|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
| ||||||||||||||||||||||||||||||||
Istraživanje tržišta Poslovni izvještaji Internet marketing Izrada web stranica Imenici i baze podataka Poslovni ugovori Poslovni planovi za kredite Poslovne usluge i ponude Trgovačko posredovanje Poslovna psihologija Poslovni programi Oglasi i obavijesti Korisni linkovi Besplatno za poduzetnike Nove poslovne ponude  
    
KONTAKT PODACI ZA Poslovni forum d.o.o. Link na web stranicu sa e-mail adresama i telefonima Upiti, narudžbe, savjeti...
Izrada web stranica za tvrtke, obrte i privatne osobe. Kvalitetna izrada web stranica prilagođenih mobilnim uređajima. Privucite korisnike suvremenim web stranicama. Iskoristite priliku! Pregledajte recenzije naših klijenata i uvjerite se zašto smo mi Vaš pravi izbor. Izrada web trgovina. Web shop i web stranice prilagođene vašem poslovanju i budžetu. Savjetovanje i Podrška. Napredne funkcionalnosti. Vrhunska usluga. Povoljne cijene. SEO Optimizacija. Suvremen dizajn i visoka tehnička kvaliteta izrade internet stranica. Besplatna izrada web stranica u sklopu naših promotivnih akcija. Besplatne stranice za poduzetnike i udruge. Besplatne stranice za obrtnike i male poduzetnike. Izrada web stranica besplatno brzo i povoljno!
|
 |
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom D. R. iz V. G., kojeg zastupa P. F., odvjetnik iz Z., na sjednici održanoj 5. svibnja 2005. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se odbija. II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje 1. Ustavna tužba je podnesena protiv presude Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj: Pž-1994/04 od 23. ožujka 2004. godine, kojom je odbijena žalba podnositelja i potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, broj: P-4706/03 od 23. siječnja 2004. godine. Navedenom prvostupanjskom presudom djelomično je usvojen tužbeni zahtjev, te je naloženo podnositelju ustavne tužbe, kao drugotuženiku, da (solidarno s prvotuženikom, »C. R.« d.d. Z.) naknadi tužiteljicama, M. K. i N. M. M., iznos od po 20.000,00 kuna svakoj, sa zakonskim zateznim kamatama, na ime povrede njihovog autorskog moralnog prava. Također je tuženicima naloženo da tužiteljicama, na ime povrede autorskog imovinskog prava, naknade iznos od 222,92 kune sa zakonskim zateznim kamatama. Do povrede autorskog prava tužiteljica u sporu, prema utvrđenju suda, došlo je objavljivanjem pjesme »Rodila nas majka ispod Bilogore« na muzičkoj kazeti i muzičkom disku »Narodni vez dr. D. R.« s pogrešnom naznakom da se radi o tradicionalnoj pjesmi to jest bez naznake imena tužiteljica kao autorica pjesme. 2. U ustavnoj tužbi podnositelj ističe da su mu osporenim presudama povrijeđena ustavna prava iz članaka 18., 29. i 68. Ustava Republike Hrvatske, pri čemu iz sadržaja ustavne tužbe proizlazi da ukazuje na povredu ustavnih prava zajamčenih odredbama stavka 1. članka 18., stavka 1. članka 29. i stavaka 1. i 4. članka 68. Ustava. S obzirom na odlučne razloge podnošenja ustavne tužbe (pogrešna primjena materijalnog prava), proizlazi da podnositelj smatra povrijeđenim i odredbu članka 14. stavka 2. Ustava. Naime, podnositelj u ustavnoj tužbi ističe da u parničnom postupku, koji je vođen radi naknade štete, nije utvrđeno postojanje uzročno-posljedične veze odnosno krivnje navodnog štetnika za eventualno nastalu štetu. Navodi, naprotiv, da takva veza odnosno krivnja nisu utvrđene niti postoje, te da je u osporenoj prvostupanjskoj presudi izrijekom i navedeno da je podnositelj, prije objave sporne pjesme, postupao u dobroj vjeri odnosno obavio provjeru o eventualnom postojanju autorskog prava prijavljenog nadležnoj organizaciji, konkretno Hrvatskom društvu skladatelja, Zaštita autorskih muzičkih prava (u daljnjem tekstu: HDS ZAMP). Podnositelj smatra, nadalje, da je drugostupanjski sud uvidio kako prvostupanjska presuda ne sadrži razloge koji bi upućivali na skrivljeno ponašanje podnositelja, pa je utvrdio da postupanje podnositelja nije bilo u dobroj vjeri i onakvo kakvo bi se očekivalo od savjesne osobe u takvoj vrsti posla. Drugostupanjski sud svoje stajalište obrazlaže time što podnositelj nije odgovarajuće provjere izvršio kod SOKOJ-a – jugoslavenske organizacije autora, iako je znao i morao znati da se radi o staroj pjesmi, izdanoj, za vrijeme postojanja jugoslavenske države, u produkciji tadašnjeg »J.«, o čijem autorstvu SOKOJ ima podatke. U svezi s navedenim, podnositelj smatra da drugostupanjski sud ne može svojim obrazloženjem nadopunjavati odnosno nadomještati sadržaj o kojem prvostupanjski sud nije raspravljao i odlučivao, jer to znači da drugostupanjski sud sam utvrđuje činjenice, za što nije ovlašten. Pored toga, smatra da je nedopustivo odgovornost podnositelja za štetu temeljiti na činjenici da se nije obratio strukovnoj organizaciji koja od 1990. godine nema više nikakvih ingerencija na području Republike Hrvatske, koja je 1991. godine cjelokupnu bazu podataka o autorskim djelima nastalim na području Republike Hrvatske predala HDS ZAMP-u, koji je u Republici Hrvatskoj ovlašten za obavljanje poslova vezanih uz ostvarivanje zaštite autorskih prava. Stoga izloženo stajalište drugostupanjskog suda smatra bespredmetnim, a ukazuje i na to da bi trebalo biti u interesu samih autora da, nakon raspada SFRJ, provjere podatke o autorskim pravima kod HDS ZAMP-a. Pritom napominje kako je u postupku i utvrđeno da su tužiteljice 2001. godine to jest četiri godine nakon izdavanja spornih nosača zvuka, svoje autorstvo sporne pjesme prijavile HDS ZAMP-u. Podnositelj predlaže ukidanje obiju osporenih presuda. Ustavna tužba nije osnovana. 3. Prema odredbama članka 62. stavka 1. i stavka 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), svatko može nakon što je iscrpljen dopušteni pravni put, podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom, odnosno Ustavom zajamčeno pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu. Ustavna tužba nije pravno sredstvo u sustavu redovnih ili izvanrednih pravnih lijekova, nego poseban institut za ocjenu pojedinačnih akata tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravnih osoba s javnim ovlastima, radi zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčenih Ustavom. Slijedom navedenog, Ustavni sud, tijekom postupka pružanja ustavnosudske zaštite, na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u provedenom postupku i unutar zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama došlo do ustavno nedopuštenog posizanja u ljudska prava i temeljne slobode. 4. Uvidom u spis predmeta Trgovačkog suda u Zagrebu i u osporene presude, Ustavni sud Republike Hrvatske je utvrdio sljedeće: Trgovački sud u Zagrebu, donoseći osporenu prvostupanjsku presudu, poziva se, u bitnome, na odredbe članka 8. mjerodavnog Zakona o autorskom pravu (»Narodne novine«, broj 53/91., 58/93., 9/99. – pročišćeni tekst, 76/99., 127/99. i 67/01., u daljnjem tekstu: ZAP). Navedenom odredbom propisano je: »Autor djela je onaj tko je djelo stvorio. Autorom se smatra osoba čije je ime i prezime ili pseudonim na djelu označen, dok se protivno ne dokaže.« Iz obrazloženja prvostupanjske presude je razvidno da je sud utvrdio kako su tužiteljice autorice sporne pjesme (na što upućuje postojanje podataka o registraciji autorskog prava tužiteljica kao i nosač zvuka s naznakom tužiteljica kao autorica, neovisno o tome iz kojeg izvora i iz kojeg vremena ti podaci odnosno nosač zvuka potječu). Utvrdio je također, a što nije ni bilo sporno, da su tuženici istu pjesmu izdali na nosačima zvuka, bez naznake autora, kao i da tijekom parničnog postupka nisu osporavali autorstvo tužiteljica. Sud je, prema tome, utvrdio povredu autorskih prava tužiteljica. Nadležni drugostupanjski sud u obrazloženju svoje presude izlaže pravno stajalište prema kojem se stavak 1. članka 8. ZAP-a ima tumačiti na način da autorsko pravo nastaje samim činom stvaranja autorskog djela, bez ispunjenja bilo kakvih dodatnih uvjeta kao što je, primjerice, registracija. Stavak 2. članka 8. ZAP-a sadrži oborivu presumpciju koja, kako obrazlaže drugostupanjski sud, olakšava utvrđivanje tko se ima smatrati autorom djela. Navedeno stajalište drugostupanjskog suda u suglasju je s načinom na koji je prvostupanjski sud presudio u konkretnoj pravnoj stvari. Nadalje, drugostupanjski sud, protivno stajalištu podnositelja, nije utvrđivao činjenice koje prvostupanjski sud nije prethodno utvrdio i ocijenio. Drugostupanjski sud je samo iznio pravnu ocjenu o savjesnosti postupanja tuženika (podnositelja) koja se razlikuje od ocjene iste činjenice koju je dao prvostupanjski sud. Međutim, ocjene sudova koje se odnose na savjesnost postupanja tuženika nisu odlučne za presuđenje o meritumu ove pravne stvari, budući da se autorstvo tužiteljica presumira i nije niti bilo sporno, a što, prema ZAP-u kao mjerodavnom posebnom zakonu, ima za posljedicu obvezu naknade štete. 5. Na temelju ocjene da je u konkretnom slučaju pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, Ustavni sud utvrđuje da podnositelju nije povrijeđeno ustavno pravo na jednakost pred zakonom, zajamčeno odredbom članka 14. stavka 2. Ustava. 6. U odnosu na navode podnositelja o povredi Ustavom zajamčenog prava na žalbu (članak 18. stavak 1. Ustava) i o povredi ustavnog prava na pravično suđenje (članak 29. stavak 1. Ustava), Ustavni sud je utvrdio da je u konkretnom slučaju podnositelju bilo omogućeno sudjelovanje u postupku uz korištenje svih postupovnih prava koja mu po zakonu pripadaju, uključujući i pravo na podnošenje žalbe. To je pravo podnositelj nesmetano koristio, pri čemu je imao potpun uvid u razloge na kojima se prvostupanjska presuda temelji, budući da su u njezinom obrazloženju (kao i u obrazloženju drugostupanjske osporene presude) izloženi svi relevantni razlozi za njezino donošenje. 7. Odredbom članka 68. stavka 1. Ustava jamči se sloboda znanstvenog, kulturnog i umjetničkog stvaralaštva. Odredbom članka 68. stavka 4. Ustava jamči se zaštita moralnih i materijalnih prava koja proistječu iz znanstvenog, kulturnog, umjetničkog, intelektualnog i drugog stvaralaštva. Podnositelj u ustavnoj tužbi nije naveo ustavnopravno relevantne razloge koji bi upućivali na sumnju da bi podnositelju bila povrijeđena navedena ustavna jamstva. Naime, u konkretnom slučaju osporene presude donesene su u parničnom postupku koji je vođen radi naknade štete zbog povrede autorskog prava tužiteljica u sporu. Odredbama članka 68. Ustava zaštićena su prava stvaralaca, dakle i autora glazbenih djela odnosno, u konkretnom slučaju, tužiteljica u sporu. Stoga podnositelju ustavne tužbe osporenim odlukama prava zajamčena odredbama članka 68. Ustava nisu niti mogla biti povrijeđena. 8. Slijedom izloženog, a na temelju odredaba članaka 73. i 75. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao u točki I. izreke. 9. Odluka o objavi (točka II. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona. Broj: U-III-2456/2004 Zagreb, 5. svibnja 2005. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Željko Potočnjak, v. r. PREGLED SVIH INFORMACIJA ZA PODUZETNIKE - ONE STOP SHOP
26. 12. 2024. | ||||||||||||||||||||||||||||||||
