|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
| ||||||||||||||||||||||||||||||||
Istraživanje tržišta Poslovni izvještaji Internet marketing Izrada web stranica Imenici i baze podataka Poslovni ugovori Poslovni planovi za kredite Poslovne usluge i ponude Trgovačko posredovanje Poslovna psihologija Poslovni programi Oglasi i obavijesti Korisni linkovi Besplatno za poduzetnike Nove poslovne ponude  
    
KONTAKT PODACI ZA Poslovni forum d.o.o. Link na web stranicu sa e-mail adresama i telefonima Upiti, narudžbe, savjeti...
Izrada web stranica za tvrtke, obrte i privatne osobe. Kvalitetna izrada web stranica prilagođenih mobilnim uređajima. Privucite korisnike suvremenim web stranicama. Iskoristite priliku! Pregledajte recenzije naših klijenata i uvjerite se zašto smo mi Vaš pravi izbor. Izrada web trgovina. Web shop i web stranice prilagođene vašem poslovanju i budžetu. Savjetovanje i Podrška. Napredne funkcionalnosti. Vrhunska usluga. Povoljne cijene. SEO Optimizacija. Suvremen dizajn i visoka tehnička kvaliteta izrade internet stranica. Besplatna izrada web stranica u sklopu naših promotivnih akcija. Besplatne stranice za poduzetnike i udruge. Besplatne stranice za obrtnike i male poduzetnike. Izrada web stranica besplatno brzo i povoljno!
|
 |
Nakon gotovo tri desetljeća stagniranja hrvatskoga izvoza ponovno se postavlja pitanje radi čega se zaostaje u izvozu. Napisi i rasprave o izvozu iz hrvatskoga gospodarstva pokazuju nešto što stručne osobe ne razumiju. Zašto mnogo više uvozimo nego što izvozimo? Prema statističkim podatcima, tijekom posljednjih deset godina uvozom robe ostvaren je manjak od 45 milijarda dolara. Pokrivenost uvoza izvozom robe ima trend smanjivanja. Ove godine izvozom se pokriva tek oko 44 posto uvoza. Vrijednosni manjak u 2003. godini je iznosio 8 milijarda dolara, a tijekom prvih šest mjeseci ove godine 4,2 milijarde dolara. Uz to, inozemni dug od l994. do srpnja 2004. godine porastao je od 3 milijarde dolara na više od 35 milijarda dolara. Također, prema statističkim podatcima, broj zaposlenih u industriji manji je za više od 50 posto. Osnovicu izvoza čini pedeset tvrtka, od toga njih dvanaest ostvaruje izvoz veći od 100 milijuna dolara, a još njih dvanaest ostvaruje izvoz veći od 50 milijuna dolara. Broj poduzeća koja izvoze za Hrvatsku i nije tako mali. Izvozi oko 3000 poduzeća. U tome su sve one tvrtke koje ostvaruju izvoz veći od milijun kuna. Među prvih 50 tvrtka samo je njih 35 iz proizvodnje. Među njih 3000 mnogo je malih proizvođača koji rade na domaćemu tržištu i izvoze. Zašto taj broj stagnira i radi čega se proizvođači koji mogu izvoziti, tj. posluju učinkovito, ne mogu dalje razvijati? To bi trebalo biti važno pitanje za našu gospodarsku politiku. Da bi se uspješno izvozilo, bio bi potreban i mnogo veći opseg proizvodnje nego što to naši proizvođači ostvaruju sada. Poznato je da je svjetska konkurencija na globalnome otvorenom tržištu iznimno snažna. To zamjećuju i mnogo veće korporacije u EU, SAD-u i Japanu. Zbog toga mnoge korporacije u starim razvijenim državama gube svoju sigurnost. One su donedavno bile oslonac sigurnosti gospodarskome razvoju i zaposlenju u njihovim državama. Sada ih komparativni učinci troškova prisiljavaju na premještanje proizvodne u druge države, gdje su mnogo niži troškovi, čak i do pet puta, nego u njihovim matičnim državama. Pokazalo se da sâma EU ne može osigurati tako povoljne uvjete rada i niske troškove da bi njihova proizvodnja ostala konkurentna na svjetskim tržištima. Naime, nastaju nove vrlo razvijene države u Aziji, koje su postale i velika svjetska tržišta. One počinju određivati cijene proizvoda. Kako navode analitičari, na svjetskome tržištu više gotovo nema neuporabljive robe. U takvoj situaciji cijene postaju presudni činitelj pri izboru i kupnji robe. EU je svojim integracijskim procesom vodila ka ukidanju pojma kakvoće proizvoda koji su pristizali iz pojedinih država. To je utjecalo na loše stanje u pogledu proizvođača u EU u odnosu na nova tržišta. Budući da su to shvatili, počela je borba za brandove koji su nekad bili znak kakvoće proizvoda. Bavarska, koja izvozi u vrijednosti oko 9,5 milijarda eura na mjesec, uvezla je svoje proizvode proizvedene u Bavarskoj. Slično čine i u Italiji; natpise proizvedeno u EU zamjenjuju nacionalnim oznakama. Zašto se u hrvatskome izvozu već dugo ne zamjećuje napredak? Prema statističkim podatcima, u svezi toga primjetne su brojne činjenice. Prerađivačka industrija, koja još čini više od 90 posto hrvatskoga izvoza, tijekom posljedjih trideset godina imala je odviše mala kapitalna ulaganja. Još od 1979. godine bilo je zamjetno opadanje u kapitalnim ulaganjima u hrvatskoj industriji. U l999. godini kapitalna ulaganja bila su oko 50 posto onih iz l979. godine. To je i u bivšoj državi dovelo do zaostajanja rasta proizvodnje i pada produktivnosti te učinkovitosti rada, kao i porasta troškova. Mnogobrojna poduzeća su sve više iskazivala iznimno negativne rezultate u pogledu financijske zaduženosti. Dugovi su bili veći nego što je bila vrijednost imovine. Naravno, i osobni dohodci bili su vrlo niski, prelazilo se na “minimalac”, a ni njega nisu mogli osigurati iz vlastitih prihoda. I za plaće je bilo potrebno uzimati “kredite” koje nitko nije otplaćivao. U porastu je bila i nezaposlenost. U poduzećima je na platnim listama bilo mnogo više osoba nego što ih je bilo potrebno za proizvodnju. Pri pokušaju prelaska na tržišno gospodarstvo 1988. godine, procjenjivali su kako bi u Hrvatskoj trebalo zatvoriti oko 50 posto poduzeća. Prema obavljenim analizama, došli su do zaključka da u poduzećima postoji višak zaposlenih od oko 20 posto. Uz to je došao i Domovinski rat. Nakon stvaranja samostalne suverene hrvatske države došlo je do procesa privatizacije, izgradnje tržišnoga gospodarstva, otvaranja našega malog tržišta i izlaganja oko 95 posto poduzeća koja su imala slabe finacijske rezultate u odnosu na konkurenciju u svijetu. Privatizirali su financijski vrlo neučinkovita poduzeća koja su imala iznimno nisku produktivnost. Takva poduzeća nisu mogla ući u poslovanje putem burza. Od 2003. godine i nadalje bili su vrlo nepovoljni uvjeti za financijsko poslovanje naših mnogobrojnih industrijskih poduzeća. Nakon privatizacije banaka došla je i nova “bankarska politika”. Banke su smanjivale pa čak i onemogućavale kreditiranje domaće proizvodnje. Opseg mnogih poduzeća se smanjivao zbog financijskih teškoća. Poduzeća nisu imala vlastitoga kapitala, a banke su ih ograničavale. Tako se tijekom posljednjih četiri, pet godina postavljalo pitanje stvaranja domaće banke za razvoj koja bi omogućila kreditiranje domaće proizvodnje. Država je omogućila kreditiranje i poticanje maloga i srednjega poduzetništva. No to je bila mala proizvodnja s premalim opsegom proizvodnje za inozemna tržišta. Kada pogledamo naše najveće tvrtke, zapravo sada svaka ostvaruje mali opseg u proizvodnji. Gotovo sva naša poduzeća ulaze u kategoriju srednjih i malih EU tvrtka. INA je primjerice 2003. godine ostvarila izvoz od oko 500 milijuna dolara, Pliva od oko 250 milijuna dolara. No dosegnuti opseg izvoza od više od milijardu dolara na godinu trebala bi biti posebna “razvojna politika”, što do danas, na žalost, nemamo... 
8. 4. 2025. | ||||||||||||||||||||||||||||||||
