|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
| ||||||||||||||||||||||||||||||||
Istraživanje tržišta Poslovni izvještaji Internet marketing Izrada web stranica Imenici i baze podataka Poslovni ugovori Poslovni planovi za kredite Poslovne usluge i ponude Trgovačko posredovanje Poslovna psihologija Poslovni programi Oglasi i obavijesti Korisni linkovi Besplatno za poduzetnike Nove poslovne ponude  
    
KONTAKT PODACI ZA Poslovni forum d.o.o. Link na web stranicu sa e-mail adresama i telefonima Upiti, narudžbe, savjeti...
Izrada web stranica za tvrtke, obrte i privatne osobe. Kvalitetna izrada web stranica prilagođenih mobilnim uređajima. Privucite korisnike suvremenim web stranicama. Iskoristite priliku! Pregledajte recenzije naših klijenata i uvjerite se zašto smo mi Vaš pravi izbor. Izrada web trgovina. Web shop i web stranice prilagođene vašem poslovanju i budžetu. Savjetovanje i Podrška. Napredne funkcionalnosti. Vrhunska usluga. Povoljne cijene. SEO Optimizacija. Suvremen dizajn i visoka tehnička kvaliteta izrade internet stranica. Besplatna izrada web stranica u sklopu naših promotivnih akcija. Besplatne stranice za poduzetnike i udruge. Besplatne stranice za obrtnike i male poduzetnike. Izrada web stranica besplatno brzo i povoljno!
|
 |
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom N. K. iz U., kojeg zastupaju opunomoćenici R. V. i S. B., odvjetnici iz O., na sjednici održanoj 5. svibnja 2005. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se odbija. II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje 1. Ustavna tužba podnijeta je protiv presude Upravnog suda Republike Hrvatske broj: Us-11173/00-4 od 9. lipnja 2004. godine. Tom je presudom odbijena podnositeljeva tužba podnijeta protiv rješenja tuženog Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe u Zagrebu, klasa: 140-09/00-01/03049489202-97660, urbroj: 341-99-03/1-00/5427 od 20. listopada 2000. godine. Osporenim rješenjem nadležnog upravnog tijela odbijena je žalba podnositelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Osijeku, klasa: 410-00-99-80-01, broj: 001513 od 22. prosinca 1999. godine, kojim je rješenjem odbijen podnositeljev zahtjev da mu se u staž osiguranja utvrdi vrijeme rada od 22. kolovoza 1991. do 1. rujna 1998. godine. 2. U ustavnoj tužbi podnositelj ponavlja osporavajuće razloge isticane tijekom upravnog i upravnosudskog postupka. Ističe da su osporenom presudom i upravnim aktima, uslijed pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povreda odredaba mjerodavnog postupovnog i materijalnog prava, povrijeđene ustavne odredbe sadržane u člancima 3., 14. stavku 2., 18., 26. i 117. stavku 3. Ustava Republike Hrvatske. U bitnome ističe kako postoji dokumentacija iz koje je vidljivo da je on bio u radnom odnosu u »B.« d.d. D., te da nije bilo osnove odbiti ga s njegovim zahtjevom. Navodi, kako se tuženo tijelo nije trebalo baviti s pitanjem da li je on, kao povremeno mobilizirana osoba, sudjelovao u paravojnim formacijama ili ne, već je trebalo utvrditi ima li osnove za konvalidaciju njegova staža ili nema. Smatrajući osporenu presudu kao i njoj prethodeće upravne akte nezakonitima, podnositelj predlaže Sudu ustavnu tužbu usvojiti, osporenu presudu i upravna rješenja ukinuti, te predmet vratiti nadležnom upravnom tijelu na ponovni postupak. 3. Za potrebe ovosudnog postupka, pribavljen je spis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Osijeku koji se odnosi na podnositelja. Ustavna tužba nije osnovana. 4. Prema odredbama članka 62. stavka 1. i stavka 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), svatko može po iscrpljivanju dopuštenog pravnog puta podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom, odnosno Ustavom zajamčeno pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu. Ustavna tužba nije pravno sredstvo u sustavu redovnih ili izvanrednih pravnih lijekova, nego poseban institut za ocjenu pojedinačnih akata tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravnih osoba s javnim ovlastima, radi zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčenih Ustavom. Slijedom navedenog, Ustavni sud, tijekom postupka pružanja ustavnosudske zaštite, na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u postupku iz kojega je proizašla osporavana odluka i unutar zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama došlo do ustavno nedopuštenog posizanja u ljudska prava i temeljne slobode. 5. Uvidom u spis razvidno je da je podnositelj pravomoćno odbijen sa zahtjevom da mu se u staž osiguranja utvrdi vrijeme od 22. kolovoza 1991. do 1. rujna 1998. godine. Naime, nadležna upravna tijela utvrdila su kako se prema odredbama Zakona o konvalidaciji (»Narodne novine«, broj 104/97.) vrijeme od 22. kolovoza 1991. do 8. listopada 1991. godine te od 9. listopada 1997. do 1. rujna 1998. godine ne utvrđuje u staž osiguranja. Isto tako je utvrđeno, da što se tiče razdoblja od 9. listopada 1991. do 8. listopada 1997. godine da se ni to razdoblje nije moglo priznati u staž osiguranja jer je u tom razdoblju podnositelj, prema vlastitom iskazu danom u zapisnik 22. prosinca 1999. godine u Područnoj službi u Osijeku, bio pripadnik teritorijalne obrane tzv. RSK. Pritom su se nadležna upravna tijela pozvala i na Uredbu za provođenje Zakona o konvalidaciji za upravno područje rada, zapošljavanja, mirovinskog i invalidskog osiguranja, doplatka za djecu, socijalne skrbi i zaštite vojnih i civilnih invalida rata (»Narodne novine«, broj 51/98.), koju je donijela Vlada Republike Hrvatske na temelju ovlaštenja sadržanog u odredbi članka 3. Zakona o konvalidaciji (»Narodne novine«, broj 104/97.), a kojom nije propisano da se razdoblja provedena u sastavu vojske tzv. RSK-a mogu priznati u staž osiguranja. 6. Upravni sud Republike Hrvatske, u postupku kontrole zakonitosti pojedinačnih akata, odbio je tužbu podnositelja, utvrdivši da navodi tužbe nisu doveli u sumnju pravilnost osporavanog drugostupanjskog rješenja. 7. Analizom navoda ustavne tužbe, navoda i razloga istaknutih u osporenim aktima nadležnih upravnih tijela i Upravnog suda, Ustavni je sud utvrdio da podnositelju nisu povrijeđena ustavna prava na koja on upućuje u svojoj ustavnoj tužbi. 8. Tijekom ustavnosudskog postupka Ustavni sud nije utvrdio postojanje činjenica ili okolnosti koje bi upućivale na neravnopravan položaj podnositelja u smislu odredbe članka 14. stavka 2. Ustava. Osporena presuda utemeljena je na odredbama mjerodavnog postupovnog i materijalnog prava. Nadležna upravna tijela i Upravni sud obrazložili su stajališta iznijeta u osporenim aktima, za koja je nedvojbeno da nisu posljedica proizvoljnog tumačenja i primjene materijalnog prava, te da nisu protivna ustaljenoj praksi. U tom postupku i osporenima aktima o pravima podnositelja nije odlučivano samovoljno. 9. Neosnovano podnositelj u ustavnoj tužbi ističe povredu odredbe članka 18. stavka 1. Ustava o jamstvu prava na žalbu. Ovo stoga, jer je podnositelj to ustavno i zakonsko pravo iskoristio u provedenom upravnom postupku. Nadležno drugostupanjsko upravno tijelo obrazložilo je svoje stajalište iznijeto u osporenom rješenju, koje nije posljedica proizvoljnog tumačenja propisa već pravilne primjene materijalnog prava. Stoga, ovaj Sud utvrđuje da osporenim rješenjem podnositelju nije povrijeđeno ustavno pravo na žalbu. 10. Odredbom iz članka 26. Ustava propisano je da su svi državljani Republike Hrvatske i stranci jednaki pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti. Ustavni sud utvrđuje da u konkretnom slučaju članak 26. Ustava nije mjerodavan, jer ne sadrži ustavno pravo koje bi s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja moglo biti povrijeđeno. 11. Podnositelj u ustavnoj tužbi ističe i povredu odredbe članka 3. Ustava, kojom je propisano da su sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava, kao i odredbu članka 117. stavka 3. kojom je propisano da sudovi sude na temelju Ustava i zakona. Valja istaći, kako odredbe navedenih članaka Ustava ne sadrže ustavna prava u smislu članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona, niti se na njima može temeljiti ustavna tužba. 12. Slijedom svega iznijetoga, Sud je odlučio kao u izreci. Ova odluka utemeljena je na odredbama članaka 73. i 75. Ustavnog zakona. 13. Odluka o objavi temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona. Broj: U-III-2984/2004 Zagreb, 5. svibnja 2005. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Željko Potočnjak, v. r. PREGLED SVIH INFORMACIJA ZA PODUZETNIKE - ONE STOP SHOP
26. 12. 2024. | ||||||||||||||||||||||||||||||||
