USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Vijeću za rješavanje postupovnih pretpostavki za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Milan Vuković, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija i Nevenka Šernhorst, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom J. K. iz M. V., koju zastupaju E. F. i S. F.-K., odvjetnici u S., na sjednici održanoj 24. rujna 2004. godine, jednoglasno je donio

RJEŠENJE

I. Ustavna tužba se odbacuje.

II. Ovo rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«

Obrazloženje

1. Podnositeljica je podnijela ustavnu tužbu protiv rješenja Županijskog suda u Sisku, broj:
Kž-197/01 od 19. travnja 2002. godine. Tim je rješenjem odbijena kao neosnovana žalba podnositeljice, kao okrivljene, protiv rješenja Općinskog suda u Sisku, broj: K-232/99 od 24. svibnja 2001. godine.

Prvostupanjskim rješenjem odbacuje se privatna tužba privatne tužiteljice D. P., primjenom odredbe članka 437. stavka 1. u svezi s člankom 201. stavkom 1. točkom 3. Zakona o kaznenom postupku (»Narodne novine«, broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 62/03  pročišćeni tekst). Istim rješenjem odlučeno je da svaka stranka u postupku snosi svoje troškove.

Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje.

2. Odredba članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 pročišćeni tekst, u nastavku: Ustavni zakon) propisuje:

»Svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti ... kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom ....
(u daljnjem tekstu: ustavno pravo)«.

Sukladno tome, samo ona odluka kojom je nadležni sud meritorno odlučio o biti stvari, odnosno o pravu i obvezi ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela podnositelja, jest pojedinačni akt u smislu članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona u povodu kojega je Ustavni sud Republike Hrvatske, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, nadležan štititi ljudska prava i temeljne slobode podnositelja, zajamčene Ustavom Republike Hrvatske.

3. Tijekom ustavnosudskog postupka utvrđeno je da osporena rješenja Županijskog suda u Sisku, broj: Kž-197/01 od 19. travnja 2002. godine i Općinskog suda Sisku, broj: K-232/99 od 24. svibnja 2001. godine, donijeta primjenom odredbe članka 437. stavka 1. u svezi s člankom 201. stavkom 1. točkom 3. Zakona o kaznenom postupku, ne predstavljaju pojedinačni akt u smislu članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona protiv kojeg bi Ustavni sud bio nadležan pružiti ustavnosudsku zaštitu podnositeljici.

4. Slijedom iznijetoga, a na temelju članka 72. u svezi s člankom 62. Ustavnog zakona, riješeno je kao u izreci. Objava ovog rješenja temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-III-1629/2003
Zagreb, 24. rujna 2004.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
Milan Vuković, v. r.


 

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Vijeću za rješavanje postupovnih pretpostavki za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Milan Vuković, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija i Nevenka Šernhorst, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom S. B., odvjetnika u Z., na sjednici održanoj 30. rujna 2004. godine, jednoglasno je donio

RJEŠENJE

I. Ustavna tužba se odbacuje.

II. Ovo rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj u ustavnoj tužbi osporava rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Kž-359/04-3 od 15. travnja 2004. godine, u dijelu kojim je odbijena kao neosnovana njegova žalba i potvrđena točka II. izreke rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici, broj: K-28/03 od 17. ožujka 2004. godine, a kojom je sud prvog stupnja kaznio podnositelja kao punomoćnika oštećenog u kaznenom postupku protiv optuženog P. G., novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 kuna, zbog ometanja reda i nepokoravanja nalozima suda.

Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje.

2. Odredba članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 - pročišćeni tekst, u nastavku: Ustavni zakon) propisuje:

»Svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti ... kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom ... (u daljnjem tekstu: ustavno pravo)«.

Sukladno tome, samo ona odluka kojom je nadležni sud meritorno odlučio o biti stvari, odnosno o pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela podnositelja, jest pojedinačni akt u smislu članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona u povodu kojega je Ustavni sud Republike Hrvatske, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, nadležan štititi ljudska prava i temeljne slobode podnositelja, zajamčene Ustavom Republike Hrvatske.

3. Tijekom ustavnosudskog postupka ocijenjeno je da osporavana rješenja ne predstavljaju pojedinačne akte u smislu članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona protiv kojih bi Ustavni sud bio nadležan pružiti ustavnosudsku zaštitu.

4. Slijedom iznijetoga, na temelju članka 72. Ustavnog zakona, riješeno je kao u izreci.

5. Odluka o objavi temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-III-1993/2004
Zagreb, 30. rujna 2004.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
Milan Vuković, v. r.