|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
| ||||||||||||||||||||||||||||||||
Istraživanje tržišta Poslovni izvještaji Internet marketing Izrada web stranica Imenici i baze podataka Poslovni ugovori Poslovni planovi za kredite Poslovne usluge i ponude Trgovačko posredovanje Poslovna psihologija Poslovni programi Oglasi i obavijesti Korisni linkovi Besplatno za poduzetnike Nove poslovne ponude  
    
KONTAKT PODACI ZA Poslovni forum d.o.o. Link na web stranicu sa e-mail adresama i telefonima Upiti, narudžbe, savjeti...
Izrada web stranica za tvrtke, obrte i privatne osobe. Kvalitetna izrada web stranica prilagođenih mobilnim uređajima. Privucite korisnike suvremenim web stranicama. Iskoristite priliku! Pregledajte recenzije naših klijenata i uvjerite se zašto smo mi Vaš pravi izbor. Izrada web trgovina. Web shop i web stranice prilagođene vašem poslovanju i budžetu. Savjetovanje i Podrška. Napredne funkcionalnosti. Vrhunska usluga. Povoljne cijene. SEO Optimizacija. Suvremen dizajn i visoka tehnička kvaliteta izrade internet stranica. Besplatna izrada web stranica u sklopu naših promotivnih akcija. Besplatne stranice za poduzetnike i udruge. Besplatne stranice za obrtnike i male poduzetnike. Izrada web stranica besplatno brzo i povoljno!
|
 |
Znatan dio poduzetnika i poslodavaca vjerojatno će propasti, preživjeli će ojačati... Konkurentnost je najveća prednost članstva u Europskoj uniji, ali i glavni problem hrvatskog gospodarstva Neven Mimica, predsjednik Saborskog odbora za europske integracije Neven Mimica, bivši ministar i sadašnji predsjednik saborskog Odbora za europske integracije, bit će u Nacionalnom odboru za praćenje i nadzor pregovora s Europskom unijom. Pozornost je privukao izjavom da bi se javna podrška hrvatskom ulasku u Europsku uniju mogla oporaviti i osnutkom nacionalnog europskog parlamenta, u kojem bi se okupili najugledniji hrvatski intelektualci. Pregovori bi s Europskom unijom mogli početi 17. ožujka, uvjeren je Neven Mimica, inače i član radne skupine koja treba usuglasiti zajednički tekst deklaracije o vođenju pregovora s EU. Uz golemo iskustvo i neosporne rezultate u europskoj integraciji Hrvatske, on je i kao ekonomist po obrazovanju pozvan da detektira teškoće u najvažnijoj - gospodarskoj integraciji Hrvatske, koja već sada nema domaćeg tržišta. Što kao ekonomist i dužnosnik vidite glavnim problemima europske gospodarske integracije? - Jedna od najvećih prednosti koje buduće članstvo u Europskoj uniji donosi zemlji jest gospodarska konkurentnost. Druga prednost je politička i demokratska stabilnost. U konkurentnosti gospodarstva Hrvatska uvelike zaostaje u odnosu na ono što bi jedna normalna članica trebala imati u svom funkcioniranju na europskom tržištu. Povećanje konkurentnosti vrlo je složeno i ovisi o mnoštvu isprepletenih faktora. Ono što smo do sada postigli praktički je učinjeno samo na razini makroekonomske i financijske stabilnosti. Kad se samo zadržavanje makroekonomske stabilnosti uzme kao prioritet, onda to u realnom sektoru gospodarstva može dovesti, a kod nas je i dovelo do usporenije konkurentnosti i ukupnog rasta gospodarstva, nego što je objektivno trebalo biti. Makroekonomska stabilnost jednostavno se nije prelila u realni sektor gospodarstva, pa dugoročno održivi privredni rast sve ove godine nije bio izražen. U strukturnim reformama, promjenama, privatizaciji malo je napravljeno, što se sve skupa odražava na niskoj razini izvoza, na relativno visokoj nezaposlenosti, usporenijoj stopi rasta nego što je moguće. Upravo na ovom dijelu realnog sektora gospodarstva, njegova rasta i povećanja konkurentnosti vidim glavni problem i glavni posao. Zar se taj posao ne odvija presporo? - Da, to je velik problem, a mnogo toga moramo učiniti da bismo nadoknadili razinu konkurentnosti do samog članstva u Europskoj uniji, jer je to razdoblje u kojem smo najslobodniji da vlastitim mjerama gospodarske politike nešto mijenjamo i odlučnije provodimo. Kasnije, unutar samog sustava Europske unije i pravila zajedničkog tržišta bit ćemo daleko ograničeniji u općim mjerama koje budemo mogli poduzimati. Konkurentnost je nedvojbeno glavni problem hrvatskog gospodarstva i ukupnog približavanja Europskoj uniji. Uz dobru volju, imamo već drugu godinu i Vijeće za konkurentnost. Hoće li Hrvatska u dogledno vrijeme uspjeti ispuniti taj najvažniji kriterij? - Hrvatska će uspjeti postati pristojna, dobra članica Europske unije. Imamo dovoljno potencijala, znanja i ljudi koji to mogu pokrenuti. Još nam malo nedostaje organizacije i odlučnijeg pristupa, ali sve u svemu postoji kritična masa znanja, općeg europskog ponašanja i opredjeljenja, što Hrvatsku može dovesti do razine jedne sasvim normalne članice Europske unije. Ali to se neće dogoditi samo od sebe, treba puno toga "isprepleteno" napraviti i na razini države i na razini institucija, na razini interesnih skupina, gospodarstva, društva, nevladinih udruga. Cijeli proces približavanja Europskoj uniji u osnovi ne smije biti posao za državne institucije, nego za svakog od nas, za svakog građanina. Europska unija počinje u glavi svakog pojedinca, pa sve dok svaki pojedinac ne shvati i prihvati načela na kojima Unija funkcionira, cijeli posao se neće moći dobro obaviti. Sama Europska unija raznim predpristupnim programima i već postojećim zajedničkim programima koji su fokusirani na pomoć razvoju pojedinih segmenata društva, pruža dodatne poticaje i olakšanja za usvajanje svih kriterija, koje trebaju ispuniti buduće članice. Te programe Hrvatska malo ili gotovo nikako ne koristi, iako su nam oni u osnovi otvoreni u ovoj kandidatskoj fazi. Oni strukturni fondovi, rezervirani samo za članice, to je duga priča, koja dolazi na red kasnije. Ali ovo što možemo sada koristiti, tu trebamo biti puno odlučniji i organiziraniji. U gospodarskom ozračju ne nazire se boljitak: sprega stranih banaka i uvoznog lobija zacementirala je nekonkurentnost. Nije li sve upitniji i opstanak hrvatske proizvodnje za domaće tržište? - Vijeće za konkurentnost napravilo je poprilično dobar posao - izdali su knjigu s 55 preporuka za povećanje konkurentnosti hrvatskoga gospodarstva. Vlada bi u gospodarskom programu trebala konkretizirati stvarnu provedbu tih 55 preporuka. To je lakše reći nego napraviti, jer je velik dio tih preporuka na razini općeg karaktera, na razini opće gospodarske istine ili opće istine u cjelini. Dobar dio ih je vezan za dugoročne procese - obrazovanje, ulaganje u znanost, u istraživanja, u promjenu obrazovnog sustava, modificiranje sustava ili strukturne promjene u gospodarstvu, industrijama. Velik je dio vezan za kapital koji treba uložiti u takve investicije. Više za strani kapital, nego na domaću štednju, iako se ne može reći da će hrvatsko gospodarstvo i povećanje konkurentnosti ovisiti samo o razini stranih ulaganja. I domaća ulaganja, domaći kapital će biti značajan čimbenik. Očito je da je cijelo područje ulaganja neorganizirano, moglo bi se reći gotovo kaotično, nema dovoljno elemenata za privlačenje stvarnih ulaganja ili pojednostavljenje ulagačkog procesa u Hrvatsku. Hoće li se situacija znatnije promijeniti ulaskom u Europsku uniju? - Samo članstvo u Europskoj uniji, čak već izgledi za članstvo i kandidatski status, početak pregovora, otvaraju nove perspektive za privlačenje stranih ulaganja koja će promijeniti strukturu hrvatskog gospodarstva prema onim propulzivnijim, profitabilnijim industrijama, što sigurno može biti od pomoći. Što smo bliže članstvu, bojim se da gospodarska politika u tom pogledu ima sve manje prostora za vlastite mjere, kojima bi trebalo mijenjati postojeće stanje. Uloga države na zajedničkom europskom tržištu je definitivno smanjena, dogovorene su zajedničke politike, uz trgovinsku, unificirana je i politika poticaja, državnih potpora. Ostaje malo prostora za neku specifičnu, nacionalnu gospodarsku politiku u uvjetima članstva u Europskoj uniji. Ali ovih nekoliko godina prije članstva zbog toga trebamo biti što suptilniji i inovativniji u rješavanju onih problema, koje ste s pravom nabrojili kao gospodarsku kočnicu hrvatskog gospodarskog uključivanja u europsko tržište. Hrvatska nije dovoljno konkurentna ni u onim područjima u kojima bi po svom habitusu morala biti: turizam i vinarstvo. Indeks korupcije raste. Kozmetika više ne pomaže, tko će izvesti kirurški rez? - Korupcija je velika boljka hrvatskog društva u cjelini. U gospodarstvu se to odražava s vrlo konkretnim posljedicama. Glede vinarstva, problem ne bi trebao biti u samoj kvaliteti vina i hrvatskog proizvoda. Pokazali smo na par primjera privatnih vinara i vinogradara da znaju napraviti dobro vino od dobrog grožđa. Problem je prvenstveno količina koje u osnovi ne zadovoljavaju ni domaće potrebe, a kamoli izvozne. Štoviše, na razini dogovora s Europskom unijom, postoje izvozne kvote, i bescarinske i uz smanjenu carinu, koje bi hrvatski vinari mogli koristiti za izvoz na europsko tržište. Te kvote su puno, puno veće negoli je u stvarnom životu ikada postignut izvoz hrvatskog vina. Dio problema je vezan i na površine pod vinogradima, što bi država ulaganjem i dodatnim stimuliranjem u kratkom roku od sljedeće četiri godine puno trebala napraviti u pogledu povećanja površina pod vinogradima. To bi trebalo omogućiti bolju, veću i kvalitetniju vinarsku proizvodnju. Povezivanje vinarstva i ukupne poljoprivrede s turizmom jedan je od načina da se poveća i ukupna konkurentnost hrvatskog gospodarstva, da se poboljša ponuda, da se nosimo s mediteranskom konkurencijom, koja raste. Posljednjih godina dosta se dobro nosimo s konkurencijom u turizmu. Hrvatski turizam pokazuje znakove rasta, bar što se tiče broja gostiju i deviznog priljeva. Mislim da treba napraviti mnogo više. Kvaliteta ponude je potez na koji se trebaju koncentrirati svi koji rade u turizmu, uključujući i Vladine institucije. To je kirurški rez koji mora poduzeti svako poduzetništvo koje želi preživjeti. U poduzetništvu, tko god se primi nekog posla, odmah očekuje visok profit, BMW, kuću. Otkud ta greška u mentalitetu? - U svakom slučaju dijagnoza je točna - greška u mentalitetu. Ne bez razloga ponavljam onu frazu da Europa počinje u glavama pojedinaca. Upravo u tomu je problem, u mentalitetu, u načinu doživljavanja poslova, etike, u načinu poslovanja, što trebamo prevladati. Poduzetništvo je samo po sebi motor koji može i hoće Hrvatsku izvući na put boljitka - povećane konkurentnosti i mjesta unutar visoke konkurencije na zajedničkom europskom tržištu. Tu ćemo konkurenciju moći izdržati samo ako imamo prave poduzetnike, koji su spremni - od sebe samih pa do poslova koje vode - ponašati se po europskim standardima. Za sada smo negdje na početku tog puta. Što u ovakvoj situaciji možemo očekivati kao potporu Europske unije? - Za početak predpristupni fondovi su usmjereni na popravljanje stanja u najosjetljivijim područjima ili u područjima u kojima zemlja kandidat najviše zaostaje za europskim standardima. Oni su usmjereni na poljoprivredni i ruralni razvoj, na područje infrastrukture u prometu i zaštiti okoliša i jačanje administrativnog kapaciteta države, kako bi se mogla nositi sa zahtjevima funkcioniranja, koji proizlaze iz načina funkcioniranja europskih institucija. Predpristupni fondovi su za hrvatsku relativno niži nego što su ih imali na raspolaganju zemlje kandidati prije nas, vjerojatno i zbog činjenice da smo zakasnili u procesu proširenja Europske unije, pa je dobar dio sredstava koji je u proračunu za razdoblje do 2007. bio dogovoren potrošilo deset zemalja kandidatkinja. Za 2005. i 2006. godinu može se očekivati 245 milijuna eura kroz te fondove, dok istodobno Rumunjska i Bugarska imaju predpristupne fondove na razini višoj od 500 milijuna eura. Jedan od kriterija je i broj stanovnika i razina razvoja. Problem je i u tome što se moramo organizirati da i ova sredstva maksimalno iskoristimo. Razina kod zemalja koje su prije nas ušle nije bila previsoka - u prosjeku tek tridesetak posto. Ima primjera na kojima se možemo naučiti kako koristiti predpristupne fondove. Sve skupa je samo priprema za način korištenja europske razvojne odnosno strukturne pomoći, što dolazi na red u uvjetima članstva. Tada bi se razina europske pomoći moga kretati na razini od 4 posto BDP-a, što je gornja granica koju je EU uvela za nove zemlje članice. Do trenutka ulaska ovih deset zemalja nije bilo gornje granice za korištenje tih sredstava. Još uvijek Španjolska, Portugal, Grčka, pa i Irska, koriste otprilike preko 400 eura po glavi stanovnika iz strukturnih fondova, dok ograničenje od 4 posto BDP-a dovodi nove zemlje članice u situaciju da je prosjek oko 220 eura po glavi stanovnika, koliko mogu godišnje povlačiti iz strukturnih fondova. Što će to značiti za Hrvatsku? - Za Hrvatsku će 4 posto BDP-a će ovisno o tomu kako će brzo rasti biti negdje između 1,2 milijarde i 1,5 milijardi godišnje, što je sasvim pristojan dodatak na razvojna sredstva koja sami možemo osigurati iz vlastitog proračuna. Što smo bliže članstvu, sve će se više povećavati mogućnost korištenja europskih strukturnih fondova, ali treba puno učiniti na organizaciji i povećanju apsorpcijske moći Hrvatske, od institucija koje treba osnovati, nacionalnog razvojnog programa, pa do raznih fondova preko kojih će ta sredstva ulaziti u Hrvatsku. Uvijek treba imati u vidu da sredstva neće dolaziti na račun državnog proračuna, nego će se određivati razina strukturne pomoći na razini regija, ne na razini države kao cjeline. Najprije trebamo podijeliti Hrvatsku na statističke regije, koje će se uspoređivati s europskim prosjekom, pa one koje budu ispod prosjeka, dobivat će europsku pomoć. Da bi je dobivale, moraju imati svoje institucije na razini nekoliko regija, u našem slučaju najviše tri. U svjetlu novih stranačkih dogovora, može li se reći da raste politička kultura i svijest da nam je svima interes zajednički? - Izvorno i istinski interes svih parlamentarnih stranaka jest da se zajedničkom akcijom ubrza i olakša približavanje Hrvatske Europskoj uniji. Za sada je to jedino područje na kojem se takva prava suglasnost i može postići među političkim strankama. Dobro je da je to učinjeno. Vladajuća stranka, koalicija, zna da pregovori i ishod pregovora i buduće članstvo u EU, pogotovo u prvom razdoblju, neće donijeti samo pozitivne pomake. Bit će dosta teškoća, prigovora i ukazivanja na drukčije mogućnosti ishoda pregovora. Očito je vladajuća stranka željela podijeliti taj teret teških pregovora i prihvaćanja rezultata tih pregovora i s drugim političkim strankama. I oporba je nadstranački pristupila tom pitanju i izražena je jasna spremnost da se dijeli i odgovornost za rezultate pregovora i da se dijele lovorike što će u dugom roku biti hrvatski uspjeh i razvojna prednost od budućeg članstva. Povećanje političke kulture, razumijevanje za zajednički nacionalni cilj je ovdje došlo do izražaja i dobro je da je došlo na ovom svehrvatskom projektu. Neće li suočavanje s inozemnom konkurencijom biti vrlo bolno? - Nošenje s trenutnim teškoćama je teško i dovest će vjerojatno do propadanja dobrog dijela sadašnjih poduzetnika i poslodavaca, ali će isto tako ojačati one koji prežive i koji se budu mogli nositi s rastom vlastite konkurentnosti i s konkurencijom na velikom europskom tržištu. Hrvatska već danas kroz liberalizaciju carinskih stopa više nije malo zatvoreno tržište. Domaće tržište gotovo da i ne postoji više u zatvorenom smislu, već i danas je konkurencija na našem tržištu poprilična. Oni poduzetnici koji se s time nose imaju izglede da i ubuduće opstanu i budu praktički europski poduzetnici. Što će biti sa svjetski konkurentnim hrvatskim kompanijama, poput vrlo uspješnog, ali subvencioniranog Uljanika, od kojega živi cijela regija? - Kad se govori o najtežim posljedicama za prilagodbu hrvatskog gospodarstva i društva u cjelini Europskoj uniji, klasičan je odgovor da je to pitanje poljoprivrede i zaštite okoliša, ali se barem tri po meni daleko najteža područja za hrvatske prilagodbe rijetko spominju. Jedno je područje državnih potpora, odnosno restrukturiranje promjena sistema državnih potpora. Drugo je područje tehničkog zakonodavstva, odnosno propisa o kvaliteti proizvoda, koje treba zadovoljiti da bi se proizvodi mogli plasirati na europskom tržištu. Treće je područje ravnomjernog regionalnog razvoja. Tu će mnogo trebati napraviti u zemlji da bi se uopće moglo koristiti europska sredstva. Sustav državnih potpora kod nas je dvostruko problematičan, jer je previsok. Kod nas gotovo 3 do 4 posto BDP-a država raspoređuje iz državnog proračuna u konkretno poduzeće, dok je ta razina u starim zemljama članicama ispod jedan posto, s novima prelazi jedan posto BDP-a. Prema tome, u volumenu državnih potpora treba ići na smanjivanje, ali i u strukturi treba ići ne na vertikalnu vezu državni proračun - pojedina grana, nego na horizontalne potpore koje daju podjednaku mogućnost korištenja razvojnih sredstava, koje država osigurava svima iz jedne grane, jednog razvojnog programa. Prema tome, oni koji su navikli poslovati uz pomoć države, ne samo za pokrivanje kreditnih jamstava, nego i dobivanje državnih novaca za tekuću proizvodnju i obrtna sredstva, ti će vrlo teško preživjeti tu promjenu u sustavu državnih potpora. Sustav poticaja brodogradnje postoji i u Europskoj uniji, ali s vrlo izraženom tendencijom smanjivanja takvih subvencija. Nove članice su pregovarale upravo na tom području državnih potpora svoje sustave poticaja brodogradnje. Praktički bi najkasnije do 2008. godine - za tako velike industrije u vrlo kratkom roku - bio prekinut sustav postojećih potpora. U našim pregovorima to će se pitanje subvencija u brodogradnji svakako pojaviti. Zapravo će se pregovarati samo o roku unutar kojeg taj sustav treba napustiti i bitno smanjiti, a onda dolazi do izražaja poslovodstvo, menadžment, smanjivanje troškova, mogućnosti za privatizaciju brodogradnje. Zapravo o dovođenju svih drugih brodogradilišta na razinu, koju je Uljanik već prije postigao. Izvor: Privredni vjesnik, 2005 PREGLED SVIH INFORMACIJA ZA PODUZETNIKE - ONE STOP SHOP
7. 4. 2025. | ||||||||||||||||||||||||||||||||
