Već smo se imali prilike susresti s telefonima vodoravne orijentacije, no oni su na to bili primorani zbog velikog broja tipaka koje su omogućavale puno brži unos teksta. Taj nam se kompromis činio poštenim, no zaokretanje telefona isključivo radi dojma nije nas razveselilo. Rezultat je otežano korištenje telefona jednom rukom što je jedno od svojstava mobitela koje doživljavamo zdravo za gotovo i nismo svjesni koliko je važno dok bez njega ne ostanemo. Dobro, nije sve tako crno - spretniji će mobitelaši uspjeti tipkati poruke koristeći samo desnu ruku, oni još spretniji će savladati navigaciju izbornicima lijevom rukom, no nema tih akrobata koji će jednom rukom uspjeti upravljati objema strana telefona. Zato je nužno da telefon držite dvjema rukama, poput onih famoznih malih video igrica.

Tako uhvaćen telefon otkrit će i svoju ugodnu stranu - tipke su vrlo dobro raspoređene i cijela je stvar, uz dužno početno vrijeme privikavanja na novi raspored, više nego upotrebljiva za radnje bilo kojeg tipa - za pisanje poruka, upravljanje glazbom, navigaciju WAP stranicama, dokoličarenje igricama i sve ostalo čemu Nokia 3300 može poslužiti.

Osim numeričkog dijela s desne strane, navigacijske tipke s lijeve i klasičnih funkcijskih tipaka u sredini, ispod zaslona, uređaj je opremljen još trima tipkama koje se brinu za glazbenu komponentu cijele priče. S prednje strane pronalazimo tipku za snimanje, dok dvije tipke s gornje strane telefona koje se brinu za direktan ulazak u glazbeni izbornik (lijeva tipka) i namještanje jačine zvuka (desna tipka). Osim njih, tu je i klasična upali-ugasi tipka koju nije baš lako uočiti jer se materijalom, oblikom i položajem razlikuje od ostalih.

Dobro, popuštamo, priznajemo - iako se zbog toga gubi dio funkcionalnosti, vodoravni položaj telefona izgleda prilično dobro i bez dvojbe pokazuje da je ovaj uređaj nešto više od običnog telefona. Svima kojima originalne boje telefona brzo dojade ili jednostavno paze na usklađenost telefona s odjećom, svidjet će se mogućnost mijenjanja maski, a cool efektu će doprinijeti i središnji dio maske koji u mraku svijetli.

Najveća specifičnost ovog telefona je glazbeni podsustav pa je red da mu prvome posvetimo nekoliko odlomaka. Sve počinje kada stisnete lijevu gornju tipku i u glazbenom izborniku otkrijete da možete birati između u telefonu pohranjene glazbe i radio prijemnika. Za potonji ćete, kao što je to praksa kod Nokijinih modela, morati uključiti slušalice koje dolaze u paketu, a koje imaju ulogu antene.

U oba slučaja glazbu možete slušati na dva načina - pomoću već spomenutih slušalica ili preko ugrađenih zvučnika. Od njih, naravno, ne možemo očekivati čuda, no svoj posao obavljaju solidno. Primjera radi, za vrijeme pisanja ovih redaka telefon leži nekoliko centimetara od računala i sasvim dovoljno glasno svira polovičnom snagom. Stvar nije tako jaka kada se isključe opcije dodatnog pojačanja i stereo proširenja, no zauzvrat ćete dobiti nešto čišći zvuk. Kvaliteta zvuka u slušalicama osjetno je bolja, a pomoću tipke na njima moći ćete i preskakati pjesme bez diranja mobitela. Međutim, spomenuta tipka svoju vrijednost pokazuje tek kada vas u trenutku slušanja glazbe netko nazove jer pomoću nje možete odgovoriti na poziv, razgovarati te ga na kraju prekinuti. Ne treba niti spominjati da će pjesma nastaviti tamo gdje je stala...

Glazbeno sučelje na telefonu ne razlikuje se od prosječnog MP3 svirača na računalu. Na raspolaganju vam je petokanalni equalizer s nekoliko predefiniranih vrijednosti, mogućnost balansa između desnog i lijevog zvučnika (ima smisla samo sa slušalicama), nasumični izbor pjesama i njihovo ponavljanje. Prve dvije mogućnosti podešavaju se u Glazbenim postavkama, dok su potonje u izbornicima unutar sučelja samog svirača. Nažalost, iz njega nije moguće doći u Glazbene postavke bez vraćanja na glavni izbornik, no kako telefon nastavlja svirati bez obzira na to što vi radili s njime, to ne predstavlja veći problem. Glazbu možete slušati dok igrate igrice, pišete poruke, surfate stranicama WAP-a i slično, dok će za vrijeme dojave poziva i samog razgovora ona automatski biti pauzirana.

Kao što smo već spomenuli, umjesto vlastitih pjesama, možete slušati i radio program. Ovu smo mogućnost već viđali na novijim Nokijinim telefonima tako da nema posebnih razlika u izvedbi radijskog sučelja, no ima nekoliko sitnica koje će vas razveseliti. Primjerice, moguće je snimanje radijskog programa - čujete pjesmu koja vam se sviđa, kliknete na gumb za snimanje i nakon nekoliko minuta imate snimak u digitalnom formatu. Ovako snimljene stvari pohranjuju se u AAC formatu, a ne kao MP3 datoteka. (Za one koji ne znaju, radi se o novom glazbenom formatu kreiranom za treću generaciju mobilnih telefona.)

Osim s radija, pomoću priloženog kabla, stvari možete snimati i s bilo koje glazbene komponente koja ima 3,5-milimetarsko jack sučelje. Ono što ne možete snimati jesu zvukovi iz okoline pomoću ugrađenog mikrofona, što smatramo nevjerojatnim propustom s obzirom da telefon ima sve potrebno za tu ulogu, ulogu diktafona.

Ipak, telefon nećete glazbom puniti na taj način. Za taj ćete posao najčešće koristiti priloženi USB kabel pomoću kojeg telefon možete direktno spojiti na računalo. Poput USB memorija, odmah po uključenju na računalu će se pojaviti novi disk na kojem možete brisati i snimati sve što vam padne na pamet. Ukoliko se radi o MP3 datotekama, moći ćete ih na telefonu slušati, a ukoliko se radi o nekim drugima, telefon može poslužiti kao sredstvo prijenosa podatka na drugo računalo. (Radi se o USB 1.1 sučelju, a brzina prijenosa je oko 270 kB u sekundi.)
(Izvor: BUG)