|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
| ||||||||||||||||||||||||||||||||
Istraživanje tržišta Poslovni izvještaji Internet marketing Izrada web stranica Imenici i baze podataka Poslovni ugovori Poslovni planovi za kredite Poslovne usluge i ponude Trgovačko posredovanje Poslovna psihologija Poslovni programi Oglasi i obavijesti Korisni linkovi Besplatno za poduzetnike Nove poslovne ponude  
    
KONTAKT PODACI ZA Poslovni forum d.o.o. Link na web stranicu sa e-mail adresama i telefonima Upiti, narudžbe, savjeti...
Izrada web stranica za tvrtke, obrte i privatne osobe. Kvalitetna izrada web stranica prilagođenih mobilnim uređajima. Privucite korisnike suvremenim web stranicama. Iskoristite priliku! Pregledajte recenzije naših klijenata i uvjerite se zašto smo mi Vaš pravi izbor. Izrada web trgovina. Web shop i web stranice prilagođene vašem poslovanju i budžetu. Savjetovanje i Podrška. Napredne funkcionalnosti. Vrhunska usluga. Povoljne cijene. SEO Optimizacija. Suvremen dizajn i visoka tehnička kvaliteta izrade internet stranica. Besplatna izrada web stranica u sklopu naših promotivnih akcija. Besplatne stranice za poduzetnike i udruge. Besplatne stranice za obrtnike i male poduzetnike. Izrada web stranica besplatno brzo i povoljno!
|
 |
Hrvatska nema što izvoziti! U prilagođavanju standardima EU-a Hrvatska je dobila prvog farmera koji može izvoziti svježe mlijeko. Međutim neće se izvoziti jer ga nema dovoljno ni za domaći potrebe. Od 1. veljače ove godine počinje primjena Protokola 7 o kvotama za uvoz i izvoz poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda. Tim dokumentom Hrvatska je postala neizravnim dijelom jedinstvenog europskog tržišta u koje će se postupno, tijekom prijelaznog razdoblja do stupanja u punopravno članstvo EU, integrirati naša cijela poljoprivreda. Protokol je potvrdio povoljne uvjete za hrvatski izvoz jer se na tržište 25 zemalja članica mogu bez carine i količinskih ograničenja izvoziti svi poljoprivredni i prehrambeni proizvodi, s iznimkom baby-beef proizvoda, vina i nekih vrsta riba i njihovih prerađevina za koje su utvrđene carinske kvote. U određenoj mjeri povećane su i trgovinske koncesije za uvoz poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda podrijetlom iz proširene Unije za 60 skupina proizvoda. Među njima su i žive životinje, neke vrste mesnih i mliječnih proizvoda, odabrane vrste voća i povrća, konditorski proizvodi , bezalkoholna pića i vino.Za 21 skupinu proizvoda nisu se povećale koncesije za uvoz iz EU, uključujući smrznuto goveđe meso, fermentirane mliječne proizvode, maslinovo ulje i sl. No, kvote za uvoz i izvoz su jedno, a naše izvozne mogućnosti drugo što znači da će se najvjerojatnije prije ispuniti ove uvozne, a već teže izvozne - domaće tržište još više će preplaviti uvozna hrana. S druge strane, iako postoje povoljne izvozne mogućnosti, Hrvatska nema dovoljno takvih proizvoda. Dapače, nema ih dovoljno ni za zadovoljavanje vlastitih potreba. Primjerice, domaća proizvodnja mlijeka tek se treba prilagoditi standardima EU-a, odnosno tako se organizirati da se osiguraju dostatne količine kravljeg mlijeka i goveđeg mesa u zemlji, uz djelomičnu mogućnost izvoza. Osim toga, Hrvatska se mora u idućem razdoblju pripremiti za sustav kvota za proizvodnju mlijeka koji vrijedi u EU. Naime, sve nove članice dobivaju kod proizvodnje mlijeka kvote, tj. gornji limit proizvodnje u zemlji, koji se određuje na temelju dotadašnje proizvodnje mlijeka u svakoj od njih. Sadašnja razina proizvodnje mlijeka osigurala bi nam vrlo nisku vrijednost dodijeljene kvote, što bi ograničavalo daljnji razvoj govedarske proizvodnje. Proizvodnja mlijeka u EU-u je, inače, jedna od rijetkih poljoprivrednih proizvodnji (uz vino i masline te dijelom šećer) koja je ograničena kvotom te se stoga njoj u svim zemljama Unije posvećuje posebna briga. Unatoč znatnoj državnoj potpori u Hrvatskoj se i dalje uvozi mlijeko i meso kako bi se zadovoljile vlastite potrebe. Osim toga, male farme koje imaju u prosjeku tri grla te niska razina proizvodnje mlijeka - oko 2.600 litara po kravi - sigurno ne mogu osigurati konkurentnost govedarstva u uvjetima otvorenog tržišta. Vlada je još prošlog ljeta donijela program razvitka govedarske proizvodnje prema kojem bi se u idućih pet godina sadašnja potrošnja od 181 litre mlijeka i 10 kg goveđeg mesa po stanovniku povećala te na kraju tog razdoblja iznosila 200 litara za mlijeko i 14 kg za meso. Tako se izračunalo da bi se godišnje proizvelo 1,2 milijarde litara mlijeka, za što je potrebno sagraditi tisuću i dvije stotine novih mliječnih farmi prosječnog kapaciteta 40 krava te još šest tisuća adaptirati koje bi u prosjeku imale po 15 krava. Ukupno to bi koštalo, uz nabavu novih grla, 2.467 milijuna kuna. Glavnina sredstava išla bi putem HBOR-a u početku, dok bi se kasnije koristili predpristupni fondovi Europske unije. Ne računa se na sredstva iz državnog proračuna već na bankarske kredite te kredite velikih proizvođača mlijeka i mliječnih proizvoda poput Lure i Vindije. Tim putem krenuo je i prvi farmer u nas, koji je dobio certifikat EU-a, što znači da može nesmetano izvoziti mlijeko u Europu. Zapravo, svježe mlijeko nije artikl koji se obično izvozi i naš farmer Miljenko Tumpak iz Poljane kraj Vrbovca sigurno to neće raditi jer je kooperant Lure, no jedan je od pionira koji je ispunio europske standarde. Tumpak je dobio certifikat za Upisnik odobrenih objekata u RH. Tri mjeseca trajala je procedura ishođenja opsežne papirologije za dobivanje EU certifikata jer je u tom postupku bilo nužno zadovoljiti brojne uvjete, od građevinske i uporabne dozvole preko laboratorijskih analiza vode i hrane koja se daje grlima. Riječ je, kaže Tumpak, o visokim kriterijima tehničko-tehnološke naravi. Mora biti jamčena apsolutna sigurnost da u štalu, primjerice, ne može doći bijesna lisica ili nešto što će zagaditi hranu ili vodu. Moraju biti zadovoljeni i klimatski uvjeti vanjski i unutarnji zrak mora biti podjednak, hrana također određena i sl. Inače, farma Tumpak je pilot projekt za Lurin program gradnje 800 sličnih objekata u idućih pet godina. Tako je nova Tumpakova farma, u kojoj je 60 mliječnih krava, sagrađena prije dvije godine kreditom dobivenim putem Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva te Zagrebačke županije i Lure. Gradnja objekta i nabava opreme stajali su 1,8 milijuna kuna, a za kupnju 50 muznih krava, koje su stigle iz Mađarske, plaćeno je 1,2 milijuna kuna. Lani je to gospodarstvo isporučilo 370.000 litara mlijeka, prosječno sedam tisuća litara po kravi, što je vrlo dobar rezultat za naše prilike i u prosjeku europskih mjerila.Za litru mlijeka od Lure dobiju 2,5 kuna plus državni poticaj od 75 lipa. Tumpaki su zadovoljni i kažu kako će investiciju isplatiti u određenom roku. Za gradnju osam stotina štala koje će Lura podići do 2008. godine, zasad je dobiveno od banaka 50 milijuna eura. Prosječna cijena izgradnje jedne staje kapaciteta 40 krava, uključujući muznu opremu te nabavku 25 junica, iznosila bi oko milijun kuna. Ovaj temeljni paket, koji se može nadograđivati, u Luri kažu da omogućava proizvodnju mlijeka EU kvalitete. U prvoj fazi projekta, kažu u Luri, uključili smo više od sto naših kooperanata. Uglavnom je riječ o kooperantima s najvećim potencijalom rasta koji danas u prosjeku imaju 16 krava s godišnjom proizvodnjom od 3.900 litara po kravi. Nakon realizacije projekta ova gospodarstva u prosjeku bi imala 46 krava minimalne godišnje proizvodnje od 6.000 litara po kravi. Također, to su kooperanti koji se geografski nalaze u područjima blizu Lurinih tvornica u Bjelovaru i Zagrebu, dakle Zagrebačka županija, Bjelovarsko-bilogorska, Koprivničko-križevačka, Sisačko-moslavačka. Projekt je važan jer omogućava razvoj domaće proizvodnje i njen opstanak u uvjetima koji će nastupiti s ulaskom Hrvatske u EU. Današnja primarna proizvodnja mlijeka u cijeloj državi od 600 milijuna litara godišnje nije dostatna ni za domaće potrebe, a kamo li izvoz. Kako bi se osigurala ciljana kvota koja bi nam omogućila bolje uvjete u pregovorima, takvih farmi potrebno je što više. Ne učini li se to, nećemo nikad imati dovoljno mlijeka i ovisit ćemo, kao Italija ili Grčka, o drugim zemljama. Za dobivanje certifikata pripremaju se i u Vindiji, gdje već danas 113 proizvođača ispostavlja mlijeko ekstra kvalitete, proizvedeno također po visokim standardima Unije. Vezano na prilagođavanje farmi standardima EU, Vindija, odnosno njezini dobavljači vrlo brzo krenuli su u taj proces, te ih primjenjuju već od jeseni prošle godine. Tako Vindiji ekstrakvalitetno mlijeko proizvedeno po standardima Unije stiže iz četiri distributivne linije. Do sada po tim standardima rade četiri velike farme Poljoprivredne zadruge Osapina sa po dvije staje u mjestima Tomaševci i Ivankovo u Slavoniji te nekoliko s područja Siska. Prateći ove standarde radi i pet farmi s 20 i više krava i to su kooperanti: Ilijaš, Anić, Čevis, Vrzan i Izdolec te još 105 proizvođača koji posjeduju manje od 20 krava. U Vindiji kažu da svi oni ispostavljaju ekstra kvalitetno mlijeko, a njihov rad prati veterinarska inspekcija. Proces prilagodbe standardima Europske unije i u Vindiji smatraju vrlo važnim, tako da se i dalje intenzivno radi na uključivanju što većeg broja proizvođača u proizvodnju po standardima Unije. No, mlijeko i to svježe tek će se danas sutra izvoziti u manjim količinama. Bit će dobro bude li ga dovoljno i za vlastite potrebe. Hotele kupuju - zemljište na poklon?! Kupci hotelskih i drugih turističkih nekretnina velikodušno plaćaju relativno visoku cijenu, računajući da će im se investicija višestruku isplatiti jer će postati vlasnici atraktivnog i skupog zemljišta, a usput bez posljedica izigrati preuzete obveze · Na ruku im ide nepotpuna regulativa te nesposobna i korumpirana državna uprava Bez zapaženijega odjeka u javnosti, ali i u gospodarskim krugovima, prošla je nedavna izjava Željka Lukača, jednoga od direktora investicijskoga fonda Questus, u sučeljavanju ponuda za kupnju dionica Sunčanoga Hvara, kako ne razumije nakanu luksemburške tvrtke Orco da već u startu uloži u Sunčani Hvar 300 milijuna kuna. Lukač je dodao da Questus čestitati suparnicima iz Orca ako pokažu valjana jamstva za tolika ulaganja. Jer, da bi se isplatilo toliko ulaganje, Sunčani Hvar bi, po riječima Lukača, u idućih pet godina trebao godišnji prihod od osam milijuna eura povećati 15 puta! A Borislav Škegro, čovjek koji je osmislio taj investicijski fond s devet prestižnih hrvatskih tvrtki, upotpunio je znakovito kazivanje svojega kolege tvrdnjom da je financijski potencijal tvrtki u Questusu čak 30 puta veći od potencijala Orca! Kada je Orco ponudio sedam i pol puta veća ulaganja od Questusa što je preostalo Upravnom odboru Hrvatskoga fonda za privatizaciju (HFP) nego opredijeliti se za ponudu luksemburške tvrtke. No, uz dva znakovita uvjeta - Orco treba HFP-u predočiti bankarska, a ne korporacijska jamstva za tolika ulaganja, te jamstvo da u idućih pet godina neće prodati kupljenje nekretnine Sunčanoga Hvara. U traganju za odgovorom što se, zapravo, krije iza galantne ponude Orca za stara i poprilično devastirana hvarska hotelska zdanja i zašto je Upravni odbor HFP-a zatražio od njega pouzdanija bankarska, a ne korporacijska jamstva, uputno bi bilo skoknuti u hotelsku kuću, Primošten d.d., koja je prije nepune tri godine prodana tvrtki Diamant Marina, inače u vlasništvu mađarskoga kapitala. Do hotela s 1500 postelja, autokampa s 2500 smještajnih jedinica i atraktivne marine s 350 vezova te trgovačkih i drugih sadržaja, mađarski je kupac došao uz bagatelnu cijenu od 1,6 milijuna kuna. Istina, kupac je preuzeo i dugove primoštenskih hotelijera od 86,6 milijuna kuna, ali nije dugove podmirio svojim novcem, nego kreditom koji otplaćuje primoštenska hotelska kuća. Naravno, ne samo na teret većinskoga vlasnika, nego i ostalih dioničara (Jadranska banka i mali dioničari), pa u krajnjoj liniji i zaposlenika. Treba li uopće podsjećati da bi takve uvjete objeručke prihvatio i svaki domaći ponuditelj. HFP je i Diamant Marini, kao i luksemburškoj tvrtki, prikačio nekoliko uvjeta od kojih su za ovu priču najinteresantnija dva: kupac se obvezao da u iduće tri godine neće prodavati nekretnine, u svakoj od te tri godine uložit će po pet milijuna eura u preuređenje hotela i zadržati postojeći broj zaposlenika. Na isteku je i posljednja ugovorna godina kada je Diamant Marina trebala uložiti 15 milijuna eura i kroz to vrijeme osposobiti sva hotelska zdanja za korištenje. No, i sada je, kao i prilikom preuzimanja hotela prije tri godine, izvan funkcije više od 700 postelja, ili gotovo polovica ukupne hotelske ponude, jer mađarski kupac nije ispunjavao ugovornu odredbu - niti je ulagao u hotele, niti je investirao godišnje po pet milijuna eura. A sve to pod izlikom kako ga u tome ograničava urbanistička regulativa, iako se pokazalo da je sva tri hotela mogao obnoviti bez traženja bilo kakvih novih papira. Usprkos tome Diamant Marini je svake godine u službama HFP-a prolazilo, bez ikakvih zastoja, izvješće po kojemu su godišnje ulagali po pet milijuna eura, taman onoliko koliko su ugovorom bili obvezni. U HFP-u se nitko nije potrudio pogledati u što se to novac ulagao i je li riječ o pet milijuna eura, ili - kako to dokazuju mali dioničari - o najklasičnijem blefu. Jer, firme čije je papire Diamant marina podastrla HEP-ovim činovnicima, jednostavno nisu ni primirisale Primošten. S druge strane, neobnovljeni primoštenski hoteli jedini su na području Šibensko-kninske županije koji su ostali u istome ruiniranome stanju, u kakvom su bili i prije deset godina. Vlasnike ostalih ruiniranih hotela na području Županije uopće nije ograničavala urbanistička regulativa. Osim toga, u nadležnoj županijskoj službi tvrde da iz Primoštena d.d. nisu za čitavo vrijeme dobili niti jedan zahtjev, pa čak ni upit, o pribavljanju potrebite dokumentacije niti za gradnju novih hotelskih objekata, niti za obnovu postojećih! Riječ je, dakle, o klasičnom obrascu kako novi vlasnici hotelskih zdanja uzduž Jadrana ne samo što ne ispunjavaju, nego čak i ignoriraju preuzete ugovorne obveze, a posebice one o ulaganjima u obnovu postojećih hotela i u gradnju novih. Dr. Tonči Tadić, saborski zastupnik upravo iz devete izborne jedinice u kojoj je primoštenska Šibensko-kninska županija, to stanje potkrepljuje upozorenjem kako tek svaki četvrti vlasnik privatiziranih hotela uzduž Jadrana ispunjava plan ulaganja na koja se obvezao ugovorom s HFP-om o kupnji hotela. Usprkos tome HFP niti prema jednome nije primijenio ugovornu klauzulu s kojom bi ih natjerao da izvršavaju kupnjom preuzete obveze o ulaganjima, a kamo li da je s nekima od njih raskinuo ugovor. Iz HFP-a je i malim dioničarima Primoštena d. d. odgovoreno kako ne kane raskidati ugovor s Diamant marinom, usprkos brojnim dokazima da mađarski kupac ignorira preuzete obveze. U pozadini priče krije se, zapravo, pokušaj da se kupnjom hotela dođe do nečega kudikamo vrijednijega od hotela, a to je - turističko zemljište pod hotelima i drugim turističkim sadržajima, a još više ono prostranije, oko njih. To su kompleksi zemljišta koji u pretvorbi i privatizaciji nisu ušli u temeljni kapital turističkih tvrtki, i - na neki su način - ostali ni na nebu, ni na zemlji. A riječ je o golemim kompleksima i o još većim vrijednostima. U prvim mah se prosuđivalo da se radi o površini od preko 40 milijuna četvornih metara zemljišta, ali je resorni ministar, Božidar Kalmeta, ovih dana kazao da se radi o čak - 60 milijuna četvornih metara! To je zemljište locirano na jednom od najatraktivnijih prostora u Hrvatskoj. Prosuđuje se da mu je tržišna vrijednost veća od četiri milijarde eura. Tržišna vrijednost četvornog metra turističkog zemljišta u sklopu Sunčanog Hvara iznosila je u vrijeme kada je u igri za kupnju bio slovenski Terme Čatež oko 900 eura. Cijena kvadrata poslovnog prostora bila je oko dvije tisuće eura. No, kada su se ti zemljišni kompleksi ugurali u cijenu ukupne ponude, pokazalo se da su ponuđene cijene hotela bile, zapravo, tek zavjesa iza koje se krila višestruko veća vrijednost i zarada od dolaženja u posjed turističkog zemljišta, pa je pri spomenutoj prodaji Sunčanoga Hvara vrijednost turističkog zemljišta bila nekoliko puta veća od cijene po kojoj su se nudili hoteli. Evo kako to izgleda u slučaju prodaje Primoštena d.d. Dok je mađarski kupac došao do 66,82 posto dionica Primoštena d.d. s - ponovimo - 1500 postelja u hotelima, zatim autokampom, marinom i drugim sadržajima za svega 1,6 milijuna kuna i uz preuzimanje 85,6 milijuna kuna naslijeđenih obveza najprostija računica pokazuje da je tržišna vrijednost zemljišta iznosi preko 600 milijuna kuna! Stoga je posve razumljivo zašto je prvi čovjek Diamant Marine Laszlo Kerekesz u kolovozu 2002. godine, kada je stavio paraf ispod potpisanoga ugovora s HFP-om, slavodobitno uskliknuo: Kupio sam biser! Kerekesz , dakako, nije pri tome mislio na hotele, nego na zemljište koje ih okružuje. Sada tri godine kasnije cijela priča izgleda ponešto drukčije, i to zahvaljujući čelnicima IDS-a (Istarskoga demokratskog sabora) koji su se rukama i noktima suprotstavili jakim lobijima koji su stajali iza prodaje turističkog zemljišta uz bagatelne cijene i galantnosti dužnosnika HFP-a da u cijenu prodanih objekata uključe i zemljište pod njima i oko njih. Zahvaljujući odlučnosti IDS-ovih čelnika u posljednji je trenutak zaustavljena Adris Grupa da takvom receputom dođe u posjed 200 hektara atraktivnog turističkog zemljišta, a da ni centa ne plati za to, i da na taj način državu zakine za milijardu kuna! Pod presingom IDS-a u akciju je stupilo Državno odvjetništvo i svojatanje turističkog zemljišta uz kupljene hotele je zaustavljeno. Otada se vodi pravi rovovski rat između onih koji svojataju pravo na turističko zemljište. To su kupci hotela i drugih turističkih objekata, ali i država, centralna i lokalna, županije, gradovi i općine. Da su interesi brojnih sudionika vrlo žilavi kazuje i to što prijedlog zakona o definiranju turističkog zemljišta. Do sada je pokušano čak s pet verzija, ali se svaka od njih spotakla na putu do Vlade. Najavljeno je da će konačna verzija prijedloga Zakona o turističkom zemljištu biti pripremljena krajem travnja. U međuvremenu i dalje traje rafalna paljba iz svih oružja kako bi se u prijedlogu Zakona ipak voda s vlasništvom nad turističkim zemljištem privela na ovaj, ili onaj mlin. U Udruzi hotelijera su, čim su naslutili da im to zemljište u Nacrtu Zakona izmiče iz ruku, poručili kako je to neprihvatljivo i protuustavno. S druge se strane nesmiljeni rat vodi i između središnje države s jedne i gradova, općina i županija s druge strane. Pristup vlasništvu nad turističkim zemljištem toliko je dijametralno suprotan da su i u samoj Vladi podijeljena mišljenja kako tu vrlo osjetljivu materiju regulirati. Premijer Sanader drži da bi država trebala postati vlasnikom toga zemljišta, ne precizirajući pri tome da li samo središnja, ili i lokalna, dok ministar Kalmeta drži da bi s tim zemljištem trebala prije svega gospodariti lokalna samouprava. Čini se da će trebati dosta uvjeravanja i strpljenja kako bi se uskladili brojni i proturječni interesi. Izvor: Privredni vjesnik; 2005 PREGLED SVIH INFORMACIJA ZA PODUZETNIKE - ONE STOP SHOP
7. 4. 2025. | ||||||||||||||||||||||||||||||||
