Intel se trenutno nalazi u prilično nezavidnoj situaciji. 4-gigahercni Prescott je otkazan, a AMD izdaje sve brže Athlone 64. U nedostatku adekvatnog rješenja temeljenog na jezgri Prescott, Intel je ponovo posegnuo za tajnim oružjem – Extreme Editionom koji sada ima 1.066-megahercnu sabirnicu.
Mada je s financijskog gledišta Intel s Pentiumima 4 napravio poprilično dobar posao, razvoj arhitekture procesora prema zahtjevima marketinških gurua ima svoju cijenu. Tehnička i fizikalna ograničenja spriječila su Intel u nastavku trke za megahercima – 4-gigahercni Pentium 4 je otkazan, a tvrtka je morala napraviti kompletnu reorganizaciju razvojnih planova procesora. Istovremeno konkurencija u obliku AMD-a i dalje napada nesmanjenom žestinom: predstavljeni su Athlon 64 4000+ i Athlon 64 FX-55, procesori čija je direktna konkurencija trebao biti upravo 4-gigahercni Prescott.
Usporedno s ovim problemima, Intel muče i problemi s čipsetima. Grantsdale i Alderwood, odnosno i915P i i9125X, s hrpom novih tehnologija nisu donijeli i rast performansi u odnosu na prijašnju generaciju platformi. Uz to, kupovina nove PCI-Express grafičke kartice i DDR2 memorije paralelno uz nadogradnju na novu matičnu ploču i novi procesor LGA775 nije se previše svidjela korisnicima. Kako vratiti krunu najboljeg u performansama?
Budući da se jezgra Prescott pokazala kao nedovršen proizvod (problemi s grijanjem i skaliranjem), Intel se i drugi put odlučio za jezgru prošle generacije serverskih procesora Xeon - Gallatin. Ovo nije ništa drugo doli jezgra Northwood s dodatnim L3 cacheom, a u ovoj, najnovijoj inkarnaciji i bržom sabirnicom. Ta bi 1.066-megahercna sabirnica u teoriji trebala omogućiti procesoru da iskoristi prednosti memorije DDR2 na taktu od 533 megaherca budući sabirnica procesora i sabirnica memorije sada rade sinkrono.
Kako i915P i i925X u teoriji ne podržavaju 1.066-megahercnu sabirnicu, Intel je uz novi procesor morao izdati i novi čipset – i925XE. Dotični set logike, osim brže sabirnice, ne donosi nikakve nove mogućnosti, što je sasvim logično ako znamo da i925XE nije ništa drugo nego tvornički overclockiran čipset i925X. Ako ste dosad pratili naše preglede Intelovih platformi, znate da smo dotični čipset u ovom obliku najavili prije nekoliko mjeseci. Ovo napominjemo zbog toga što je već tada bilo jasno da novi čipseti bez problema mogu doseći veće brzine sabirnice. Doduše, ne baš "bez problema" – za to se pobrinuo Intel tako što im je preko tvorničkih specifikacija ograničio napon i isključio dodatne djelitelje sabirnice.
Na kraju nam ostaje jedno jedino pitanje: da li novi Extreme Edition s bržom sabirnicom ima snage da preuzme krunu najbržeg od AMD-ovih procesora? Mada Intelov procesor nismo bili u mogućnosti usporediti s najbržim AMD-ovim procesorima, usporedili smo ga s njegovim starijim bratom – Extreme Editionom na 3,4 GHz – te jednim od novih Athlona 64 za Socket 939 – Athlonom 64 3500+ (2,2 GHz, 512 kB L2 cachea).
Prema rezultatima testova, brža sabirnica i nešto viši takt donose vrlo mali porast performansi u odnosu na stariji model Extreme Editiona. Najveći porast performansi vidljiv je u sintetičkim testovima memorijske propusnosti, dok je u svim ostalim testovima takt glavna osnovica porasta performansi. Ako u cijelu priču uvedemo rezultate AMD-ovog procesora, stvari počinju izgledati izuzetno loše za Intel. Iz svega ovog se može zaključiti samo jedno. Novi Extreme Edition je izdan samo zbog toga što je AMD izdao svoje nove procesore, a Intel tome nije mogao kvalitetno kontrirati. Takozvani odgovor je novi Extreme Edition, koji se zbog niskog takta (a arhitektura Pentiuma 4 ovisi o visokom taktu) jednostavno ne može boriti s AMD-ovom 64-bitnom ponudom - niti u performansama, niti u mogućnostima, a niti u cijeni. (Izvor: BUG)
(25.05.2006.) |