|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
| ||||||||||||||||||||||||||||||||
Istraživanje tržišta Poslovni izvještaji Internet marketing Izrada web stranica Imenici i baze podataka Poslovni ugovori Poslovni planovi za kredite Poslovne usluge i ponude Trgovačko posredovanje Poslovna psihologija Poslovni programi Oglasi i obavijesti Korisni linkovi Besplatno za poduzetnike Nove poslovne ponude  
    
KONTAKT PODACI ZA Poslovni forum d.o.o. Link na web stranicu sa e-mail adresama i telefonima Upiti, narudžbe, savjeti...
Izrada web stranica za tvrtke, obrte i privatne osobe. Kvalitetna izrada web stranica prilagođenih mobilnim uređajima. Privucite korisnike suvremenim web stranicama. Iskoristite priliku! Pregledajte recenzije naših klijenata i uvjerite se zašto smo mi Vaš pravi izbor. Izrada web trgovina. Web shop i web stranice prilagođene vašem poslovanju i budžetu. Savjetovanje i Podrška. Napredne funkcionalnosti. Vrhunska usluga. Povoljne cijene. SEO Optimizacija. Suvremen dizajn i visoka tehnička kvaliteta izrade internet stranica. Besplatna izrada web stranica u sklopu naših promotivnih akcija. Besplatne stranice za poduzetnike i udruge. Besplatne stranice za obrtnike i male poduzetnike. Izrada web stranica besplatno brzo i povoljno!
|
 |
Ekološke grupe u Evropi, a naročito u Americi, izgubile su nekadašnju uvjerljivost i gubitnici su u nadmetanju argumentima. Zalaganje za mjere zasnovane na podacima i rigoroznim analizama, umjesto na patetičnom vapaju za spašavanje planeta, zeleni bi pokret mogao prevladati skepticizam prosječnog glasača. Temeljne postavke ekološkog pokreta, njegove metode u koncipiranju zakonskih prijedloga, i same njegove institucije su zastarjele. Danas je ekološki pokret samo još jedna posebna interesna grupa. Te riječi, koje The Economist prenosi iz članka The Death of Environmentalism ne potječu iz dokumenta nekog industrijskog lobija nego iz rada dvaju ekologa s besprijekornim pedigreom. Oni tvrde da je ekološki pokret postao politički dezorijentiran i opasno dalek od stvarnosti. The Economistov se uvodničar s tom tvrdnjom itekako slaže, ukazujući na to da su zeleni u Americi doživjeli niz poraza u nizu važnih pitanja. Tako gube bitku za sprečavanje eksploatacije nafte u divljini Aljaske, kao što nisu uspjeli niti mobilizirati javnost na pitanju globalnog zatopljenja. Čak ni izrazito antiekološki predsjednik Bush nije uspio izazvati prosvjede zelenih pokreta. Stoga čelnici američkog ekološkog pokreta smatraju da je rješenje u odustajanju od dnevnopolitičkih tema te da se valja pozabaviti radikalnom vizijom budućnosti koja odgovara veličini krize. Nedostaje još samo izjava o kapitulaciji. Evropske ekološke grupe, iako politički utjecajnije, također gube bitku argumentima. Dokaz tome je zazivanje nebuloznog načela opreznosti kojim bi se trebalo obrazložiti protivljenje bilo kojoj značajnijoj inovaciji (kao npr. nuklearkama nove generacije ili genetski modificiranoj hrani) koja im se ne dopada. Jedna razumnija analiza korištenja nuklearne energije radije bi pokušala procijeniti (veoma velike) troškove i (veoma male) rizike njenog nekorištenja i značajne koristi od dobivanja električne energije bez emisija stakleničkih plinova. Stupanje na snagu Protokola iz Kyota o klimatskim promjenama može izgledati kao pobjeda evropskih zelenih, ali ono zapravo krije jedan daleko veći neuspjeh, smatra The Economist. Najperspektivniji aspekt tog sporazuma - inovativno korištenje instrumenata zasnovanih na tržišnoj logici kao što je trgovanje pravima na ispuštanje ugljičnog dioksida - naišao je na očajnički otpor kod evropskih zelenih. Osim časnih izuzetaka i američki su ekolozi krajnje nepovjerljivi prema logici tržišta. Ako ekološke grupe budu i dalje odbacivale pragmatična rješenja i okrenu se utopijskim vizijama budućnost, izgubit će borbu idejama. To bi bilo šteta, jer bi svijetu itekako koristio pametan ekološki pokret. Bilo bi to i paradoksalno, s obzirom na to da je već ostvaren značajan napredak u upravljanju prirodnim izvorima - koji omogućuje jednu novu vrstu zelene revolucije. Mantra konvencionalnog ekološkog pokreta bila je zapovjedi, reguliraj, parniči se. Sadašnji pristup ekološkoj politici zasniva se na administrativnoj kontroli nametnutoj odozgo. No to se ipak postupno mijenja, a greške iz prošlosti njihove teške posljedice i ambiciozni zahtjevi za budućnost sve više usmjeravaju politiku na pristup zasnovan na logici tržišta. Jedan je primjer - davanje prava vlasništva na područjima koja se, kao npr. ribolovne zone, zajednički koriste - što se zloupotrebljava jer ona pripadaju svima i nikome. Tamo gdje se određuju kontingenti izlova kojima se može trgovati došlo je do smanjenja pretjeranog izlova; počelo se i s trgovanjem pravima na zagađivanje. U tome prednjači Amerika sa svojim projektom trgovanja pravima na emisije sumpornog dioksida, a trgovanje pravima na emisije ugljičnog dioksida počelo je i u Evropskoj uniji sa ciljem usporavanja promjena klime. No prava novina u pristupu ekološkim problemima su napori u procjeni vrijednosti ranije zanemarenih ekoloških usluga kao npr. pročišćavanje vode i sprečavanje poplava koje pružaju - šume. Napredak ekološke znanosti čini procjene njihove vrijednosti sve točnijima. Zahvaljujući njima mogu se primijeniti tržišne procjene, kojima se može odrediti metode za postizanje određenog cilja na najekonomičniji način. Da bi nova zelena revolucija uspjela, potrebne su, međutim, tri stvari. Prva je - uspostavljanje likvidnih tržišta - pri čemu je važno pravilno odrediti cijene, a najbolji način za to je trgovanje kao u slučaju prava na emisije. Druga je - pribavljanje odgovarajućih informacija. Gledište da je priroda besplatno dobro treba izmijeniti ukazivanjem na ono što ona čini za čovječanstvo. Zahvaljujući prvenstveno Milenijskoj procjeni ekosistema i Maloj zelenoj knjižici Svjetske banke to se već događa, čime je olakšana i pojednostavljena procjena vrijednosti okoliša. To, napokon, omogućava provođenje analiza troškova i koristi. Na to će mnogi ekolozi uzdići oči k nebu i odgovoriti da to znači svođenje prirode na dolare i cente. Točno je, doduše, da su neke stvari u prirodi nenadomjestive; no i u tom slučaju bitno je pri analizi ekoloških problema razmotriti moguće alternative. Marginalni trošak uklanjanja posljednjih 5 posto, nekog zagađivača često je puta daleko veći nego uklanjanje prvih 50 posto, a žmiriti pred tom činjenicom ipak je neoprostivo. Ako vlade budu ozbiljno ulagale u prikupljanje ekoloških podataka i njihovo usklađivanje, više neće tapkati u mraku - zaključuje The Economist. A zalaganje za mjere zasnovane na podacima i rigoroznim analizama umjesto patetičnih vapaja za spašavanje planeta zeleni bi pokret mogao prevladati skepticizam običnog glasača. Dapače, mogao bi zauzeti središnje mjesto u razmišljanjima prosječnog građanina. Tako bi svijet od nespretnog sistema administrativnog reguliranja putem zapovijedi i kontrole mogao prijeći u prosvijećeno doba dobro informiranog, inovativnog i tržišno inspiriranog zelenog pokreta. (Privredni vjesnik) PREGLED SVIH INFORMACIJA ZA PODUZETNIKE - ONE STOP SHOP
26. 12. 2024. | ||||||||||||||||||||||||||||||||
