Talijanski poslovni običaji


Južni kulturni stil je nepredvidljiv, dinamičan i poduzetnički. Pri rješavanju problema konzultiraju se suradnici i podređeni. Spontano odlučivanje često se temelji na instinktu, neovisnosti i kreativnosti. Taj menadžerski odnosno poslovni stil više se oslanja na viziju nego na realnost. Ujedno menadžeri smatraju da ne postoje neostvarivi organizacijski ciljevi

U svijetu se provode brojna istraživanja organizacijske i menadžerske kulture. Ta istraživanja postaju sve važnija u uvjetima jačanja globalizacijskih procesa. Jedno od takvih empirijskih istraživanja provela je Wendy Hall koja je menadžersku i organizacijsku kulturu svrstala u četiri kategorije: sjevernu, zapadnu, istočnu i južnu. Treba naglasiti kako se u velikom broju slučajeva te kulture isprepliću ne samo unutar nacionalnih gospodarstava već i multinacionalnih korporacija.

Italija pripada južnoj menadžerskoj kulturi. Južni kulturni stil oslikava česta uporaba menadžerskog stava odnosno mišljenja koje glasi: “Bolje je da utvrdite visoke ciljeve pa ostvarite manje, nego da odredite niske ciljeve koje ćete realizirati”. Temeljne karakteristike tog stila su sljedeće: problemi se rješavaju energično i sustavno; odlučivanje je često improvizirano i brzo; u komunikaciji se preuveličava uz slikovito izražavanje; restrukturiranja su stalna i radikalna; inovacijski procesi izuzetno ambiciozni; nagrađivanje uključuje brojne nematerijalne stimulanse; nadziranje je fleksibilno te se prilagođava promjenama.

Južni kulturni stil je nepredvidljiv, dinamičan i poduzetnički. Pri rješavanju problema konzultiraju se suradnici i podređeni. Spontano odlučivanje često se temelji na instinktu, neovisnosti i kreativnosti. Taj menadžerski odnosno poslovni stil više se oslanja na viziju nego na realnost. Ujedno menadžeri smatraju da ne postoje neostvarivi organizacijski ciljevi. Zbog toga su preuzimanje rizika te brojni izazovi glavni motivatori za menadžersko i zaposleničko djelovanje i glavni elementi vrednovanja organizacijskih performansi.

Kompanije koje su vođene uz pomoć tog poslovnog stila sklone su suradnji i partnerstvima pri čemu strogo kontroliraju ostvarivanje svojih interesa. Potiču rad svojih timova te eliminiraju timove koji su previše spori tj. neučinkoviti. Menadžeri sustavno stimuliraju što brže prihvaćanje novih i sve izazovnijih projekata.

Talijanski menadžeri se pozdravljaju rukovanjem te verbalnim pozdravom "ciao" (zdravo ili doviđenja). Muški prijatelji dugo se grle. Osobe istih godina često u javnosti hodaju držeći se za ruke. Jako dobri prijatelji u znak pozdrava ljube se u oba obraza.

Većina uspješnih poslovnih organizacija u Italji je u obiteljskom vlasništvu. Organizacijski odnosi često sliče obiteljskim jer vlada povjerenje i potpomaganje u poslovnim organizacijama. Ponekad je glavne donositelje odluka u tvrtki teško identificirati jer nisu dio formalne organizacijske strukture. U brojnim slučajevima moć je koncentrirana u jednoj osobi, obično muškarcu, koji inicira povezivanje odnosno suradnju zaposlenika.

Talijanski menadžeri uživaju razgovarati o svjetskim i lokalnim događajima, nogometu i obitelji. Poslovni ručkovi obično traju dva do tri sata, a poziv treba prihvatiti. Za stolom se mora ostati dok svi ne završe s jelom. Obje ruke uvijek moraju biti na stolu. Prilikom ulaska u zgradu muškarci moraju skinuti šešir. Zijevnete li, morate staviti ruka na usta.

Talijani su ponosni na titule i njih treba koristiti prilikom razgovora. Oslovljavanje samo imenom dopušteno je tek nakon dugog poznavanja. Na društvenim skupovima treba izbjegavati razgovor o poslu. U komunikaciji se ne smije spominjati mafija i ostale slične organizirane skupine, religija i porezi.

Poslovni ljudi, ali i ostali građani, vole pušiti i piti espresso-kavu. Talijani su vezani uz obitelj pa nekoliko generacija živi u istoj kući što je naročito izraženo u gradovima na jugu zemlje. Menadžeri na jugu Italije veći su hedonisti od kolega na sjeveru države.

U Italiji se poštuju nepisana pravila poslovnog ponašanja pa pisane, tj. formalizirane procedure nemaju veći učinak. Pregovore trebaju voditi menadžeri istog ranga. Prije početka pregovora ili nekog drugog poslovnog događaja, trebaju se razmijeniti posjetnice. Posjetnice se moraju dati svim osobama koje se nalaze u uredu ili dvorani za pregovore. Kada primite posjetnicu od talijanskog kolege, morate ju pročitati odnosno razgledati što predstavlja znak uvažavanja. Poželjno je da je jedna strana posjetnice na talijanskom jeziku uz obavezno navođenje titule. Prilikom posjeta poslovnog partnera u njegovoj kući ne očekuje se donošenje poklona premda će domaćin prihvatiti čokoladu ili cvijeće kao dar. U slučaju da poklanjate cvijeće, mora se odabrati neparan broj te izbjeći krizanteme koje ponajprije služe za ukrašavanje grobova. Mora se izbjegavati crvena i žuta boja cvijeća. Crveno simbolizira strast, a žuta ljubomoru odnosno zavist.

Žene su vrhovni autoritet u obitelji. Premda ih je u zadnje vrijeme sve više u poslovnom svijetu, ipak u njemu još uvijek dominiraju muškarci. Starije žene su relativno konzervativne u odijevanju, dok mlađe slijede najnovije modne trendove.

Za sastanke je potrebno sastaviti dnevni, red ali on često nije obvezujući. Tolerira se kašnjenje na sastanak do 20 minuta. Sastanak će biti prekinuti ako se procijeni da su pojedini sudionici primitivni odnosno previše žestoki tj. prosti. Talijanski poslovni partneri skloni su neformalnijoj prezentaciji, ali koja mora biti argumentirana i popraćena grafikama, tablicama i dr. Cijene samopouzdanost te sigurnost u kvalitetu vlastitih proizvoda.

 

Poslovni običaji u Austriji


Za pregovore u Austriji nužno se dobro pripremiti te organizirati atraktivnu prezentaciju.
Na pitanja valja odgovarati kratko, jasno i argumentirano. Austrijsku stranu u pravilu predstavlja ovlašteni rukovoditelj za sklapanje konačnog dogovora, a to očekuju i od partnera u pregovorima

Europske poslovne običaje odnosno menadžersku kulturu nešto je teže odrediti u odnosu na japansku i američku. Općenito govoreći, Europljani imaju smisla za realnost te su strpljivi u pregovorima, pri čemu iznimno cijene tradiciju odnosno korporativnu povijest. Europski menadžerski stil sastoji se od sljedećih sastavnica: ciničkog realizma, vjerovanja da je pojedinac središte društvenog i poslovnog sustava, društvene odgovornosti, sumnje u formalni autoritet, želje za sigurnošću, vjerovanja da maksimalni profit nije glavni cilj poslovanja.

Navedene karakteristike zajedničke su većem broju europskih zemalja, ali među njima postoje znatnije razlike koje su posljedica ponajprije povijesnog nasljeđa. Svaka zemlja izgradila je sustav vrijednosti i običaja koji se jednim dijelom razlikuju u odnosu na takve sustave u drugim državama.

Austrija u tom pogledu ima određene posebnosti koje ćemo ukratko navesti. Na sastanke valja dolaziti točno, što nije običaj, bolje reći pravilo, u brojnim zemljama svijeta. Kada se prolazi između redova stolaca na sastanku ili u kazalištu mora se biti okrenut licem poslovnim partnerima odnosno poslovnim ljudima.

Pri razgovoru s Austrijancima ruke se ne smiju držati u džepovima. Ne smijete biti prefamilijarni odnosno nekonvencionalni s austrijskim partnerima dok posao nije dobro uhodan. U slučaju da ste pozvani svom kolegi na objed u njegovu kuću, domaćici se ne smiju nositi crvene ruže jer one asociraju na ljubavne osjećaje. Kada ste u austrijskoj kući, ne smijete slijediti domaćina u kuhinju jer se ona smatra neprikladnom za gosta.

Austrijski menadžeri prilikom pregovora često koriste neizravan govor i škrti su na riječima, pri čemu potenciraju procjene aktualne ekonomske situacije. Očekuje se razmjena posjetnica, koje trebaju biti crno-bijele bez ikakvih drugih boja te s navedenom funkcijom u poslovnoj organizaciji i stečenim obrazovnim zvanjem. Austrijanci se ponose svojim zemljopisnim karakteristikama, ali i svojim doprinosom umjetnosti i znanosti, pri čemu posebno mjesto zauzimaju glazbeni geniji kao što su Strauss, Mozart i Schubert.

Titula se iznimno cijeni i, ako ne spomenete titulu austrijskoga kolege, on se može jako uvrijediti. Austrijski menadžeri vole kombinirati posao i zabavu, bolje reći užitak, pa se brojni pregovori događaju u restoranu. Popularna su i druženja u klubovima i restoranima nakon radnog vremena, te se od vas očekuje da slijedite svojega kolegu.

Za pregovore u Austriji nužno se dobro pripremiti te organizirati atraktivnu prezentaciju.
Na pitanja valja odgovarati kratko, jasno i argumentirano. Austrijsku stranu u pravilu predstavlja ovlašteni rukovoditelj za sklapanje konačnog dogovora, a to očekuju i od partnera u pregovorima.

Plemićke se titule ne koriste u poslovnom i javnom životu, ali se navode u privatnim razgovorima. Rukovanje je uobičajeno u Austriji, a pri susretu sa ženom očekuje se da ona inicira rukovanje. Starija osoba pruža ruku mlađoj. Davanje poklona nije standardna poslovna praksa, a ako se već daruje, to mora biti jeftin i prikladan dar. Kada se dolazi u kuću, preporučljivo je donijeti cvijeće, bombonijeru ili dobar konjak. Upotreba engleskog jezika vrlo je rasprostranjena u državnoj administraciji i poslovnom svijetu.

Izvor: HGK