|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
| ||||||||||||||||||||||||||||||||
Istraživanje tržišta Poslovni izvještaji Internet marketing Izrada web stranica Imenici i baze podataka Poslovni ugovori Poslovni planovi za kredite Poslovne usluge i ponude Trgovačko posredovanje Poslovna psihologija Poslovni programi Oglasi i obavijesti Korisni linkovi Besplatno za poduzetnike Nove poslovne ponude  
    
KONTAKT PODACI ZA Poslovni forum d.o.o. Link na web stranicu sa e-mail adresama i telefonima Upiti, narudžbe, savjeti...
Izrada web stranica za tvrtke, obrte i privatne osobe. Kvalitetna izrada web stranica prilagođenih mobilnim uređajima. Privucite korisnike suvremenim web stranicama. Iskoristite priliku! Pregledajte recenzije naših klijenata i uvjerite se zašto smo mi Vaš pravi izbor. Izrada web trgovina. Web shop i web stranice prilagođene vašem poslovanju i budžetu. Savjetovanje i Podrška. Napredne funkcionalnosti. Vrhunska usluga. Povoljne cijene. SEO Optimizacija. Suvremen dizajn i visoka tehnička kvaliteta izrade internet stranica. Besplatna izrada web stranica u sklopu naših promotivnih akcija. Besplatne stranice za poduzetnike i udruge. Besplatne stranice za obrtnike i male poduzetnike. Izrada web stranica besplatno brzo i povoljno!
|
 |
Pčelarstvo u nas ima dugu tradiciju. Danas imamo vrlo kvalitetne tehnološki spremne pčelare i prirodne resurse kao rijetko koja europska država. Po kakvoći meda, tvrde europski poznavatelji meda, nitko nam nije ravan. Osobito je kvalitetan med na priobalnome te brdsko-planinskome području i otocima. Imamo vrstu pčele koja je trenutačno najpriznatija i najtraženija vrsta pčela medarica (Apis mellifera carnica), te je najmirnija i najradišnija upravo kao i naši pčelari. No bez obzira na to što imamo i respektabilan broj pčelara, pčelarstvo u nas nema veći značaj. Na žalost ono je više-manje tretirano kao hobi. Za takvo stanje najveći su krivci sami pčelari, veterinarska struka, ministarstva poljoprivrede i gospodarstva, savjetodavna služba te stočarski centar. Pčelari imaju dovoljan broj kvalitetnih pčelara, visoko obrazovanih, ali nedovoljno aktivnih u ukazivanju na nepravilnosti u organizaciji pčelarstva. Hrvatski pčelari djeluju pojedinačno i neučinkovito, rad u udrugama gotovo i ne postoji, a kao rezultat neorganiziranosti pčelara javljaju se skupine koje, da bi zaštitile svoje kratkoročne interese, obmanjuju i pčelare i zakonodavca, iznose pogrešne podatke koji postaju službenima i na taj način pčelarstvo gubi status koji mu pripada. Pčelarstvo je svrstano u stočarstvo pa samim tim pripada pod ingerenciju veterinarske struke, a ta ista veterinarska struka obrazuje studente veterine sa čak 10 sati predavanja tijekom studija veterine. Naši veterinari vrlo su marljivi kad treba održati neko predavanje na temu nozemoze, bolesti pčela koja nije bezopasna, ali ni slučajno toliko opasna koliko oni o njoj pričaju. Međutim, ni slučajno ne će poraditi na rješavanju problema najvećega neprijatelja pčela i pčelarstva, a to je varoza. Godinama slušamo iste veterinare s istim temama, pa zar se u posljednjih 30 godina nije dogodilo ništa novoga? Ti isti veterinari vrlo su aktivni u izradi zakona koji će štititi njihove interese, a ne pčelarstvo. Pčelar mora, prema zakonu, platiti usluge veterinara koje oni ni slučajno ne će obaviti jer se boje pčela i ne znaju što i kako učiniti jer za to i nisu educirani. Ministarstva dobivaju podatke o prometu pčelinjih proizvoda od distributera, statistički podatci nikako ne pokazuju stvarno stanje u proizvodnji. Upravo su ti podatci, uz slabu organiziranost pčelara, najveća prepreka pčelarstvu u stjecanju statusa koji mu pripada. Prema popisu iz 2003., podatci HSC (vršen za upisnik poljoprivrednih proizvođača), Hrvatska ima u upisniku 149.491 košnica, a to su samo pčelari koji su zadovoljili normu od tri proizvodne jedinice, dok je izvan upisnika ostalo 54.413 košnica kod pčelara koji nisu zadovoljili tri proizvodne jedinice. Pčelarstvo spada u vrlo rizične poslove. Kao u malo kojoj poljoprivrednoj grani, u pčelarstvu se vrlo teško postiže profitabilnost, otuda i tako malo zanimanje za pčelarstvo kao osnovno zanimanje. Samo oko jedan posto pčelara bavi se profesionalno pčelarstvom, oko 25 posto pčelara spada u skupinu velikih, a oko 75 posto u skupinu malih pčelara. Kad pogledamo ukupan broj košnica u upisniku i izvan njega, dobijemo proizvodni potencijal koji treba respektirati i zaslužuje da mu se priđe s posve drugih osnova. Hrvatski pčelari, kada se uzme specifičnost pčelinjih paša, panonski, gorski i mediteranski pojas, mogu imati prosjek od 50 kilograma meda po košnici na godinu. 149.491 košnica u upisniku puta 50 kilograma meda daje godišnju proizvodnju od 7475 tona. 54.413 košnica izvan upisnika puta 50 kilograma meda daje godišnju proizvodnju od 2720 tona. Ukupna godišnja proizvodnja iznosi 10.195 tona. To se može prikazati i financijskim parametrima. Ako je cijena kilograma meda u maloprodaji od 35,00 kn do 54,00 kn, dobijemo iznos od oko 500 milijuna kuna. A ako bismo proizvodnju meda pokušali usporediti s primjerice proizvodnjom pšenice, onda je pčelarska proizvodnja ravna proizvodnji od 50.000 tona pšenice. Uzmimo u obzir to da su mogućnosti izvoza neograničene te da Europi trenutačno nedostaje oko 230.000 do 260.000 tona meda. Kad zadovoljimo vlastite potrebe, možemo izvesti oko 5000 tona. Pčelari ne će ništa niti dobiti niti izgubiti zbog toga što se HPS razjedinio u dvije frakcije. Obje su zapravo udruge građana u koje se pojedinac uključuje dragovoljno pod uvjetom da su zadovoljeni njegovi interesi. Dakle, pojedinac će ući u onu ili one asocijacije koja će zadovoljiti njegove interese. Uloga udruge je prije svega skrbiti o članstvu, educirati ga i slično. To je neprofitna organizacija i ne može ostvarivati prihode od prodaje, financira se od članarine i raznih donacija. Udruga niti može niti smije organizirati prodaju pčelinjih proizvoda, a samim time ne može ostvariti značajnije prihode. Otkud onda toliki interes za vodeća mjesta u takvim asocijacijama? Problem buduće organizacije pčelarske proizvodnje ni slučajno ne može biti riješen bilo kakvim oblikom dragovoljnih neprofitnih udruga građana. Naš je strateški problem kako osposobiti hrvatsko pčelarstvo da bi ono moglo preživjeti ulazak i opstanak u Europskoj uniji. Svi ostali “problemi” nametnuti su hrvatskom pčelarstvu kako bi skrenuli pozornost s onih pravih. Hrvatska država, htjeli mi to ili ne, ide putem ulaska u europsku zajednicu, zakone koje ćemo morati poštovati nisu pisali naši političari, kako mnogi od nas misle, već su postavljeni kao osnovni preduvjet ulaska u Europu. U trenutku ulaska ti će zakoni biti toliko čvrsti da će temelji našega pčelarstva biti i te kako poljuljani ako se kvalitetno ne pripremimo. Gdje smo? Zakon je jasan i kaže da svaki poljoprivredni proizvođač, koji je u 2003. godini ostvario poticaj veći od 12.000 kuna, automatizmom u 2004. ulazi u sustav PDV-a, a svaki poljoprivredni proizvođač koji se upisao u upisnik u 2005. mora ući u sustav PDV-a bez razlike je li ostvario poticaj ili nije. Svi problemi hrvatskoga agrara, pa tako i pčelarstva, jesu upravo u činjenici što nitko ne želi (ili ne zna) govoriti o tim problemima, nitko ne želi ili nema hrabrosti reći ljudima istinu. Istina je kako će se broj proizvođača znatno smanjiti, na tržištu će ostati samo oni koji imaju značajnu proizvodnju, koja može izdržati trošak poslovanja. Za mnoge poljoprivredne grane stručnjaci iz područja agroekonomije izradili su studije ekonomski isplativih gospodarstava pa tako jedna od tih studija kaže kako jedno poljoprivredno gospodarstvo, da bi moglo izdržati konkurenciju u organiziranoj proizvodnji Europe, mora organizirati svoju proizvodnju na “optimalnoj veličini obiteljskoga poljoprivrednog gospodarstva koje se bavi proizvodnjom povrća na 5 ha, stolnoga grožđa i koštićavoga voća na 3 - 5 ha, vinskoga grožđa na više od 5 ha i tako će organizirana poljoprivredna gospodarstva, ako se udruže u zadruge, imati veliki problem oduprijeti se bolje organiziranoj europskoj proizvodnji.” Prolazi vrijeme male proizvodnje i vlastite prodaje. Tko to prije shvati i organizira se onako kako to čini cijeli svijet, bit će u prednosti pred onima koji čekaju da to za njega učini netko drugi. Što se tiče pčelarstva, tu smo daleko iza svih poljoprivredni djelatnosti, možda je razlog upravo u tome što pčelari svoj posao ne smatraju poslom već hobijem pa će nam utoliko biti teže uklopiti se u europske tijekove. PDV je porez koji proizvođača najmanje zanima, taj novac proizvođač niti plaća niti daje državi, ali može itekako pomoći u poslovanju jer će sav potrebiti pribor i ostalo što nužno za rad s pčelama moći nabaviti po cijeni umanjenoj za iznos PDV-a. PDV plaća krajnji potrošač. Problem pčelara nije PDV, nego ono što sustav PDV-a nosi sa sobom. U skoroj budućnosti pčelari ne će moći prodavati svoje proizvode nikome i nigdje bez izdanoga računa. Zato je potrebno izabrati jedan od zakonom određenih načina registracije, odnosno ulaska u sustav PDV-a. Osnovna podjela pri registriranju je ona na pravne i fizičke osobe. Odabir registracije uvjetovan je obujmom poslovanja, razlikom između prihoda i troškova. Mogućnosti su: dioničko društvo, društvo ograničene odgovornosti, zadruga, obrt ili obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo. Model vlastite pčelarske proizvodnje kroz pčelarski obrt moguće je vrlo jednostavno i relativno brzo i prilično jeftino realizirati. Nakon registracije stječe se status fizičke osobe koja može legalno proizvoditi i prodavati svoje proizvode. To znači da može normalno poslovati u bezgotovinskome načinu plaćanja, kako prodanih tako i kupljenih roba. U slučaju da pčelar odluči svoje proizvode prodavati putem vlastite maloprodaje, morat će se registrirati za prodaju na malo, a u slučaju da po zanimanju nije trgovac, morat će imati školovanog trgovca koji će voditi poslove trgovine. Za model obiteljskoga pčelarskog gospodarstva pravila su potpuno ista, jedino što su davanja za doprinose nešto manja. Ako ste pomislili da ste činom registracije pčelarskoga obrta riješili probleme, grdno ste se prevarili. Načinom dosadašnjega pčelarenja, s postojećim fondom košnica, tehnologijom, načinom poimanja pčelarstva i navikama, naše šanse su nikakve i bolje da niti ne pomišljamo na registraciju vlastitih tvrtka ili obrta. 
7. 4. 2025. | ||||||||||||||||||||||||||||||||
