USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

 

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Vijeću za rješavanje postupovnih pretpostavki za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Milan Vuković, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija i Nevenka Šernhorst, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom Z. B. iz Z., na sjednici održanoj dana 27. travnja 2005. godine, jednoglasno je donio

RJEŠENJE

I. Ustavna tužba se odbacuje.

II. Ovo rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Podnositelj je podnio ustavnu tužbu protiv rješenja Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-10250/2004 od 12. siječnja 2005. godine, kojim je odbačena kao nedopuštena njegova tužba podnesena protiv Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, radi nerješavanja zahtjeva kojim je podnositelj zatražio pristup informaciji i uvid, odnosno dostavljanje preslike službenih zabilješki iz knjige dežurnih službujućih na okolnost njegovog prijema kao stranke u određene dane i to 21. rujna 2004. godine, 5. listopada 2004. godine i 2. studenoga 2004. godine.

Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje.

2. Odredba članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u nastavku: Ustavni zakon) propisuje:

»Svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti... kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom... (u daljnjem tekstu: ustavno pravo)«.

Sukladno tome, samo ona odluka kojom je nadležni sud meritorno odlučio o biti stvari, odnosno o pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela podnositelja, jest pojedinačni akt u smislu članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona u povodu kojega je Ustavni sud Republike Hrvatske, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, nadležan štititi ljudska prava i temeljne slobode podnositelja, zajamčene Ustavom Republike Hrvatske.

3. U ustavnosudskom postupku ocijenjeno je da osporavano rješenje Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-10250/2004 od 12. siječnja 2005. godine, ne predstavlja pojedinačni akt u smislu članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona protiv kojeg bi Ustavni sud bio nadležan pružiti ustavnosudsku zaštitu podnositelju.

4. Slijedom iznijetoga, na temelju članka 72. u svezi s člankom 62. Ustavnog zakona, riješeno je kao u izreci.

5. Objava ovog rješenja temelji se na članku 29. stavku 1. Ustavnog zakona.

Broj: U-III-925/2005

Zagreb, 27. travnja 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

Milan Vuković, v. r.