PRAVILNIK O DOBROJ PROIZVOĐAČKOJ PRAKSI ZA LIJEKOVE
PROIZVODNJA STERILNIH LIJEKOVA
Načela
Proizvodnja sterilnih proizvoda podliježe posebnim zahtjevima kako bi se rizik
od mikrobiološke kontaminacije, kao i kontaminacije česticama i pirogenima,
smanjio na najmanju moguću mjeru. Mnogo toga ovisi o znanju, obrazovanju i
stavu osoblja koje radi u toj proizvodnji. Osiguranje kvalitete je naročito
važno, a u ovoj se vrsti proizvodnje moraju striktno slijediti pažljivo
utvrđeni i validirani proizvodni postupci i procesi. Završne faze procesa ili
ispitivanje gotovog proizvoda ne smije biti dostatno za sterilnost ili druge
aspekte kvalitete.
Napomena:
Ova uputa ne utvrđuje detaljne metode za određivanje mikrobiološke čistoće
zraka, površina, itd., odnosno njihove kontaminacije česticama. Trebaju se
konzultirati drugi dokumenti, kao što su standardi EN/ISO.
Općenito
1. Proizvodnja sterilnih proizvoda treba se odvijati u čistim prostorima u
koje osoblje i/ili oprema i materijali ulaze kroz tampon zone. U čistom
prostoru mora se održavati odgovarajuća razina čistoće, a zrak treba prolaziti
kroz filtre odgovarajuće djelotvornosti.
2. Priprema komponenata, priprema proizvoda i doziranje obavljaju se u
odvojenim prostorijama unutar čistog prostora.
Proizvodne operacije dijele se u dvije kategorije; prva kada se proizvod
sterilizira na kraju proizvodne operacije i druga kada se određene faze ili
cijeli proizvodni proces odvijaju na aseptičan način.
3. Čisti prostori za proizvodnju sterilnih proizvoda klasificirani su prema
traženim svojstvima okoliša. Svaka proizvodna operacija zahtijeva prikladnu
razinu čistoće okoliša tijekom rada kako bi se rizik od mikrobiološke
kontaminacije ili kontaminacije česticama proizvoda ili materijala kojima se
rukuje sveo na najmanju moguću mjeru.
Kako bi se zadovoljili uvjeti statusa »u radu«, ovi prostori moraju biti
izvedeni tako da se postigne određena specificirana razina čistoće zraka »u
mirovanju«. Faza »u mirovanju« je faza u kojoj je uređaj instaliran i radi,
zajedno s proizvodnom opremom, ali bez prisustva osoblja. Faza »u radu« je
faza u kojoj uređaj radi u skladu s definiranim načinom rada i uz prisustvo
određenog broja radnika.
Obje faze trebaju se definirati za svaki čisti prostor ili niz čistih
prostora.
U proizvodnji sterilnih lijekova razlikujemo 4 klase čistoće.
Klasa A: Lokalna zona za proizvodne operacije visokog rizika, npr. doziranje,
spremnici za čepove, otvorene ampule i bočice, aseptički povezane. Obično
takve uvjete osigurava kabina za laminarni protok zraka. Sustavi za laminarni
protok zraka trebaju osigurati homogenu brzinu zraka u rasponu od 0,36 do 0,54
m/s (procijenjena vrijednost).
Održavanje laminarnosti treba dokazati i validirati.
Protok zraka u jednom smjeru i manja brzina zraka mogu se koristiti u
zatvorenim izolatorima i kutijama s rukavicama (»glove boxes«).
Klasa B: Za aseptičku pripremu i doziranje; to je pozadina za zonu klase A.
Klasa C i D: Čisti prostori za manje kritične faze u proizvodnji sterilnih
proizvoda.
Klasifikacija čestica u zraku za ove klase čistoće dana je u sljedećoj
tablici.
Napomene:
(a) Mjerenje čestica koje se temelji na upotrebi posebnog brojača čestica u
zraku kako bi se izmjerila koncentracija čestica određene veličine koje su
jednake ili veće od navedenog praga. Sustav za kontinuirano mjerenje treba se
koristiti za praćenje koncentracije čestica u zoni klase A, a preporučuje se
za područja koja okružuju prostore klase B.
Za rutinsko testiranje, ukupni volumen uzorka ne smije biti manji od 1 m3 za
prostore klase A i B, a poželjno također i klase C.
(b) Broj čestica dan u tablici za stanje »u mirovanju« mora se postići nakon
kratkog perioda »čišćenja« u trajanju od 15 do 20 minuta (procijenjena
vrijednost) bez prisutnog osoblja i nakon završetka operacija. Broj čestica za
klasu A »u radu« dan u tablici treba se održavati u zoni koja neposredno
okružuje proizvod uvijek kad su proizvod ili otvoreni spremnik izloženi
okolišu. Prihvaća se da nije uvijek moguće dokazati sukladnost sa standardima
za broj čestica na mjestu doziranja dok je doziranje u tijeku zbog stvaranja
čestica ili kapljica samog proizvoda.
(c) Kako bi se postigla klasa B, C i D, broj izmjena zraka treba biti u vezi s
veličinom prostorije te s opremom i osobljem koji se nalaze u prostoriji.
Sustav zraka treba imati odgovarajuće završne filtre, kao što su filtri HEPA
za klase A, B i C.
(d) Procjene dane za maksimalni dozvoljeni broj čestica za uvjete »u radu« i
»u mirovanju« približno odgovaraju klasama čistoće u EN/ISO 14644-1 za
veličinu čestica od 0,5 m.
(e) Očekuje se da u tim prostorima uopće nema čestica većih od ili jednakih
5m. Buduće da je nemoguće dokazati odsustvo čestica na razini statističkog
značaja, granice su postavljene na 1 čestica / m3. Tijekom kvalifikacije
čistog prostora treba se dokazati da se prostori mogu održavati u definiranim
granicama.
(f) Zahtjevi i granice ovise o prirodi operacija koje se izvode.
Ostala svojstva, kao što su temperatura i relativna vlaga, ovise o proizvodu i
prirodi operacija koje se izvode. Ti parametri ne trebaju interferirati s
definiranim standardima čistoće.
Primjeri operacija koje se moraju izvoditi u prostorima raznih klasa čistoće
dani su u tablici dolje (vidi također točku 11. i 12.)
4. Prostori se trebaju pratiti tijekom rada kako bi se kontrolirao broj
čestica za različite klase čistoće.
5. U slučaju aseptičnih operacija, praćenje treba biti učestalo i trebaju se
koristiti metode kao što su taložne ploče te volumetrijsko uzorkovanje zraka i
površina (npr. brisevi i kontaktne ploče). Metode uzorkovanja koje se koriste
pri radu ne smiju interferirati sa zaštitom zone. Rezultati monitoringa
trebaju se razmotriti prilikom pregleda proizvodne dokumentacije radi
donošenja odluke o kvaliteti gotovog proizvoda. Površine i osoblje trebaju se
pratiti nakon kritičnih operacija.
Dodatno mikrobiološko praćenje potrebno je obaviti i kad se ne izvode
proizvodne operacije, npr. nakon validacije sustava, čišćenja i sanitacije.
Preporučene granice mikrobiološkog praćenja čistih prostora za vrijeme
proizvodnih operacija:
Napomene:
(a) Prosječne vrijednosti.
(b) Pojedinačne taložne ploče mogu biti izložene manje od 4 sata.
6. Za rezultate praćenja čestica i mikrobiološke čistoće trebaju se postaviti
prikladne granice upozorenja i akcije. Ako se te granice prijeđu, u
proizvodnim se postupcima trebaju propisati korektivne akcije.
Tehnologija izolatora
7. Korištenje tehnologije izolatora kako bi se ljudske intervencije u
proizvodnim područjima svele na najmanju moguću mjeru može dovesti do
značajnog smanjenja rizika od mikrobiološke kontaminacije aseptički
proizvedenih proizvoda iz okoliša. Postoji mnogo mogućih izvedbi izolatora i
uređaja za transfer. Izolator i pozadinski okoliš trebaju biti izvedeni tako
da se u odgovarajućim zonama može postići tražena kvaliteta zraka. Izolatori
su izrađeni od različitih materijala koji su više ili manje skloni kvarovima
ili propuštanju. Uređaji za prijenos kreću se od izvedbi s jednim ili
dvostrukim vratima do potpuno zatvorenih sustava s mehanizmima za izolaciju.
Prijenos materijala u jedinicu i iz nje jedan je od najvećih potencijalnih
izvora kontaminacije. Općenito je područje unutar izolatora lokalna zona za
manipulacije visokog rizika, iako se priznaje da laminarni protok zraka možda
ne postoji u radnoj zoni svih takvih uređaja.
Klasifikacija zraka potrebna za pozadinski okoliš ovisi o izvedbi izolatora i
njegovoj primjeni. Treba se kontrolirati, a za aseptičku proizvodnju treba
biti najmanje klase D.
8. Izolatori se trebaju uvesti tek nakon prikladne validacije. Validacija
treba uzeti u obzir sve kritične faktore tehnologije izolatora, na primjer
kvalitetu zraka unutar i van (pozadina) izolatora, sanitizaciju izolatora,
proces prijenosa i integritet izolatora.
9. Praćenje se vrši rutinski i uključuje često testiranje propuštanja
izolatora i dijela s rukavicama.
»Blow/fill/seal« tehnologija
10. Elementi za »blow/fill/seal« su namjenski strojevi u kojima se, u jednoj
kontinuiranoj operaciji, iz termoplastičnog granulata formiraju, pune i
zatvaraju spremnici. Sve to radi jedan automatski stroj. »Blow/fill/seal«
oprema koja se koristi u aseptičkoj proizvodnji i koja je opremljena
učinkovitim zračnim tušem za klasu A može se instalirati u okolišu najmanje
klase C, pod uvjetom da se koristi odjeća za klasu B. U okolišu trebaju biti
zadovoljene granice za mikrobiološku kontaminaciju i kontaminaciju česticama
prilikom statusa »u mirovanju« te samo mikrobiološku kontaminaciju prilikom
statusa »u radu«. »Blow/fill/seal« oprema koja se koristi za proizvodnju
proizvoda koji se steriliziraju na kraju treba se instalirati u okolišu
najmanje klase D.
Zbog ove posebne tehnologije naročita se pažnja treba posvetiti barem
sljedećem: izvedbi i kvalifikaciji opreme, validaciji i reproducibilnosti CIP
(»cleaning-in-place«) i SIP (»strilisation-in-place«) sustava, pozadini čistog
prostora u kojem se oprema nalazi, edukaciji i odjeći radnika te
intervencijama u kritičnoj zoni opreme, uključujući aseptičku montažu prije
početka doziranja.
Proizvodi kod kojih se sterilizacija provodi na kraju proizvodnje
11. Priprema komponenata i većine proizvoda prikladnih za filtraciju i
sterilizaciju mora se vršiti u prostoru najmanje klase D radi malog rizika od
kontaminacije mikrobima i česticama. Gdje postoji visok ili neobičan rizik od
mikrobne kontaminacije proizvoda (na primjer, zato što proizvod aktivno
podržava mikrobni rast ili mora proći dosta vremena prije sterilizacije ili se
nužno obrađuje uglavnom u otvorenim reaktorima), tada se priprema mora vršiti
u prostoru klase čistoće C.
Doziranje proizvoda za završnu sterilizaciju mora se vršiti u prostoru
najmanje klase čistoće C.
Gdje postoji neobičan rizik od kontaminacije proizvoda iz okoliša, na primjer,
zato što doziranje teče sporo ili se koriste spremnici sa širokim grlom ili su
ti spremnici izloženi okolišu nekoliko sekundi prije zatvaranja, doziranje se
treba vršiti u zoni klase A s pozadinom najmanje klase C. Priprema i doziranje
masti, krema, suspenzija i emulzija obično se treba vršiti u prostoru klase C
prije završne sterilizacije.
Aseptička proizvodnja
12. Nakon pranja komponente se trebaju držati u prostoru najmanje klase D.
Rukovanje sterilnim polaznim materijalima i komponentama, osim ako kasnije u
procesu nisu podvrgnuti sterilizaciji ili filtraciji kroz filtar koji zadržava
mikroorganizme, mora se vršiti u okolišu klase A s pozadinom klase B.
Priprema otopina koje se moraju sterilno filtrirati tijekom procesa mora se
izvršiti u okolišu klase C; ako se ne filtriraju, priprema materijala i
proizvoda mora se izvršiti u okolišu klase A s pozadinom klase B.
Rukovanje i doziranje aseptički pripremljenih proizvoda treba se vršiti u
okolišu klase A s pozadinom klase B.
Prije završetka čepljenja, prijenos djelomično zatvorenih spremnika, koji se
koriste u liofilizaciji, treba se vršiti bilo u okolišu klase A s pozadinom
klase B ili u zatvorenim prijenosnim tacnama u okolišu klase B.
Priprema i doziranje sterilnih masti, krema, suspenzija i emulzija treba se
vršiti u okolišu klase A s pozadinom klase B, kad je proizvod izložen okolišu
i kad nije filtriran naknadno.
Osoblje
13. U prostorima za sterilnu proizvodnju treba se zadržavati najmanji mogući
broj potrebnih osoba, što je osobito važno kod aseptične proizvodnje.
Inspekcije i kontrole potrebno je provoditi izvana kad je to moguće.
14. Sve osobe zaposlene u takvim prostorijama (uključujući osobe koje rade na
čišćenju i održavanju) moraju imati naobrazbu u disciplinama koje se odnose na
pravilnu proizvodnju sterilnih proizvoda, pored obuke o higijeni i osnovama iz
mikrobiologije. Vanjsko osoblje koje nema tu naobrazbu (npr. izvođače radova
ili održavanja) treba posebno kontrolirati.
15. Osobama zaduženim za pripravu materijala iz životinjskog tkiva ili kultura
mikroorganizama različitih od onih u proizvodnji nije dozvoljen ulazak u
prostor u kojem se proizvodi sterilni proizvod osim ako se ne slijede strogi i
jasno definirani postupci za ulazak.
16. Nužni su visoki standardi osobne higijene i čistoće. Osobe zaposlene u
proizvodnji sterilnih proizvoda moraju prijaviti svaku pojavu koja može
izazvati širenje nenormalnog broja ili vrsta zagađivača; poželjni su
periodični zdravstveni pregledi. Imenovana kompetentna osoba donosi odluku o
mjerama koje se moraju poduzeti u slučaju osoba koje mogu predstavljati
mikrobiološku opasnost.
17. Za presvlačenje i pranje postoji pisana uputa čiji je cilj svesti
kontaminaciju odjeće za čiste prostore ili unošenje zagađivača u čiste
prostore na najmanju moguću mjeru.
18. U čistim prostorima nije dozvoljeno nošenje ručnih satova, dekorativne
kozmetike i nakita.
19. Vrsta i kvaliteta odjeće trebaju odgovarati proizvodnom procesu i klasi
čistoće na radnom mjestu. Odjeća se mora nositi tako da se proizvod zaštiti od
kontaminacije.
Opis odjeće potreban za svaku klasu čistoće zraka:
Klasa D: potrebno je pokriti kosu i bradu. Potrebna je uobičajena zaštitna
odjeća, a na nogama odgovarajuća obuća ili nazuvci. U svrhu sprječavanja
kontaminacije izvana potrebno je poduzeti odgovarajuće mjere.
Klasa C: potrebno je pokriti kosu, bradu i brkove. Potrebno je jednodijelno
ili dvodijelno odijelo skupljeno na ručnim zglobovima i s visokim okovratnikom
uz odgovarajuću obuću ili nazuvke, koji skoro uopće ne otpuštaju vlakna ili
čestice.
Klasa A/B: pokrivalo za glavu treba potpuno prekrivati kosu, bradu i brkove i
potrebno je ugurati ga u okovratnik odijela. Radnik mora nositi masku radi
sprječavanja širenja kapljica, treba nositi sterilizirane gumene ili plastične
rukavice koje nisu posute puderom i steriliziranu ili dezinficiranu obuću. Dno
hlača treba ugurati u obuću kao i rukave u rukavice. Zaštitna odjeća ne smije
ispuštati vlakna ili čestice i mora zadržavati čestice koje ispušta tijelo.
20. Vanjska odjeća ne smije se unositi u kabine za presvlačenje koje vode u
prostore klase B i C. U prostoru čistoće A/B potrebno je osigurati čistu
sterilnu (steriliziranu ili primjereno sanitiziranu) odjeću za svakog radnika
i za svaku radnu smjenu. Rukavice treba redovito dezinficirati za vrijeme
rada, a maske i rukavice treba mijenjati barem kod svake radne smjene.
21. Odjeću koja se nosi u čistim prostorima treba prati ili čistiti na takav
način da ne sakupi dodatne čestice zagađivača koje kasnije može ispuštati. Ti
se postupci trebaju provoditi prema pisanim uputama. Preporuča se za ovakvu
robu osigurati odvojenu opremu za pranje. Neprikladno čišćenje odjeće će
oštetiti vlakna i povećavati rizik od rasipanja čestica.
Prostorije
22. Unutar čistih prostora sve izložene površine moraju biti glatke,
nepropusne i neoštećene kako bi se smanjila na minimum opasnost od rasipanja
ili akumuliranja čestica ili mikroorganizama i kako bi bila omogućena
ponovljena primjena sredstava za čišćenje i dezinficijensa.
23. Radi smanjenja gomilanja prašine i radi lakšeg čišćenja ne smije biti
nepristupačnih mjesta i potrebno je smanjiti na minimum broj izbočina, polica,
ormara i opreme. Vrata moraju biti takve izvedbe da za čišćenje nema
nepristupačnih mjesta; iz tog se razloga korištenje kliznih vrata može
pokazati neprikladnim.
24. Spušteni stropovi trebaju biti dobro zabrtvljeni radi sprječavanja širenja
kontaminacije iz prostora iznad njih.
25. Cijevi i provodni kanali i drugi sustavi za energente moraju biti tako
instalirani i zabrtvljeni da ne stvaraju udubljenja, nezatvorene otvore i
površine koje se teško čiste.
26. Sudoperi i odvodi zabranjeni su u prostorima klase A/B koji se koriste za
aseptičnu proizvodnju. U drugim se prostorima između stroja ili sudopera i
odvoda moraju instalirati zračne barijere (»air breaks«). Odvodi u čistim
prostorima niže klase čistoće moraju biti opremljeni preprekama ili vodenim
čepovima (sifonima) kako bi se spriječio povratni tok.
27. Garderobni prostori moraju biti izvedeni kao tampon zone koje osiguravaju
posebne odjeljke za razne faze oblačenja, smanjujući tako na minimum
kontaminaciju zaštitne odjeće česticama i mikrobima. Garderobe trebaju biti
djelotvorno opskrbljene filtriranim zrakom. Zadnja garderobna soba
(prostorija) mora u »mirovanju« biti iste klase čistoće kao i čisti prostor u
koji se iz nje ulazi. Katkada su potrebne odvojene garderobne sobe za ulaz i
izlaz iz čistih prostorija. Uređaji za pranje ruku trebaju biti samo u prvim
(ulaznim) garderobama.
28. Vrata u tampon zoni ne smiju se otvarati istovremeno. Sustav sigurnosnog
zatvaranja ili vizualni i/ili zvučni alarm trebaju sprječavati istovremeno
otvaranje vrata.
29. Filtrirani zrak mora imati pozitivan tlak u odnosu na okolne prostore u
svim radnim uvjetima i mora efikasno ispirati prostor. Susjedne prostorije
različitih klasa čistoće moraju imati razliku tlaka od 10 do 15 paskala
(procijenjena vrijednost). Posebnu pozornost treba obratiti na zaštitu
visoko-rizičnih zona, tj. izravnom okolišu kojem su izloženi proizvodi i čiste
komponente koje dolaze u kontakt s proizvodom. Može biti potrebno modificirati
razne preporuke u svezi opskrbe zrakom i razlikama tlaka kada postane potrebno
da sadrže neke materijale, na primjer patogene, visokotoksične, radioaktivne
ili žive virusne ili bakterijske materijale ili proizvode. Za neke operacije
može biti potrebna dekontaminacija opreme i obrada zraka koji izlazi iz čistih
prostora.
30. Potrebno je dokazati da protok zraka ne predstavlja opasnost od
kontaminacije, npr. potrebno je voditi računa da se prema zoni većeg rizika
putem zraka ne prenesu čestice sa osobe, operacije ili stroja koji generiraju
čestice.
31. Potrebno je osigurati sustav upozorenja za slučaj prekida opskrbe zrakom.
Između prostora u kojima se zahtijeva razlika u tlaku potrebno je montirati
indikatore razlike tlakova. Razlike tlaka treba redovito evidentirati ili
dokumentirati na neki drugi način.
Oprema
32. Transportna traka ne smije prolaziti kroz pregradne zidove između čistog
prostora A ili B i proizvodnog prostora s manjom čistoćom zraka, osim ako se
sama traka kontinuirano ne sterilizira (npr. prolaskom kroz tunel za
sterilizaciju).
33. U mjeri u kojoj je to izvedivo, oprema, priključci i tehničke instalacije
trebaju biti tako izvedeni i instalirani da se radovi, održavanje i popravci
mogu obavljati izvan čistog prostora. Ako se zahtijeva sterilizacija, potrebno
ju je kad god je to moguće provesti nakon potpunog rastavljanja.
34. Kada se održavanje opreme provodi unutar čistog prostora, prije ponovnog
početka proizvodnje prostor treba očistiti, dezinficirati i/ili sterilizirati
kada je prikladno, ako se tokom rada nisu poštivali standardi čistoće i/ili
aseptičnosti.
35. Sustavi za proizvodnju i distribuciju vode trebaju biti dizajnirani,
izvedeni i održavani na način koji osigurava proizvodnju vode odgovarajuće
kvalitete. Ne smiju raditi izvan dizajniranih kapaciteta. Vodu za injekcije
treba proizvesti, skladištiti i distribuirati na način kojim se sprečava rast
mikroorganizama, npr. konstantnim cirkuliranjem na temperaturi iznad 70°C.
36. Sva oprema, uključujući sterilizatore, sustave za dobavu i filtriranje
zraka, zračne ventile i filtre za plinove, sustave za obradu voda uključivši
proizvodnju, skladištenje i distribuciju, podliježe planiranom održavanju i
validaciji. Nakon održavanja i validacije, uporabu treba odobriti.
Sanitacija
37. Sanitacija čistih prostora od posebne je važnosti. Čišćenje treba
provoditi temeljito prema pisanom programu. U slučajevima kada se koriste
dezinficijensi, treba rabiti više vrsta. Potrebno je redovito praćenje u cilju
utvrđivanja razvoja rezistentnih sojeva.
38. Potrebno je kontrolirati dezinficijense i deterdžente na mikrobiološku
kontaminaciju. Razrijeđene, treba ih čuvati u prethodno očišćenim spremnicima
i to samo propisano vrijeme, osim ako nisu sterilizirani. Dezinficijensi i
deterdženti koji se koriste u čistim prostorima klase A i B trebaju biti
sterilizirani prije upotrebe.
39. Korisno je dimiti čiste prostore radi smanjenja mikrobiološke
kontaminacije na nepristupačnim mjestima.
Proizvodnja
40. Tijekom svih proizvodnih faza i onih koje prethode sterilizaciji potrebno
je poduzeti sve mjere opreza radi smanjenja na minimum mogućnosti
kontaminacije.
41. U prostorima gdje se prerađuju drugi lijekovi ne smiju se pripremati ili
puniti proizvodi mikrobiološkog porijekla; međutim cjepiva s mrtvim
mikroorganizmima ili iz bakterijskih ekstrakata mogu se nakon inaktivacije
puniti u istim prostorima kao i drugi sterilni lijekovi.
42. Validacija aseptičke proizvodnje treba uključivati simulacijsko testiranje
korištenjem hranjive podloge (»media fill«). Odabir hranjive podloge vrši se
na osnovi doze i oblika proizvoda te selektivnosti, bistrine, koncentracije i
prikladnosti podloge za sterilizaciju. Simulacijski test treba u najvećoj
mogućoj mjeri imitirati rutinsku aseptičnu proizvodnju te uključiti sve
kritične proizvodne faze. Također treba uzeti u obzir razne intervencije koje
se javljaju tijekom uobičajene proizvodnje kao i najgore slučajeve.
Simulacijski test se vrši kao početna validacija s tri uzastopna
zadovoljavajuća simulacijska testa po smjeni te ponavlja u definiranim
intervalima i nakon značajnih promjena u HVAC sustavu, opremi, procesu ili
broju smjena. Obično se simulacijski testovi ponavljaju dva puta godišnje po
smjeni i procesu. Broj spremnika koji se koristi za »media fill« mora biti
dovoljan za valjanu evaluaciju. U slučaju malih proizvodnih serija, broj
spremnika za »media fill« mora biti najmanje jednak veličini proizvodne
serije. Cilj treba biti odsustvo mikroorganizama, ali je prihvatljiv stupanj
kontaminacije manji od 0,1% s granicom pouzdanosti od 95%. Proizvođač treba
utvrditi granice akcije i upozorenja. Svaka kontaminacija se treba ispitati.
43. Validacija ne smije predstavljati opasnost za proizvodnju.
44. Izvore vode, opremu za obradu voda i obrađenu vodu treba redovito
kontrolirati na kemijsku i biološku kontaminaciju i prema potrebi na prisustvo
endotoksina. Potrebno je voditi evidenciju o rezultatima praćenja i poduzetih
akcija.
45. Unutar čistih prostora, naročito kada je aseptička operacija u tijeku,
potrebno je smanjiti na minimum sve aktivnosti, a kretanje osoblja treba biti
planski i kontrolirano kako bi se izbjeglo povećano rasipanje čestica i
mikroorganizama. Temperatura i vlaga ne smiju biti pretjerano visoke, zbog
vrste odjeće koja se upotrebljava.
46. Mikrobiološka kontaminacija polaznih materijala mora biti minimalna. U
specifikacijama trebaju biti navedeni zahtjevi u svezi mikrobiološke kakvoće,
kada se praćenjem utvrdi takva potreba.
47. U čistim prostorima treba svesti na minimum broj spremnika i materijala
koji otpuštaju vlakna.
48. Gdje je prikladno, trebaju se poduzeti mjere kako bi se kontaminacija
završnog proizvoda česticama svela na minimum.
49. Nakon finalnog čišćenja, s komponentama, spremnicima i opremom treba
rukovati na takav način da ne dođe do ponovne kontaminacije.
50. Razdoblje između pranja, sušenja i sterilizacije komponenata, spremnika i
opreme, kao i između njihove sterilizacije i uporabe treba biti što kraće i
vremenski ograničeno sukladno uvjetima čuvanja.
51. Vrijeme između početka pripreme otopine i njene sterilizacije ili sterilne
filtracije (kroz filtar koji zadržava mikroorganizme), treba biti što je
moguće kraće. Za svaki proizvod treba biti određeno maksimalno dozvoljeno
vrijeme prema sastavu i propisanoj metodi skladištenja.
52. Prije sterilizacije, mora se pratiti mikrobiološka kontaminacija
proizvoda. Neposredno prije sterilizacije treba postojati radni limit za
kontaminaciju vezan uz efikasnost metode koja će se koristiti. Gdje je
prikladno, prate se i pirogeni. Sve otopine, naročito otopine za infuziju
velikog volumena, treba sterilno filtrirati (preko filtra koji zadržava
mikroorganizme), po mogućnosti neposredno prije punjenja.
53. Komponente, spremnike i opremu te bilo koje druge elemente potrebne u
čistim prostorima u kojima je u tijeku sterilna operacija treba sterilizirati
i propustiti u prostor kroz sterilizatore s dvostrukim ulazom montirane u
zidovima, ili primjenom nekoga drugog postupka kojim se postiže isti rezultat
neunošenja kontaminacije. Nezapaljive plinove također treba propustiti kroz
filtre koji zadržavaju mikroorganizme.
54. Djelotvornost svakog novog postupka potrebno je validirati, a postupak
validacije se nakon toga ponavlja u određenim razdobljima na temelju
povijesnih podataka ili nakon značajne promjene u postupku ili u opremi.
Sterilizacija
55. Potrebno je provesti validaciju svih postupaka sterilizacije. Potrebno je
posvetiti posebnu pozornost u slučajevima kada primijenjena metoda
sterilizacije nije opisana u važećoj ediciji Europske farmakopeje, ili kada se
koristi za pripravak koji nije jednostavna vodena ili uljna otopina. U
slučajevima kada je to moguće i izvedivo, sterilizacija toplinom je metoda
izbora. U svakom slučaju, postupak sterilizacije mora biti usklađen s
odobrenjem za stavljanje u promet i proizvodnju.
56. Prije prihvaćanja postupka sterilizacije potrebno je demonstrirati njegovu
podobnost za proizvod i njegovu djelotvornost u postizanju željene sterilnosti
u svakom dijelu svih vrsta procesa sterilizacije i to fizikalnim mjerenjima i
kada je moguće bioindikatorima. Postupak treba ponavljati u određenim
razdobljima, barem jednom godišnje kao i kod svake značajne modifikacije
opreme. Dobiveni se rezultati moraju evidentirati.
57. Kako bi se provela djelotvorna sterilizacija, postupku treba podvrgnuti
cjelokupni materijal, a postupak mora biti takav da osigurava postizanje tog
cilja.
58. Za sve sterilizacijske procese trebaju se utvrditi validirani modeli
punjenja.
59. Za kontrolu sterilizacije biološki se indikatori moraju razmatrati samo
kao dodatna metoda. Moraju se skladištiti i koristiti u skladu s uputama
proizvođača, a njihova kvaliteta se provjerava pozitivnom kontrolom. Međutim
ako se koriste, potrebno je poduzeti stroge mjere opreza radi sprječavanja
mikrobiološke kontaminacije prijenosom s bioloških indikatora.
60. Potrebno je osigurati sustav razlikovanja steriliziranih od
nesteriliziranih proizvoda. Na svakoj košari, pladnju ili nekom drugom nosaču
za proizvode ili komponente treba biti jasno naznačen naziv proizvoda, broj
serije i navod da li je steriliziran ili ne. Mogu se koristiti indikatorske
trake za autoklav da bi se vidjelo da li je serija (ili podserija) podvrgnuta
sterilizaciji, ali isti nisu pouzdani pokazatelji da je serija u stvari
sterilna.
61. Evidencije o sterilizaciji moraju biti raspoložive za svaki ciklus
sterilizacije. Moraju biti odobrene kao dio postupka odobravanja serija za
tržište.
Sterilizacija toplinom
62. Svaki ciklus sterilizacije toplinom treba evidentirati u odgovarajućem
grafikonu »vrijeme/temperatura« s dovoljno velikim mjerilom ili uporabom neke
druge opreme odgovarajuće točnosti i preciznosti. Položaj temperaturnih sondi
za kontrolu i/ili evidenciju temperature treba odrediti tijekom validacije, a
gdje je primjenjivo, provjeriti i s drugom nezavisnom temperaturnom sondom
lociranoj na istoj poziciji.
63. Mogu se koristiti kemijski ili biološki indikatori, ali oni ne smiju
zamijeniti fizičku kontrolu.
64. Potrebno je osigurati dovoljno vremena da cijela količina proizvoda dođe
do tražene temperature prije početka mjerenja perioda sterilizacije. Potrebno
je za svaki proizvod odrediti to vrijeme prije početka mjerenja perioda
sterilizacije.
65. Nakon faze visoke temperature u ciklusu sterilizacije toplinom, potrebno
je poduzeti mjere predostrožnosti kako se sterilizirana roba ne bi
kontaminirala tijekom faze hlađenja. Tekućina ili plin za hlađenje koji dolaze
u kontakt s proizvodom moraju biti sterilizirani, osim u slučajevima kada se
može dokazati da spremnici koji propuštaju neće biti odobreni za tržište.
Vlažna toplina
66. Za praćenje procesa treba koristiti temperaturu i tlak. Uređaj za praćenje
procesa i uređaj za bilježenje temperature trebaju biti nezavisni od
kontrolnog uređaja. Kad se za tu opremu koriste automatski sustavi za kontrolu
i nadzor, oni moraju biti validirani kako bi se osiguralo poštivanje kritičnih
zahtjeva procesa. Pogreške u sustavu i ciklusu treba zabilježiti i sustav i
operater. Vrijednost temperature na indikatoru treba rutinski provjeravati u
odnosu na vrijednosti zabilježene tijekom sterilizacije. Kod sterilizatora
koji imaju odvod na dnu komore, može biti potrebno bilježiti temperaturu na
tom položaju tijekom sterilizacije. Često treba provjeravati propuštanje iz
komore kad je vakuum faza dio procesa.
67. Kada je potrebno sterilizirati proizvode koji nisu u zatvorenim
spremnicima, potrebno ih je zamotati u materijal koji omogućava uklanjanje
zraka i ulaz pare, ali koji istovremeno onemogućava ponovnu kontaminaciju
nakon sterilizacije. Svi dijelovi robe moraju biti određeno vrijeme i pri
određenoj temperaturi u kontaktu sa sredstvom za sterilizaciju.
68. Potrebno je paziti da para korištena za sterilizaciju bude odgovarajuće
kvalitete i da ne sadrži aditive u koncentraciji koja može izazvati
kontaminaciju proizvoda ili opreme.
Suha toplina
69. Proces treba uključivati cirkulaciju zraka unutar komore i održavanje
pozitivnog tlaka radi sprečavanja ulaska nesterilnog zraka. Zrak treba ulaziti
samo preko HEPA filtra. Ako se postupak koristi i za uklanjanje pirogena,
potrebna je provedba ispitivanja opterećenjem endotoksinima (»challenge test«)
kao dio procesa validacije.
Sterilizacija zračenjem
70. Sterilizacija zračenjem koristi se u sterilizaciji proizvoda i materijala
osjetljivih na toplinu. Mnogi lijekovi i određena ambalaža osjetljivi su na
zračenje tako da je ova metoda dozvoljena samo u slučajevima kada je
eksperimentalno potvrđeno da nema štetnog djelovanja na proizvod. UV zračenje
obično nije prihvatljiva metoda sterilizacije.
71. Tijekom sterilizacije potrebno je mjeriti dozu zračenja. U tu svrhu treba
koristiti dozimetre-indikatore koji rade nezavisno od stope doze propisane za
uporabu, a koji kvantitativno mjere dozu koju je proizvod primio. Dozimetre
treba razmjestiti u dovoljnom broju unutar robe i dovoljno blizu da se u
komori uvijek nalazi dozimetar. Kada se koriste plastični dozimetri, moraju se
koristiti unutar vremenskog ograničenja određenog baždarenjem. Absorbanciju
dozimetra treba očitati unutar kratkoga vremenskog razdoblja nakon izlaganja
zračenju.
72. Biološki indikatori mogu se koristiti samo kao dodatna kontrola.
73. Postupak validacije mora osiguravati da su uzete u razmatranje varijacije
u gustoći pakovanja.
74. Postupci za rukovanje materijalom trebaju biti takvi da sprječavaju
zamjene ozračenih i neozračenih materijala. Na svakom pakiranju treba biti
indikator osjetljivosti na zračenje u boji kao dokaz podvrgavanja zračenju.
75. Ukupnu dozu zračenja treba dati tijekom prethodno određenog vremenskog
razdoblja.
Sterilizacija etilen oksidom
76. Ova se metoda upotrebljava samo u slučajevima kada se ne može primijeniti
niti jedna druga metoda. Tijekom validacije treba dokazati da nema štetnog
djelovanja na proizvod i da su uvjeti i vrijeme određeno za otplinjavanje
dovoljni za smanjenje rezidualnog plina i produkata reakcije na određene
granice prihvatljive za tu vrstu proizvoda ili materijala.
77. Nužan je kontakt plina i mikrobnih stanica: potrebno je poduzeti mjere
opreza radi izbjegavanja prisutnosti organizama koji se mogu nalaziti u
materijalima kao što su kristali ili osušeni proteini. Priroda i količina
ambalaže može znatno utjecati na postupak.
78. Prije izlaganja djelovanju plina potrebno je materijale dovesti u
ravnotežu s obzirom na vlagu i temperaturu koja se zahtijeva za postupak.
Vrijeme potrebno za to treba odrediti prema potrebi kako bi se smanjilo na
minimum vrijeme prije sterilizacije.
79. Svaki ciklus sterilizacije treba kontrolirati primjenom odgovarajućih
bioloških indikatora na odgovarajućem broju mjesta raspoređenih unutar robe.
Dobivena informacija čuva se u proizvodnoj dokumentaciji.
80. Kod svakog ciklusa sterilizacije treba evidentirati vrijeme potrebno za
kompletiranje ciklusa, tlak, temperaturu i vlažnost unutar komore,
koncentraciju i ukupnu količinu upotrijebljenog plina. Tlak i temperaturu
treba upisivati u grafikon tijekom cijelog ciklusa. Evidencija predstavlja dio
proizvodne dokumentacije.
81. Nakon sterilizacije, robu treba uskladištiti na određeni način, u
ventiliranim uvjetima kako bi ostatak plina i produkata reakcije spao na
određenu razinu. Postupak treba validirati.
Filtriranje proizvoda koji se ne mogu sterilizirati kada se nalaze u gotovom
pakiranju
82. Sama filtracija ne smatra se dovoljnom ako se proizvod može sterilizirati
kada se nalazi u gotovom pakiranju. Preporučuje se sterilizacija parom. Ako se
proizvod ne može sterilizirati kada se nalazi u gotovom pakiranju, otopine ili
tekućine mogu se filtrirati kroz sterilni filtar s nominalnom veličinom pora
od 0,22 mikrona (ili manjom), ili barem s istim svojstvima zadržavanja
mikroorganizama, i hvatati u prethodno steriliziran spremnik. Takvi filtri
uklanjaju većinu bakterija i plijesni, ali ne uklanjaju sve viruse ili
mikoplazme. Potrebno je razmotriti mogućnost nadopune procesa filtracije s
određenom dozom termičke obrade.
83. Zbog potencijalnih dodatnih rizika koje u sebi nosi metoda filtracije u
usporedbi s ostalim postupcima sterilizacije, preporučljivo je ponoviti
filtraciju neposredno prije punjenja kroz sterilizirani filtar koji zadržava
mikroorganizme. Ovu završnu sterilnu filtraciju treba učiniti što bliže mjestu
punjenja.
84. Ne smiju se koristiti filtri koji ispuštaju vlakna.
85. Integritet steriliziranog filtra mora se provjeriti prije upotrebe i treba
se potvrditi odmah nakon upotrebe prikladnom metodom, kao što je »bubble
point« test, »diffusive flow« test ili »pressure hold« test. Vrijeme potrebno
za filtraciju poznatog volumena bulk otopine i razlika tlaka koja se koristi u
filtru trebaju se odrediti tijekom validacije, a sve značajne razlike tijekom
rutinske proizvodnje trebaju se zabilježiti i ispitati. Rezultati ovih
provjera trebaju se unijeti u proizvodnu dokumentaciju. Integritet kritičnih
filtera za plin i zrak treba se potvrditi nakon upotrebe. Integritet drugih
filtera treba se potvrditi u odgovarajućim vremenskim razmacima.
86. Isti se filter ne bi smio koristiti duže od jednoga radnog dana, osim ako
takva uporaba nije validirana.
87. Filter ne smije utjecati na kvalitetu proizvoda uklanjanjem sastojaka iz
proizvoda ili otpuštanjem supstancija u proizvod.
Finalizacija sterilnih proizvoda
88. Spremnike treba zatvarati odgovarajućom validiranom metodom. Spremnici
koji se zatvaraju fuzijom, npr. staklene ili plastične ampule, trebaju se
podvrgnuti 100%-tnom ispitivanju integriteta. Integritet ostalih vrsta
spremnika treba ispitati primjenom odgovarajućih postupaka.
89. Potrebno je uzeti uzorke spremnika zavarenih pod vakuumom i ispitati na
održavanje vakuuma nakon isteka ranije određenog razdoblja.
90. Spremnike s parenteralnim proizvodima treba pojedinačno pregledavati na
prisustvo stranih čestica i ostale nedostatke. Vizualni pregled provodi se u
odgovarajućim i kontroliranim uvjetima osvjetljenja i pozadine. Radnici koji
obavljaju tu kontrolu moraju proći redovitu kontrolu vida, s naočalama ako ih
nose, a mora im se omogućiti često prekidanje posla. Ako se koriste druge
metode kontrole, proces treba validirati, a svojstva opreme treba kontrolirati
u odgovarajućim intervalima. Rezultati se trebaju zabilježiti.
Kontrola kvalitete
91. Ispitivanje sterilnosti gotovog proizvoda mora se smatrati samo zadnjom u
nizu kontrolnih mjera za osiguranje steriliteta. Metoda ispitivanja
sterilnosti mora se validirati za svaki proizvod.
92. U slučajevima u kojima je postupkom registracije odobren »parametric
release« (»sustav odobravanja proizvoda kojim se osigurava proizvod tražene
kvalitete na osnovi informacija prikupljenih tijekom proizvodnog procesa i na
osnovi sukladnosti sa zahtjevima dobre proizvođačke prakse), posebna pažnja se
treba posvetiti validaciji i praćenju cijelog proizvodnog procesa.
93. Uzorci za ispitivanje steriliteta moraju biti reprezentativni za cijelu
seriju, ali moraju sadržavati uzorke onih dijelova serije za koje se drži da
su najrizičniji s obzirom na kontaminaciju, na primjer:
a) Kod proizvoda punjenih u aseptičkim uvjetima, među uzorcima trebaju biti
spremnici napunjeni na početku i kraju serije, te nakon svakog značajnijeg
prekida rada.
b) Kod proizvoda steriliziranih toplinom u finalnom pakiranju, potrebno je
voditi računa da se uzimaju uzorci iz potencijalno najhladnijeg dijela
sterilizatora.
PROIZVODNJA RADIOAKTIVNIH
LIJEKOVA
Načelo
Rukovanje sa i proizvodnja radiofarmaceutika predstavlja opasnost. Stupanj
opasnosti ovisi o vrsti zračenja i poluvremenu života radioaktivnih izotopa.
Posebnu pozornost treba posvetiti sprječavanju unakrsne kontaminacije,
zadržavanju zagađivača i odlaganju otpada. Posebnu pozornost treba posvetiti
malim šaržama koje su česta pojava za mnoge radiofarmaceutske pripravke. Zbog
kratkog poluvremena života neki se radiofarmaceutici odobravaju prije
završetka svih ispitivanja od strane Kontrole kvalitete. U takvim je
slučajevima od posebnog značaja stalna provjera djelotvornosti sustava
osiguranja kvalitete.
Proizvodnja mora biti sukladna EURATOM Uputama u kojima su navedeni osnovni
standardi zaštite zdravlja svekolike javnosti i radnika od opasnosti
jonizirajućeg zračenja, a moraju se poštivati i ostali odgovarajući nacionalni
propisi.
Zaposlenici
1. Svi zaposlenici na prostoru gdje se proizvode radioaktivni proizvodi moraju
proći dodatnu specifičnu naobrazbu za tu vrstu proizvoda. Zaposlenici moraju
biti podrobno obaviješteni i educirani glede zaštite od zračenja.
Prostor i oprema
2. Radioaktivne proizvode treba skladištiti, proizvoditi, opremati i
kontrolirati koristeći se namjenskim i odvojenim uređajima. Oprema koja se
koristi mora biti rezervirana samo za tu vrstu proizvoda.
3. Radi zadržavanja radioaktivnih čestica u prostorima gdje su proizvodi, može
biti potrebno održavati zračni pritisak na nižoj razini u usporedbi s okolnim
područjem. Potrebno je, međutim, zaštititi proizvod od kontaminacije iz
okoliša.
4. U slučaju sterilnih proizvoda, radni prostor u kojem su proizvodi ili
kontejneri mora odgovarati zahtjevima u svezi s čistim prostorima opisanim u
DODATKU 1: Proizvodnja sterilnih lijekova. To se može postići postavljanjem
HEPA zračnog filtera u stanici za laminirani protok i zračne barijere na
ulaznim mjestima. Radna stanica sveukupnog zadržavanja može osigurati
zadovoljenje ovih uvjeta. Okoliš mora udovoljavati barem stupnju D.
5. Nije dozvoljena ponovna cirkulacija zraka usisanog iz prostorija gdje se
radi s radioaktivnim proizvodima, zračni filteri trebaju biti takvi da
sprječavaju moguću kontaminaciju okoliša radioaktivnim plinovima i česticama.
Potrebno je osigurati sustav koji u slučaju prestanka rada ventilatora za
izbacivanje zraka, onemogućava ulazak čistog zraka kroz izlazne cijevi.
Proizvodnja
6. Potrebno je izbjegavati proizvodnju raznih radioaktivnih proizvoda u istom
prostoru i u isto vrijeme radi smanjenja rizika od unakrsne kontaminacije i
zamjene.
7. Validacija postupka, međufazna kontrola i parametri praćenja procesa i
okoliša važni su u slučajevima kada treba donijeti odluku o prihvatu ili
odbijanju šarže ili proizvoda prije završetka svih ispitivanja.
Kontrola kvalitete
8. Zahtjev za isporukom proizvoda prije završetka svih ispitivanja ne oslobađa
od obveze odgovornu osobu da donese odluku, evidentiranu zapisom, o
sukladnosti šarže sa zahtjevima. U ovom slučaju mora postojati pisana uputa s
detaljima u svezi s proizvodnim i kontrolnim podacima koje treba razmotriti
prije otpreme šarže. Postupak treba sadržavati i mjere koje poduzima odgovorna
osoba u slučaju dobivanja nezadovoljavajućih rezultata nakon otpreme šarže.
9. Kontrauzorci svake šarže moraju se čuvati, osim ako nije drugačije navedeno
u dozvoli za marketing.
Distribucija i opoziv
10. Potrebno je voditi detaljnu evidenciju isporuka i moraju postojati
postupci s opisom mjera koje treba poduzeti za zaustavljanje uporabe manjkavih
radiofarmaceutskih proizvoda. Metode opoziva trebaju biti djelotvorne u
kratkom roku.
PROIZVODNJA LIJEKOVA BILJNOG
PODRIJETLA
Načelo
Zbog složenog i promjenjivog sastava i male količine aktivnih sastojaka,
kontrola sirovina, skladištenje i prerada su od posebnog značaja u proizvodnji
lijekova biljnog podrijetla.
Pogon
Skladišni prostor
1. Sirovo (tj. neprerađeno) bilje treba skladištiti u odvojenom prostoru.
Skladišni prostor treba imati dobar sustav prozračivanja i biti opremljen na
način koji onemogućava ulaz kukcima i ostalim životinjama, posebice
glodavcima. Potrebno je poduzeti djelotvorne mjere za sprječavanje širenja
bilo koje vrste tih životinja ili mikroorganizama unesenih s biljem, kao i
mjere za sprječavanje unakrsne kontaminacije. Kontejneri s biljem moraju biti
razmiješteni na način koji omogućava slobodnu cirkulaciju zraka.
2. Posebnu pozornost treba obratiti na čistoću i dobro održavanje skladišnog
prostora, posebice u slučajevima kada dolazi do stvaranja prašine.
3. Skladištenje bilja, ekstrakata, tinktura i ostalih pripravaka može
zahtijevati specijalne uvjete s obzirom na vlagu, temperaturu ili zaštitu od
svjetla; takve uvjete treba osigurati i kontrolirati.
Proizvodni prostor
4. Tijekom uzorkovanja, vaganja, miješanja i prerade sirovog bilja kada se
stvara prašina, treba poduzeti specifično osiguranje od prašenja radi lakšeg
čišćenja i sprječavanja unakrsne kontaminacije, npr. ekstrakcija prašine,
namjenske prostorije, itd.
Dokumentacija
Specifikacije sirovina
5. Osim podataka iz Općih uvjeta specifikacija za neprerađeno bilje mora
uključivati sljedeće i to do najviše moguće granice:
– botaničko ime (i prema potrebi ime utemeljitelja klasifikacije);
– podatke o podrijetlu (zemlja ili područje podrijetla i prema potrebi uzgoj,
vrijeme žetve, postupak sakupljanja, moguće pesticide, itd.);
– podatak da li se koristi cijela biljka ili samo dio;
– kod kupovine sušenog bilja potrebno je specificirati sustav sušenja;
– opis pogona uz makro i mikroskopsku kontrolu;
– testove identifikacije, kada odgovara testove identifikacije poznatih
aktivnih sastojaka ili markera. Na raspolaganju mora biti autentičan uzorak
radi identifikacije;
– kada je potrebno, sadržaj sastojaka poznatoga terapijskog djelovanja ili
markera;
– odgovarajuće metode za određivanje moguće kontaminacije pesticidima uz
dozvoljeno odstupanje od graničnih vrijednosti;
– ispitivanja radi određivanja kontaminacije gljivicama odnosno mikrobima,
uključujući aflatoksine i zagađenosti štetnicima uz prihvaćene granične
vrijednosti;
– ispitivanja na otrovne metale i moguće kontaminante i uzročnike kvarenja;
– ispitivanje na strane primjese.
Potrebno je dokumentirati sve poduzete aktivnosti u svrhu smanjenja
zagađenosti gljivicama odnosno mikrobima. Potrebno je osigurati specifikacije
uz navođenje detalja postupaka, ispitivanja i graničnih vrijednosti.
Upute za preradu
6. U uputama moraju biti opisane različite operacije prerade bilja kao što su
sušenje, mrvljenje i prosijavanje uz naznaku vremena i temperature sušenja, te
metoda za kontrolu veličine fragmenata ili čestica. Potrebno je opisati metodu
prosijavanja ili druge metode koje se koriste za uklanjanje stranih primjesa.
Kod proizvodnje lijekova iz povrća, upute moraju sadržavati podrobnosti o bazi
ili otapalu, vremenu i temperaturi ekstrakcije, detalje o svakoj fazi
koncentriranja i primijenjenim metodama.
Uzorkovanja
7. Kada se radi o sirovini koja je skupina individualnih biljaka koje sadrže
element heterogenosti, uzimanje uzoraka treba provesti pozorno i to od strane
osoba s posebnim stupnjem stručnosti. Svaka šarža mora imati vlastitu
dokumentaciju.
Kontrola kvalitete
8. Osobe koje rade u kontroli kvalitete moraju imati posebnu naobrazbu o
lijekovima na bazi bilja kako bi mogle pravilno provesti sva ispitivanja
identifikacije i uočiti zamjenu, prisutnost rasta gljivica, zagađenost
štetnicima, nejednolikost sirovog bilja unutar pošiljke, itd.
9. Identitet i kvalitetu ljekovitih pripravaka na bazi povrća i gotovih
proizvoda treba ispitati sukladno uputama u »Kvaliteta lijekova biljnog
podrijetla«.
UZORKOVANJE SIROVINA I
MATERIJALA ZA PAKIRANJE
Načelo
Uzorkovanje jest postupak u kojem se uzima samo mali dio pojedine šarže.
Valjani zaključci ne mogu se zasnivati na ispitivanjima koja su provedena na
nereprezentativnim uzorcima. Stoga je ispravno uzorkovanje bitan dio
Osiguranja kvalitete.
1. Osobe koje uzimaju uzorke moraju imati početnu i stalnu redovitu izobrazbu
u disciplinama koje se odnose na pravilno uzimanje uzoraka. Izobrazba mora
obuhvaćati sljedeće:
– planove uzorkovanja,
– pisane postupke uzorkovanja,
– tehnike i opremu za uzorkovanje,
– rizike od unakrsne kontaminacije,
– mjere opreza koje se poduzimaju u pogledu nestabilnih odnosno sterilnih
supstancija,
– važnost razmatranja vizualnog izgleda materijala, kontejnera i etiketa,
– važnost evidentiranja bilo kojih neočekivanih ili neuobičajenih događaja.
Sirovine
2. Identitet kompletne šarže sirovina može se utvrditi jedino ako se uzmu
pojedinačni uzorci iz svih kontejnera i ako se na svakom uzorku provede
ispitivanje identiteta. Dozvoljeno je uzorkovati samo dio kontejnera kada je
validiran postupak koji osigurava da niti jedan spremnik sa sirovinom nije
nepravilno označen.
3. Ova validacija mora obuhvatiti najmanje sljedeće:
– prirodu i status proizvođača i dobavljača, te njihovo razumijevanje DPP
zahtjeva za farmaceutsku industriju
– sustav Osiguranja kvalitete proizvođača sirovina,
– uvjete proizvođača u kojima je sirovina proizvedena i kontrolirana,
– prirodu sirovine i medicinskih proizvoda u kojima će biti upotrijebljena.
Primjenjujući takav sustav, moguće je validirani postupak koji dozvoljava
izuzimanje ispitivanja identiteta svakoga ulaznog spremnika sa sirovinom
prihvatiti za:
– sirovine koje dolaze od pojedinog proizvođača ili pogona,
– sirovine koje dolaze izravno od proizvođača ili u zapečaćenom spremniku
proizvođača gdje postoji povijest o pouzdanosti i gdje redovitu kontrolu
sustava Osiguranja kvalitete proizvođača obavlja kupac (proizvođač medicinskih
proizvoda) ili neko nadležno tijelo.
Ne postoji mogućnost odgovarajuće validacije postupka za:
– sirovine koje je dobavio posrednik te gdje je izvor proizvodnje nepoznat ili
nije provjeren inspekcijom,
– sirovine za primjenu u parenteralnim proizvodima.
4. Kvaliteta jedne serije sirovina može se ocijeniti uzimanjem i ispitivanjem
reprezentativnog uzorka. U tu svrhu se mogu koristiti uzorci koji su uzeti za
ispitivanje identiteta. Broj uzoraka uzetih za pripravu reprezentativnog
uzorka treba odrediti statistički i specificirati u planu uzorkovanja. Također
je potrebno odrediti broj pojedinačnih uzoraka koji se mogu zajedno pomiješati
da bi se dobio združeni uzorak, uzimajući u obzir prirodu materijala,
poznavanje dobavljača i homogenost kompleksnog uzorka.
Materijal za pakiranje (ambalaža)
5. Plan uzorkovanja za ambalažu mora uzeti u obzir najmanje sljedeće:
zaprimljenu količinu, traženu kvalitetu, prirodu materijala (npr.
primarne/kontakna ambalaža i/ili tiskani materijali za pakiranje), metode
proizvodnje i ono što je poznato o sustavu Osiguranja kvalitete proizvođača
ambalaže temeljeno na provedenim inspekcijama. Broj uzoraka treba odrediti
statistički i specificirati u planu uzorkovanja.
PROIZVODNJA MEDICINSKIH PLINOVA
Proizvodnja medicinskih plinova mora biti sukladna zahtjevima DPP.
1. Kvalificirana osoba zadužena za odobravanje šarži mora temeljito poznavati
proizvodnju i kontrolu medicinskih plinova i imati odgovarajuće iskustvo.
Zaposlenici moraju biti dobro upoznati s propisima DPP koji se odnose na
medicinske plinove uz poznavanje kritički važnih aspekata i mogućih opasnosti
za pacijenta od medicinskih proizvoda u obliku plina.
Pogon i oprema
2. Proizvodnju medicinskih plinova treba obavljati u zatvorenoj opremi.
Kontaminacija proizvoda iz okoliša je zbog toga minimalna. Međutim, uvijek
postoji opasnost od unakrsne kontaminacije s drugim plinovima.
3. Potrebno je osigurati dovoljno prostora za proizvodnju, punjenje i
ispitivanje da bi se izbjegla opasnost od zamjene. Pogoni moraju biti čisti i
uredni radi poticanja urednog rada.
4. Prostor za punjenje mora biti dovoljno velik i uredno raspoređen da bi
mogao osigurati sljedeće:
a) odvojene označene prostore za različite plinove i različite veličine boca;
b) jasno odvajanje praznih od punih boca;
c) jasno određivanje faze u kojoj se nalaze određene boce (npr. »čekanje na
punjenje«, »napunjene«, »na ispitivanju«, »odobrene«).
5. Potrebno je osigurati punjenje odgovarajućeg plina u odgovarajuću bocu.
Između cijevi za različite plinove ne smije biti spojeva. Cijev s više otvora
treba imati priključke koji odgovaraju ventilu na određenom plinu ili
mješavini plinova, tako da je onemogućeno priključivanje pogrešne boce.
6. Popravci i održavanje ne smiju predstavljati opasnost za kakvoću
medicinskog plina.
7. Medicinske plinove treba puniti u prostoru odvojenom od onoga rezerviranog
za nemedicinske plinove, a između tih prostora ne smije dolaziti do razmjene
boca.
8. Može se prihvatiti istovremeno punjenje na istoj liniji boca nemedicinskog
i medicinskog plina, ali u raznim prostorima, uz uvjet da je kakvoća plina
koji se ne koristi u medicinske svrhe barem jednaka onoj medicinskog plina, te
da su boce pripremljene sukladno uputama u dodatnim smjernicama. U svrhu
sprečavanja kontaminacije na liniji koja napaja mjesto za punjenje
nemedicinskog plina ne smije se nalaziti povratni ventil.
9. Boce za medicinske plinove moraju biti odgovarajućih tehničkih osobina.
Otvori na bocama moraju imati »tamper-evident« zaptivače (specijalni zaptivači
na kojima su jasno vidljivi znaci nakon zatvaranja zaptivača).
10. Tekući ohlađeni medicinski plin može se prevoziti u istoj cisterni koja
služi za prijevoz nemedicinskog plina, uz uvjet da je ovaj drugi barem jednake
kvalitete kao medicinski plin.
Kontrola proizvodnje i kvalitete
11. Proizvodnju plina treba neprekidno pratiti radi kontrole razine kakvoće i
onečišćenja.
12. Sve operacije prijenosa ohlađenoga medicinskog plina iz primarnog
skladišta moraju biti usklađene s pisanim postupcima radi izbjegavanja
kontaminacije.
13. Nove pošiljke plina mogu se dodati u spremnike za skladištenje u kojima se
nalazi plin iz ranijih isporuka. U tom slučaju:
– mora se ispitati uzorak i dokazati da je proizvod u redu prije dodavanja
nove količine, ili
– kada je gotovi proizvod jedan plin, uzorak se može uzeti ili iz mješovitih
isporuka u bulk spremniku ili iz prve napunjene boce, pod uvjetom da je linija
za punjenje pročišćena nakon što je nova pošiljka dodana u bulk spremnik,
– kada je gotovi proizvod smjesa plinova, svaku komponentu treba ispitati
odvojeno.
14. Cijev s više otvora za medicinske plinove treba koristiti samo za jedna
plin ili mješavinu više plinova.
15. Čišćenje i pročišćavanje opreme za punjenje i cijevi treba provesti
sukladno pisanim postupcima, a prije ponovne uporabe treba izvršiti provjeru
na prisutnost sredstava za čišćenje ili drugih zagađivača.
16. Nove i vraćene boce treba ispitati na pritisak i zatim podvrgnuti
unutarnjoj vizualnoj inspekciji.
17. Provjere prije punjenja uključuju sljedeće:
– vizualnu kontrolu svakog ventila i boce na ureze »arc burns« ostataka
oštećenja i ulja ili maziva,
– kontrolu svakog ventila na boci ili kriogenoj posudi radi provjere da li
odgovara određenom plinu,
– kontrolu radi utvrđivanja da li je učinjen hidrostatski tekst. Na svaku bocu
treba staviti naljepnicu s datumom zadnjega hidrostatskog testa,
– kontrolu radi utvrđivanja da li je svaka boca označena bojom i da li se na
njoj nalazi naljepnica.
18. Boce koje su vraćene radi ponovnog punjenja treba provjeriti kako slijedi:
ukloniti ostatke plina ispuhivanjem svake boce, pročistiti (djelomično
tlačenje i ispuhivanje) ili isprazniti (barem 25 inča žive – tj. apsolutni
pritisak ispod 150 m bara). Druga mogućnost je napraviti potpunu analizu
preostalog plina za svaku bocu. Kod ispuhivanja potrebno je okretati bocu da
bi se olakšalo uklanjanje tekućeg zagađivača.
19. Potrebno je osigurati i odgovarajuće provjere da se vidi da li su boce
pune.
20. U slučaju kada se samo jedan medicinski plin puni preko cijevi s više
otvora, kod svakog punjenja treba ispitati barem po jednu bocu s plinom sa
svakog otvora za punjenje na identitet i čistoću i to svaki put kada se
mijenjaju boce na otvoru.
21. U slučaju kada se samo jedan medicinski plin puni u jednu po jednu bocu
metodom individualnog punjenja, potrebno je ispitati na identitet i sadržaj
barem jednu bocu u svakom neprekinutom ciklusu punjenja.
22. U slučaju gotovog proizvoda koji je mješavina dva različita plina u jednoj
boci, svaku bocu treba ispitati na identitet i sadržaj jednog od plinova i bar
jednu bocu sa svakog otvora cijevi na identitet drugog plina u mješavini.
23. U slučaju gotovog proizvoda koji je mješavina tri različita plina u istoj
boci, svaku bocu treba ispitati na identitet i sadržaj dva od tri plina i bar
jednu bocu sa svakog otvora cijevi na identitet trećeg plina u mješavini.
Kada se plinovi miješaju na liniji prije punjenja (npr. mješavina dušičnog
oksida/kisika) potrebno je stalno raditi analizu mješavine.
24. Kada se boca puni s više od jednim plinom, proces punjenja mora
osiguravati pravilno miješanje i homogenost plinova u svakoj boci.
25. Svaku napunjenu bocu treba ispitati na curenje primjenom odgovarajuće
metode, kao na primjer primjenom otopine za kontrolu curenja na područje
ventila.
26. U slučaju kriogenih tekućih plinova punjenih u kriogene boce za isporuku
korisnicima, svaku bocu treba ispitati na identitet i sadržaj.
27. Kriogene boce koje korisnik zadrži za ponovno punjenje, a koje se obavlja
pokretnim cisternama, nije potrebno ispitati nakon punjenja u slučaju kada
tvrtka koja obavlja punjenje predoči certifikat analize za uzorak robe iz te
cisterne.
Etiketiranje
28. Na svaku bocu se mora staviti naljepnica i označiti bojom. Broj šarže može
se nalaziti na posebnoj etiketi.
Skladištenje
29. Nakon punjenja sve boce treba staviti u karantenu do dobivanja odobrenja
za uporabu.
30. Boce s plinom treba skladištiti u zaklonjenom prostoru i one ne smiju biti
izložene ekstremnim temperaturama. Skladišni prostor treba biti čist, suh,
dobro ventiliran i u njemu se ne smiju nalaziti zapaljivi materijali.
31. Skladište mora biti tako izvedeno da omogućava odjeljivanje raznih
plinova, punih od praznih boca i rotiranje zaliha.
PROIZVODNJA TEKUĆINA, KREMA
I MASTI
Načelo
Tekućine, kreme i masti mogu biti naročito osjetljive na mikrobe i drugo
zagađenje tijekom proizvodnje. Stoga se moraju poduzeti posebne mjere radi
sprječavanja kontaminacije.
Prostorije i oprema
1. Preporuča se uporaba zatvorenih sustava za postupke proizvodnje i prijenosa
da bi se proizvod zaštitio od kontaminacije. Proizvodni prostori gdje su
izloženi proizvodi ili otvoreni čisti kontejneri moraju se djelotvorno
prozračivati filtriranim zrakom.
2. Spremnici, kontejneri, cjevovodi i pumpe moraju biti izvedeni i instalirani
na način koji omogućava brzo čišćenje i ako je potrebno sanitaciju. Naročito
je važno da kod razmještaja opreme bude što manje mrtvih kutova ili mjesta
gdje se mogu sakupljati ostaci i tako doprinijeti daljnjem razvoju mikroba.
3. Uporabu staklenih aparata treba izbjegavati gdje je moguće. Nehrđajući
čelik visoke kvalitete je često materijal izbora za dijelove koji dolaze u
dodir s proizvodima.
Proizvodnja
4. Kemijska i mikrobiološka kvaliteta vode koja se koristi u proizvodnji mora
biti specificirana i praćena. Potrebno je obratiti pozornost na održavanje
sustava za vodu kako bi se izbjegla opasnost od mikrobne proliferacije. Nakon
bilo koje kemijske sanitacije sustava za vodu, potrebno je primijeniti
validirani postupak ispiranja mlazom da bi se osiguralo djelotvorno uklanjanje
sredstava za sanitaciju.
5. Kakvoća materijala zaprimljenih u cisternama mora se provjeriti prije
njihovog prebacivanja u skladišne cisterne.
6. Kod prijenosa materijala cjevovodima treba paziti da se isti prenose na
pravo odredište.
7. Materijalima za koje se pretpostavlja da mogu ispuštati vlakna ili druge
zagađivače nije dozvoljen ulaz u prostor gdje su izloženi proizvodi ili čisti
kontejneri.
8. Pozornost treba posvetiti održavanju homogenosti mješavina, suspenzija itd.
tijekom procesa punjenja. Procese miješanja i punjenja treba validirati.
Posebno se mora paziti na početku procesa punjenja, nakon zastoja i na kraju
procesa kako bi se osiguralo održavanje homogenosti.
9. Za slučajeve kada gotovi proizvod ne ide odmah na pakiranje, potrebno je
specificirati i pridržavati se maksimalnog perioda skladištenja i uvjeta
skladištenja.
PROIZVODNJA AEROSOL PRIPRAVAKA
U DOZATORIMA ZA INHALIRANJE
Načelo
Proizvodnja aerosol proizvoda pod tlakom za inhaliranje s odmjerenim ventilima
zahtijeva posebnu pozornost zbog osobite prirode ovog oblika proizvoda.
Proizvodnja se mora obavljati u uvjetima koji smanjuju na minimum opasnost od
mikrobne kontaminacije kao i one s česticama. Također je od posebnog značaja
osiguranje kakvoće komponenti ventila, a u slučaju suspenzija ujednačenost.
Općenito
1. Metode za proizvodnju i punjenje su:
a) Sustav s dvostrukim ubrizgavanjem (punjenje pod tlakom). Aktivni sastojak
je suspendiran u propelentu s visokim vrelištem, doza se stavlja u kontejner,
ventil se utiskuje i propelent s nižim vrelištem se inicira kroz cijev ventila
da bi se napravio gotov proizvod. Suspenzija aktivnog sastojka u propelentu se
održava hladnom da bi se smanjio gubitak isparavanjem.
b) Proces s jednim ubrizgavanjem (hladno punjenje). Aktivna tvar je
suspendirana u mješavini propelenata i drži se ili pod visokim pritiskom ili
na niskoj temperaturi ili oboje. Kontejner se puni suspenzijom direktno s
jednim ubrizgavanjem.
Prostorije i oprema
2. Koliko je moguće proizvodnju i punjenje treba obavljati u zatvorenim
sustavima.
3. Tamo gdje su izloženi proizvodi ili čiste komponente, u prostor se mora
dovoditi filtrirani zrak i on mora udovoljavati zahtjevima od najmanje D
stupnja za okoliš. U prostor se ulazi kroz zračni međuprostor.
Proizvodnja i kontrola kvalitete
4. Odmjereni ventili za aerosole su složeniji dijelovi od većine predmeta koji
se koriste u farmaceutskoj industriji. Njihove specifikacije, uzorkovanje i
ispitivanje moraju biti usklađeni s tim. Kontrola sustava Osiguranja kvalitete
proizvođača ventila je od posebnog značaja.
5. Sve tekućine (npr. tekući ili plinoviti propelenti) moraju se filtrirati da
bi se uklonile čestice veće od 0,2 mikrona. Poželjno je dodatno filtriranje,
gdje je to moguće, neposredno prije punjenja.
6. Kontejneri i ventili se moraju čistiti primjenom validiranog postupka koji
odgovara uporabi proizvoda da bi se osiguralo odsustvo bilo kojih zagađivača
kao što su pomagala u proizvodnji (npr. maziva) ili neprikladni mikrobiološki
zagađivači. Nakon čišćenja ventili se moraju čuvati u čistim, zatvorenim
kontejnerima i moraju se poduzeti mjere opreza radi sprječavanja kontaminacije
u tijeku daljnjeg rukovanja, na primjer uzimanja uzoraka. Kontejneri dolaze
trakom do linije za punjenje u čistom stanju ili se čiste na liniji neposredno
prije punjenja.
7. Moraju se poduzeti odgovarajuće mjere za osiguranje jednoličnosti
suspenzije na mjestu punjenja kroz cijelo vrijeme trajanja procesa punjenja.
8. Kada se primjenjuje metoda punjenja s dva ubrizgavanja, potrebno je
osigurati da su obje doze ubrizgavanja jednake da bi sastav bio odgovarajući.
U tu svrhu je često poželjno napraviti provjeru 100% težine u svakoj fazi.
9. Kontrole koje se rade nakon punjenja moraju potvrditi odsustvo bilo kakvog
curenja. Bilo koje ispitivanje na curenje treba izvesti na način koji
onemogućava kontaminaciju mikrobima ili rezidualnu vlagu.
DOBRA PROIZVOĐAČKA PRAKSA ZA BIOLOŠKE LIJEKOVE
Uvod
Postupci primijenjeni u proizvodnji bioloških lijekova su kritični faktor u
oblikovanju odgovarajuće propisane kontrole tih proizvoda. Zbog toga se
biološki lijekovi većinom mogu definirati prema proizvodnim postupcima.
Sljedeći proizvodni postupci uključeni su u ovaj dodatak:
a) kulture mikroorganizama, izuzev onih dobivenih tehnikama iz rDNK
b) kulture mikroorganizama i stanične kulture, uključivo i one dobivene iz
rekombinantne DNK ili hibridacijskim tehnikama
c) ekstrakcije iz tkiva biološkog porijekla
d) umnožavanje živih agensa u embrijima ili životinjama
Biološki lijekovi proizvedeni ovim proizvodnim postupcima uključuju:
cjepiva, imune serume, antigene, hormone, citokine, enzime i druge proizvode
pripravljene fermentacijom, uključujući monoklonska antitijela i proizvode
dobivene iz rDNK.
(Ovaj dodatak se ne treba nužno u cijelosti primijeniti na proizvode iz grupe
a)).
Napomena: U ovim uputama su predloženi opći zahtjevi za proizvodne prostore i
laboratorije kontrole kvalitete prema prijedlogu Svjetske zdravstvene
organizacije.
Predložene upute ne daju detaljne zahtjeve za specifične grupe bioloških
lijekova te je zbog toga važno služiti se i drugim uputama koje je izdalo
stručno tijelo (Comittee for Proprietary Medicinal Products – CPMP) Europske
medicinske agencije, kao što su npr. upute o proizvodima pripravljenim
tehnologijom rekombinantne DNK (»Pravila o lijekovima u Europskoj uniji«,
Volumen III, engl. »The rules governing medicinal product in the European
Community«, Volume III).
Načela
U proizvodnji bioloških lijekova postoje određeni specifični zahtjevi koji
proizlaze iz prirode proizvoda i proizvodnih postupaka. Zbog načina na koji se
biološki lijekovi proizvode, kontroliraju i primjenjuju, nužne su posebne
mjere opreza.
Za razliku od klasičnih lijekova koji se opetovano proizvode i kontroliraju
koristeći kemijske i fizikalne metode visokog stupnja konzistentnosti,
proizvodnja bioloških lijekova obuhvaća biološke procese i materijale, kao što
su kultivacija stanica ili ekstrakcija materijala iz živih organizama. Za
razliku od klasičnih lijekova koji se reproduciraju koristeći kemijske i
fizikalne metode visokog stupnja pouzdanosti, proizvodnja bioloških lijekova
obuhvaća biološke procese i materijale, kao što su kultivacija stanica ili
ekstrakcija materijala iz živih organizama. Ovi biološki postupci pokazuju
sebi svojstvenu varijabilnost, tako da je raspon i narav nus-proizvoda
raznolika. Štoviše, sirovine upotrijebljene za postupke kultivacije
predstavljaju dobre supstrate za rast mikrobnih kontaminanata.
Kontrola bioloških lijekova obično obuhvaća biološke analitičke tehnike kod
kojih postoji veća varijabilnost nego kod fizikalno-kemijskih metoda
testiranja, pa stoga posebno značenje ima kontrola tijekom proizvodnog
postupka (procesna kontrola) bioloških lijekova.
Osoblje
1. Osoblje (uključujući i one uključene u postupke čišćenja, održavanja ili
kontrolu kvalitete) u proizvodnji bioloških medicinskih proizvoda mora proći
dodatnu obuku specifičnu za njihov posao i proizvode koje proizvode. Osoblje,
također, mora proći obuku o higijenskim navikama i mikrobiologiji.
2. Osobe odgovorne za proizvodnju i kontrolu kvalitete trebaju imati
obrazovanje iz relevantnih znanstvenih disciplina kao što su bakteriologija,
biologija, biometrija, kemija, medicina, farmacija, farmakologija, virologija,
imunologija i veterina te zadovoljavajuće praktično iskustvo što će im
omogućiti rukovođenje zadanim procesom.
3. Potrebno je voditi računa o imunološkom statusu osoblja zbog sigurnosti
proizvoda. Svi uključeni u proizvodnju, održavanje, ispitivanja i njegu
životinja (uključivo i inspektori) trebaju biti cijepljeni, gdje je to
potrebno, odgovarajućim specifičnim cjepivom i podvrgnuti redovitim
zdravstvenim pregledima. Uz uvijek prisutnu mogućnost izloženosti osoblja
infektivnim agensima, jakim toksinima ili alergenima, potrebno je izbjegavati
i rizik kontaminacije proizvedene serije proizvoda infektivnim agensima.
Posjetiteljima treba biti zabranjen ulaz u proizvodni prostor.
4. Kod bilo kakvih promjena imunološkog statusa zaposlenih koje bi mogle
štetno utjecati na kvalitetu proizvoda, treba zabraniti njihov rad u
proizvodnom prostoru. U pogonima za proizvodnju BCG cjepiva i tuberkulinskih
proizvoda dozvoljen je rad samo onim zaposlenicima koje se brižljivo prati
redovitim provjerama imunološkog statusa ili RTG-om pluća.
5. Tijekom jednoga radnog dana osoblje ne smije prelaziti iz prostora gdje se
radi sa živim mikroorganizmima ili životinjama u prostorije gdje se radi na
drugim proizvodima ili s drugim mikroorganizmima. Kada je takav prolaz
neizbježan, osoblje u takvoj proizvodnji treba primjenjivati jasno definirane
mjere dekontaminacije, uključujući promjenu odjeće i obuće te, gdje je
potrebno, tuširanje.
Prostori i oprema
6. Proizvod i proizvodni postupak određuju stupanj motrenja okoliša u odnosu
na partikularnu i mikrobiološku kontaminaciju, uzimajući u obzir razinu
kontaminacije sirovina i rizik koji postoji za gotovi proizvod.
7. Zbog rizika unakrsne kontaminacije među biološkim lijekovima, a posebno u
stupnjevima proizvodnih postupaka kod kojih se rabe živi organizmi potrebno je
primijeniti dodatne mjere predostrožnosti, kao što su upotreba strogo
namjenskih proizvodnih prostora i opreme, provoditi kampanjsku proizvodnju te
upotrebljavati zatvorene sustave.
Svojstva (priroda) proizvoda kao i upotrijebljena oprema odrediti će stupanj
potrebne segregacije (odvajanja) da bi se izbjegla unakrsna kontaminacija.
8. Za proizvodnju BCG cjepiva i rukovanje živim organizmima koji služe u
proizvodnji tuberkulinskih proizvoda, treba koristiti zasebne namjenske
prostore.
9. Prilikom rada s Bacillus anthracis, Clostridium botulinum i Clostridium
tetani treba strogo namjenski koristiti zasebne prostore dok se ne provede
inaktivacija.
10. Odjednom se smije u povremenoj (kampanjskoj) proizvodnji obrađivati samo
jedan sporogeni mikroorganizam uz uvjet da su proizvodni prostori namijenjeni
za proizvodnju te grupe spojeva. Kampanjska proizvodnja je prihvatljiva za
druge sporogene mikroorganizme uz uvjet da su proizvodni prostori namijenjeni
za proizvodnju te grupe spojeva i da se istovremeno ne proizvodi više od jedne
vrste proizvoda.
11. Simultana (istovremena) proizvodnja monoklonskih antitijela i proizvoda
pripravljenih tehnikama rekombinantne DNK je moguća u istom prostoru uz
uporabu sustava zatvorenih biofermentora.
12. Procesi obrade nakon žetvi mogu se provoditi simultano (istovremeno) u
istom proizvodnom prostoru uz odgovarajuće mjere sprečavanja unakrsne
kontaminacije. Takva paralelna obrada za mrtva cjepiva i toksoide može se
provoditi samo nakon inaktivacije kulture ili nakon detoksikacije.
13. U proizvodnji sterilnih proizvoda treba rabiti proizvodne prostore koji su
u nadtlaku u odnosu na okruženje. Za rad gdje postoji mogućnost izloženosti
patogenim mikroorganizmima potreban je posebno uređeni prostor u podtlaku zbog
zadržavanja patogena u ograničenom prostoru. Tamo gdje se obavlja obrada
patogena u prostoru ili sigurnosnom kabinetu uz negativni tlak zraka (podtlak)
okruženje mora biti sterilna zona u nadtlaku (pozitivan tlak zraka).
14. Filtracijske jedinice za zrak trebaju biti namjenske za određeni
proizvodni prostor, a recirkulacija zraka ne smije uključivati prostore gdje
se rukuje sa živim patogenim organizmima.
15. Raspored i dizajn proizvodnih prostora te oprema trebaju omogućiti
efikasno čišćenje i dekontaminaciju (npr. kađenje dimom, engl. fumigation).
Primjerenost postupaka čišćenja i dekontaminacije treba validirati.
16. Kod rukovanja živim organizmima treba koristiti opremu koja osigurava da
kulture ostaju u čistom stanju i da se ne kontaminiraju iz vanjskog izvora za
vrijeme obrade.
17. Cjevovodi, ventili i filteri za odzračivanje moraju biti tako izvedeni da
se lako čiste i steriliziraju. Upotrebu sustava »čišćenje na mjestu« i
»sterilizacija na mjestu« treba poticati. Ventili na posudama za fermentaciju
moraju biti takvi da se mogu u cijelosti sterilizirati parom. Filteri na
otvorima za zrak moraju biti hidrofobni i validirani za predviđeni vijek
trajanja.
18. Primarno zadržavanje treba biti dizajnirano i testirano kako bi se
pokazalo da ne postoji rizik od curenja.
19. Ispirci (tekućine) koji mogu sadržavati patogene mikroorganizme trebaju se
efikasno dekontaminirati.
20. Zbog varijabilnosti bioloških proizvoda ili procesa, tijekom procesa
proizvodnje potrebno je, dodavati, što znači mjeriti ili vagati neke dodatke
ili sastojke (npr. pufere). U tom slučaju, male zalihe ovih supstancija mogu
se držati u proizvodnom prostoru.
Prostori za životinje i njega životinja
21. Životinje se koriste u proizvodnji mnogih bioloških preparata kao npr.
cjepivo protiv dječje paralize (majmuni), zmijski protuotrovi (konji i koze),
cjepivo protiv bjesnoće (kunići, miševi i hrčci) i serumski gonadotropin
(konji). Uz to, životinje se mogu koristiti i u kontroli kvalitete većine
seruma i cjepiva, kao npr. cjepiva protiv hripavca (miševi), BCG cjepiva
(zamorci), kod određivanja pirogenosti (kunići).
22. Opći zahtjevi za prostore za držanje životinja, njegu i karantenu su
postavljeni u direktivi 86/609/EEC, odnosno 2003/65/EC. Prostori za držanje
životinja koje se rabe u proizvodnji i kontroli bioloških proizvoda trebaju
biti odvojeni od proizvodnih prostora i prostora kontrole kvalitete.
Zdravstveno stanje životinja od kojih se dobivaju neke od ulaznih sirovina te
životinja koje se rabe za kontrolu kvalitete i testiranje neškodljivosti treba
pratiti i zapisivati. Za osobe zaposlene na odjelima za životinje mora se
osigurati posebna odjeća i svlačionice. Tamo gdje se u proizvodnji ili
kontroli kvalitete bioloških preparata koriste majmuni potrebno je poštivati
važeće Zahtjeve Svjetske zdravstvene organizacije za biološke supstancije br.
7.
Dokumentacija
23. Specifikacije za ulazne sirovine trebaju sadržavati i dodatne detalje o
njihovom podrijetlu, izvoru, metodi obrade i kontrolama koje su izvršene,
naročito o mikrobiološkoj kontroli, čime se osigurava da su sirovine prikladne
za uporabu.
24. Zahtjevi (specifikacije) se rutinski traže za međuproizvode i biološke
lijekove u bulku.
Proizvodnja
Ulazni materijali
25. Izvor, porijeklo i prikladnost sirovina moraju biti jasno definirani. U
slučaju da potrebna testiranja traju dugo vrijeme, moguće je upotrijebiti
sirovine prije završenih testiranja. U takvim slučajevima zadovoljavajući
rezultati ispitivanja ulaznih sirovina uvjet su za puštanje gotovog lijeka u
promet.
26. Kada je sterilizacija sirovina potrebna, treba je provesti, ako je moguće,
toplinom. Ako je potrebno, mogu se primijeniti i druge odgovarajuće metode za
inaktivaciju bioloških materijala (npr. zračenje).
Sustav cjepnog soja i stanične banke
27. Da bi se spriječila neželjena promjena svojstava, koja može nastati zbog
opetovanih subkultivacija ili višestrukih umnažanja generacija, proizvodnja
bioloških lijekova kultivacijom mikroorganizama, umnažanjem u kulturi stanica,
embrijima ili životinjama treba biti utemeljena na sustavu matične (engl.
master) i radne serije cjepnog soja i/ili stanične banke.
28. Broj generacija (podvostručenjem, pasažama) između radne serije cjepnog
soja ili stanične banke i gotovog proizvoda mora biti sukladan s podacima u
registracijskoj dokumentaciji proizvoda. Povećanje obujma proizvodnje ne smije
mijenjati ovaj temeljni odnos.
29. Serije cjepnog soja i stanične banke moraju biti adekvatno karakterizirane
i testirane na onečišćenja. Njihova podesnost za uporabu treba biti dokazana
postojanošću svojstava i kvalitetom proizvoda u serijama proizvedenim u nizu.
Serije cjepnih sojeva i stanične banke treba pripraviti, pohraniti i
upotrebljavati tako da se rizik od kontaminacije ili promjene u soju/stanicama
svedu na najmanju moguću mjeru.
30. Seriju cjepnog soja i staničnu banku treba pripravljati u kontroliranom
okolišu da bi se cjepni soj i stanična banka te osoblje, ako je primjenjivo,
zaštitili. Za vrijeme postupka priprave serije cjepnog soja i stanične banke
ista osoba ne smije simultano (istovremeno) rukovati u istom prostoru nijednim
drugim živim ili infektivnim materijalom (npr. virus, stanične linije ili
stanične vrste).
31. Stabilnost i obnavljanje serija cjepnih sojeva i banki treba
dokumentirati. Spremnici za pohranu moraju biti hermetički zatvoreni, jasno
obilježeni i pohranjeni pri odgovarajućoj temperaturi. Evidencija o njihovoj
upotrebi se mora vrlo precizno voditi. Temperatura pohrane mora se
kontinuirano ispisivati za ledenice i odgovarajuće pratiti za tekući dušik.
Svako odstupanje od postavljenih temperaturnih granica i svako poduzeto
korektivno djelovanje se mora zabilježiti.
32. Samo osoblje s dozvolom može rukovati materijalom i to pod nadzorom
odgovorne osobe. Pristup pohranjenom materijalu treba biti kontroliran.
Različite serije cjepnih sojeva i staničnih banki treba pohranjivati tako da
se izbjegne zbrka ili unakrsna kontaminacija. Poželjno je serije cjepnog soja
i stanične banke pohranjivati razdijeljene u manje količina na različitim
mjestima kako bi se smanjio rizik od kompletnog gubitka.
33. Svi spremnici matične (engl. master) ili radnih staničnih banki i serije
cjepnih sojeva trebaju biti pohranjeni na identičan način. Kada ih se jednom
ukloni iz pohrane (skladišta) spremnici se ne smiju vraćati natrag.
Princip rada
34. Potrebno je pokazati da hranjiva podloga posjeduje svojstva koja omogućuju
rast mikroorganizama i/ili stanica (engl. growth promotion).
35. Dodavanje sirovina ili kultura u fermentor ili druge posude i uzorkovanje
treba provoditi pri pažljivo kontroliranim uvjetima kako bi se osiguralo da ne
dođe do kontaminacije. Kada se dodaju materijali ili kada se uzorkuje, treba
voditi računa o tome da su posude točno spojene.
36. Centrifugiranje i miješanje proizvoda može prouzrokovati stvaranje
aerosola te stoga treba te postupke provoditi u ograničenom nepropusnom
prostoru da se spriječi prijenos živih mikroorganizama.
37. Ako je moguće, podloge treba sterilizirati in situ. Gdje god je to moguće,
za rutinsko dodavanje plinova, podloga, kiselina ili lužina, sredstava za
uklanjanje pjene, itd. u fermentore, treba koristiti filtere za sterilizaciju
ugrađene u proizvodni sustav (engl. in line).
38. Validacija svakoga potrebnog uklanjanja virusa ili provedene inaktivacije
se mora pažljivo razmotriti (vidi CPMP upute, Comittee for Proprietary
Medicinal Products).
39. Kada se postupak inaktivacije ili uklanjanja virusa obavlja tijekom
proizvodnje, treba poduzeti mjere kako bi se izbjegao rizik unakrsne
kontaminacije između obrađenih i neobrađenih proizvoda.
40. Vrlo različita oprema može se upotrebljavati kod kromatografskih
postupaka. Preporuča se opremu koristiti namjenski za purifikaciji jednog
proizvoda, a između pojedinih serija kromatografsku opremu treba sterilizirati
ili sanitirati. Uporabu iste opreme u različitim fazama proizvodnje treba
izbjegavati. Kriteriji prihvatljivosti, rok valjanosti i metode sanitizacije
ili sterilizacije kolona trebaju biti definirani.
Kontrola kvalitete
41. Procesna kontrola ima posebno važnu ulogu u osiguravanju konzistentnosti
kvalitete bioloških lijekova. One postupke kontrole koji su bitni za kvalitetu
(npr. uklanjanje virusa), a ne mogu se izvesti na gotovom proizvodu, treba
provesti u odgovarajućem stupnju proizvodnog postupka.
42. Potrebno je zadržati dovoljnu količinu uzorka međuproizvoda pri
odgovarajućim uvjetima čuvanja kako bi bilo moguće ponavljanje ili potvrda
rezultata kontrole za seriju proizvoda.
43. Potrebno je trajno praćenje nekih proizvodnih postupka, npr. praćenje
procesa fermentacije. Ti podaci trebaju sačinjavati dio proizvodne
dokumentacije svake serije proizvoda.
44. Kada se rabi kontinuirana kultura, posebno treba paziti na zahtjeve
kontrole kvalitete koji su određeni vrstom proizvodnog postupka.
|