MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE, ŠUMARSTVA I VODNOGA GOSPODARSTVA I MINISTARSTVO ZDRAVSTVA I SOCIJALNE SKRBI

15

Na temelju članka 16. stavka 2. podstavka 1. i članka 35. stavka 2. Zakona o hrani (»Narodne novine« broj 117/03, 130/03, 48/04) ministar poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva i ministar zdravstva i socijalne skrbi donose

PRAVILNIK

O PRIRODNIM MINERALNIM, PRIRODNIM IZVORSKIM I STOLNIM VODAMA

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Ovim se Pravilnikom propisuju za prirodne mineralne, prirod­ne izvorske i stolne vode (u daljnjem tekstu: proizvodi) koje se stavljaju na tržište:

– zahtjevi koji se odnose na kakvoću i zdravstvenu ispravnost;

– tehnološki postupci koji se mogu primjenjivati u proizvod­nji;

– uvjeti iskorištavanja izvora i priznavanja, osim za stolne vode; te

– dodatni ili specifični podaci koji se navode na deklaraciji.

Članak 2.

Odredbe ovoga Pravilnika ne primjenjuju se na prirodne mineralne vode koje se koriste na izvoru u ljekovite svrhe u termalnim i hidromineralnim objektima.

Članak 3.

Na tržište Republike Hrvatske kao prirodna mineralna voda ili prirodna izvorska voda može se stavljati samo voda koja je kao takva priznata od strane ministra poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva (u daljnjem tekstu: ministar).

Pri Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) osniva se Povjerenstvo za prirodne mineralne i prirodne izvorske vode (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo).

Povjerenstvo imenuje ministar uz suglasnost ministra zdravstva i socijalne skrbi i sastavljeno je od stručnjaka za kakvoću voda, tehnologiju voda, hidrogeologiju, hidrograđevinu, liječnika i pravnika koji su predstavnici nadležnih institucija.

Na temelju mišljenja Povjerenstva i provedenog postupka priznavanja ministar donosi rješenje o priznavanju (u daljnjem tekstu: rješenje).

Članak 4.

Na deklariranje proizvoda iz članka 1. ovoga Pravilnika primjenjuju se odredbe pravilnika kojima se propisuje opće deklariranje ili označavanje hrane kao i odredbe ovoga Pravilnika koje se odnose na deklariranje ili označavanje.

II. POSEBNE ODREDBE

1. PRIRODNA MINERALNA VODA

Članak 5.

Prirodna mineralna voda je voda koja je sukladna mikro­biološkim zahtjevima propisanim člankom 8. i 9. ovoga Pravilnika te potječe iz podzemnog vodenog sloja ili ležišta zaštićenog od svakog onečišćenja, a izvire iz jednog ili više prirodnih ili bušenih izvora.

Prirodna mineralna voda odlikuje se karakterističnim kemij­skim sastavom i fizikalnim svojstvima od kojih ima karak­teristična organoleptička svojstva i u nekim slučajevima poseban učinak na ljudski organizam.

Prirodna mineralna voda razlikuje se od obične vode za piće:

– svojim prirodnim svojstvima koja karakteriziraju otopljene mineralne tvari, elementi u tragovima ili drugi sastojci, te određeni prehrambeno-fiziološki učinci;

– stanjem svoje prirodne čistoće.

Podzemno podrijetlo prirodne mineralne vode omogućuje da svojstva iz stavka 3. ovoga članka ostanu sačuvana.

Sastav, temperatura i ostala svojstva prirodne mineralne vode moraju biti stalna u okviru prirodnih promjena, posebice u slučaju povećanja izdašnosti izvora.

Odstupanje od prosječnih godišnjih vrijednosti dominantnih sastojaka, navedenih na deklaraciji, može iznositi najviše 20 %.

Dopušteni tehnološki postupci

Članak 6.

Prirodna mineralna voda u stanju na izvoru ne smije biti pod­vrgnuta obradi odnosno tehnološkim postupcima, osim sljedećih:

a) odvajanju nestabilnih spojeva kao što su spojevi željeza i sumpora filtracijom ili taloženjem, uz moguću oksidaciju, ukoliko to ne utječe na sastav bitnih sastojaka prirodne mineralne vode;

b) odvajanju spojeva željeza, mangana, sumpora i arsena iz prirodnih mineralnih voda primjenom zraka obogaćenog ozonom ukoliko to ne utječe na sastav bitnih sastojaka prirodne mineralne vode;

c) odvajanju neželjenih sastojaka koji nisu navedeni pod a) i b) ukoliko to ne utječe na sastav bitnih sastojaka prirodne mineralne vode;

d) potpunom ili djelomičnom uklanjanju CO₂ primjenom isključivo fizikalnih metoda;

e) miješanju vode više izvora istog izvorišnog područja prirodne mineralne vode.

Primjena tehnoloških postupaka iz stavka 1. podstavka b) i c) ovoga članka mora biti najavljena i nadzirana od pravne osobe ovlaštene od strane ministra.

Prirodnoj mineralnoj vodi u stanju na izvoru ne može se dodavati ili ponovno dodavati ništa drugo osim ugljičnog dioksida.

Posebno je zabranjena bilo koja vrsta dezinfekcije, dodavanje bilo kakvih bakteriostatskih tvari u cilju promjene broja živih mikroorganizama.

Stavak 1. ovoga članka ne predstavlja zabranu korištenja pri­rodne mineralne vode u proizvodnji bezalkoholnih pića.

Članak 7.

Pri obradi prirodnih mineralnih voda sukladno odredbi član­ka 6. stavka 1. podstavka b) ovoga Pravilnika pravna osoba iz članka 6. stavka 2. ovoga Pravilnika će utvrditi:

– opravdanost takve obrade obzirom na sastav vode u odnosu na spojeve željeza, mangana, sumpora i arsena;

– da su subjekti koji obavljaju takvu obradu poduzeli sve potreb­ne mjere za osiguranje učinkovitosti i sigurnosti obrade, te omogućili provođenje nadzora.

Obrada prirodnih mineralnih voda zrakom obogaćenim ozonom mora biti u skladu sa sljedećim zahtjevima:

– fizikalno-kemijski sastav prirodnih mineralnih voda s obzirom na njihove osnovne sastojke ne smije biti promijenjen ovom obradom;

– prirodna mineralna voda prije obrade mora odgovarati mikrobiološkim kriterijima propisanim ovim Pravilnikom;

– obrada ne smije pogodovati stvaranju ostataka koji mogu biti opasni po ljudsko zdravlje;

– obrada ne smije pogodovati stvaranju ostataka u gotovom proizvodu u količini koja prelazi najveće dopuštene količine ostat­ka nakon obrade prirodne mineralne vode kako slijedi u Dodatku 2. koji je tiskan uz ovaj Pravilnik i njegov je sastavni dio.

Mikrobiološka svojstva

Članak 8.

Ukupan broj uzgojenih kolonija mikroorganizama iz prirodne mineralne vode na izvoru mora odgovarati njezinom uobiča­je­nom broju živih kolonija mikroorganizama i pružati zadovolja­va­jući dokaz o zaštiti izvora od svih oblika zagađenja te se određuje sukladno mikrobiološkim ispitivanjima propisanim člankom 14. stavak 1. podstavak c) točka 3. ovoga Pravilnika.

Uobičajeni broj živih kolonija mikroorganizama iz stavka 1. ovoga članka podrazumijeva prihvatljivi stalni broj mikroorganizama u prirodnoj mineralnoj vodi na izvoru prije bilo kakvog dozvoljenog postupka obrade.

Ukupan broj kolonija mikroorganizama sposobnih za razmnožavanje u prirodnoj mineralnoj vodi na izvoru ne treba prelaziti sljedeće orijentacijske vrijednosti:

– 5 u 1 ml pri temperaturi uzgoja od 37°C/24 sata na hranjivom agaru,

– 20 u 1 ml pri temperaturi uzgoja od 20 _ 22°C/72 sata na hranjivom agaru.

Ukupan broj kolonija mikroorganizama sposobnih za razmnožavanje u zapakiranoj prirodnoj mineralnoj vodi ne smije prelaziti sljedeće vrijednosti:

– 20 u 1 ml pri temperaturi uzgoja od 37°C/24 sata na hranjivom agaru,

– 100 u 1 ml pri temperaturi uzgoja od 20 – 22°C/72 sata na hranjivom agaru ili mješavini agar-želatina.

Ukupan broj kolonija mikroorganizama sposobnih za razmnožavanje mora se određivati najkasnije 12 sati poslije punjenja vode u boce pod uvjetom da je uzeti uzorak čuvan na 4°C ±1°C.

Povećani broj živih mikroorganizama u prirodnoj mineralnoj vodi na tržištu može biti jedino rezultat normalnog razvoja prirod­ne mikroflore izvora te bez obzira na vrijednosti navedene u stavku 4. ovoga članka ne znači onečišćenje.

Članak 9.

Prirodna mineralna voda ne smije sadržavati na izvoru i na tržištu parazite i patogene mikroorganizme.

Smatra se da je uvjet iz stavka 1. ovog članka ispunjen ako prirodna mineralna voda ne sadrži fekalne koliformne bakterije, bakterije vrsta Escherichia coli, Pseudomonas aeruginosa te Streptococuss faecalis u 250 ml uzorka kao ni sulfitoreducirajuće bakterije u 50 ml uzorka.

Kemijska svojstva

Članak 10.

Ispitivanje kemijskog sastava prirodne mineralne vode obuh­vaća određivanje sljedećih sastojaka:

a) glavni sastojci (mg/l)

– kationi: natrij, kalij, amonij, magnezij, kalcij, stroncij, že­lje­zo, litij, mangan, barij, te

– anioni: flouridi, kloridi, bromidi, jodidi, nitriti, nitrati, sulfati, hidrogenfosfat, hidrogenkarbonat;

b) nedisocirane tvari:

– spojevi silicija, preračunati na silicijevu kiselinu, te

– spojevi bora, preračunati na bornu kiselinu;

c) otopljeni plinovi:

– ugljični dioksid;

d) sadržaj otopljenih mineralnih tvari;

e) elementi u tragovima:

– aluminij, antimon, arsen, bakar, berilij, cink, cezij, kadmij, kobalt, kositar, krom, molibden, nikal, olovo, rubidij, selen, sreb­ro, vanadij, živa.

Članak 11.

Određene tvari prirodno prisutne u prirodnoj mineralnoj vodi koje mogu predstavljati opasnost za ljudsko zdravlje ne smiju prelaziti količine određene u Dodatku 1. koji je tiskan uz ovaj Pravilnik i njegov je sastavni dio.

Toksične tvari u prirodnim mineralnim vodama koje nisu propisane ovim Pravilnikom, moraju biti sukladne propisu o zdrav­stvenoj ispravnosti vode za piće.

Iskorištavanje izvora

Članak 12.

Pravo za iskorištavanje izvora prirodne mineralne vode, izdaje nadležno tijelo sukladno posebnom propisu, a provodi se nakon dobivanja rješenja o priznavanju prirodne mineralne vode sukladno odredbama ovoga Pravilnika.

Oprema za iskorištavanje izvora prirodne mineralne vode mora biti takva da se izbjegne svaka mogućnost onečišćenja i da se sačuvaju svojstva koja prirodna mineralna voda ima na izvoru, pa stoga:

– izvorište i okolina moraju biti zaštićeni od mogućih onečiš­ćenja;

_ cijevi, spremnici i ostali dijelovi opreme koji dolaze u doticaj s prirodnom mineralnom vodom moraju biti napravljeni od materijala koji onemogućavaju kemijske, fizikalno-kemijske ili mikrobiološke promjene prirodne mineralne vode;

– uvjeti iskorištavanja, posebice postrojenja za pranje i punje­nje u boce moraju udovoljavati higijenskim uvjetima kao i kontejneri koji moraju biti tretirani ili proizvedeni na način da se izbjegnu negativni učinci na mikrobiološka i kemijska svojstva prirodne mineralne vode;

– sustavi za dovođenje prirodne mineralne vode od izvora do punionice moraju biti potpuno zatvorenog tipa, odnosno transport prirodne mineralne vode obavlja se samo cjevovodima.

Iznimno od odredbe stavka 2. podstavka 4. ovoga članka, Ministarstvo na prijedlog Povjerenstva može odobriti transport prirodne mineralne vode od izvora do punionice cisternama.

Priznavanje prirodne mineralne vode

Članak 13.

Priznavanje prirodne mineralne vode obavlja se na temelju ispitivanja izvora prirodne mineralne vode.

Ispitivanja moraju obuhvatiti najmanje sljedeća svojstva izvo­ra i vode u stanju na izvoru:

a) geološka i hidrogeološka;

b) fizikalna, kemijska i fizikalno-kemijska;

c) mikrobiološka, te

d) farmakološka, fiziološka i klinička ispitivanja, ako je potrebno.

Ispitivanja iz stavka 2. podstavka b) i c) ovoga članka za nova izvorišta prirodne mineralne vode moraju obuhvatiti najmanje jednu hidrološku godinu s najmanje 4 uzorkovanja u raz­ličitim hidrološkim uvjetima.

Ispitivanja iz stavka 2. podstavka d) ovoga članka nisu obvezna za vode koje na izvoru i na tržištu sadrže više od 1 000 mg/kg ukupno otopljenih čvrstih tvari ili 250 mg/kg slobodnog ugljičnog dioksida.

Članak 14.

Izvješća o provedenim ispitivanjima iz članka 13. stavka 2. ovoga Pravilnika moraju sadržavati rezultate ispitivanja, kako slijedi:

a) Geološka i hidrogeološka ispitivanja:

1. točan položaj kaptaže (zahvata) izvora s naznakom nadmorske visine na karti razmjera ne većeg od 1:1000;

2. detaljan geološki izvještaj o izvoru i prirodi tla;

3. stratigrafiju vodonosnih slojeva;

4. opis izvođenja kaptaže (zahvata);

5. prikaz zone zaštite i mjere zaštite izvora od onečišćenja.

b) Fizikalna, kemijska i fizikalno-kemijska ispitivanja:

1. izdašnost izvora vode;

2. temperaturu vode na izvoru i temperaturu okoline;

3. veze između vrste i karakteristike geoloških slojeva te vrste i karakteristike mineralnih tvari u vodi;

4. ostatak nakon sušenja pri 180 ^oC i 260 ^oC;

5. pH vode;

6. električnu provodljivost ili otpor vode, uz naznaku temperature kod koje je to  određivano;

7. vrste i količine aniona, kationa, nedisociranih spojeva i elemenata u tragovima u vodi;

8. radioaktivnost vode na izvorištu;

9. prema potrebi odnos izotopa u vodi: kisik (¹⁶O, ¹⁷O, ¹⁸O) i vodik (proton – ¹H, deuterij – ²H, tricij – ³H);

10. količine toksičnih tvari s obzirom na propisane najveće dopuštene količine.

c) Mikrobiološka ispitivanja:

1. utvrđivanje odsutnosti/prisutnosti parazita i patogenih mikro­organizama u vodi,

2. utvrđivanje odsutnosti/prisutnosti u vodi sljedećih mikroorganizama indikatora zagađenja:

– bakterija vrste Escherichia coli i ostalih koliformnih bakterija u 250 ml pri 37 °C i 44,5 ^oC,

– fekalnih streptokoka u 250 ml,

– sporuliranih sulfitoreducirajućih anaerobnih bakterija u 50 ml,

– bakterije Pseudomonas aeruginosa u 250 ml.

3. ukupnog broja mikroorganizama u 1 ml vode, i to:

– kod 20 – 22 °C u vremenu od 72 h,

– kod 37 °C u vremenu od 24 h.

d) Prehrambeno-fiziološka, farmakološka i klinička ispitivanja:

1. ispitivanja djelovanja vode na ljudski organizam (diure­tič­na, gastrična i probavna funkcija, nadomjestak potrebnih mineralnih tvari i drugo).

2. utvrđivanja podudaranja značajnog broja kliničkih opa­žanja mogu, ukoliko to odgovara, nadomjestiti ispitivanja navedena pod točkom 1. pod uvjetom da broj i podudarnost značajnog broja opažanja daje isti rezultat.

3. klinička ispitivanja iz točke 2. mogu se u slučaju potrebe zamijeniti prihvaćanjem već izvršenih priznatih kliničkih opaža­nja za prirodne mineralne vode sličnog sastava s obzirom na dominantne ione i ione od balneološkog značaja.

U slučaju da je više izvora vezano u isti sustav, uzorak za ispitivanje se uzima na sabirnom mjestu.

Članak 15.

Izvješća o provedenim ispitivanjima iz članka 14. stavka 1. ovoga Pravilnika provode i izdaju pravne osobe ovlaštene od strane ministra uz suglasnost ministra zdravstva i socijalne skrbi.

Izvješća o ispitivanjima moraju sadržavati podatke o onome tko je ispitivanja proveo (tvrtku i adresu) te naziv ili oznaku svake pojedine primijenjene metode uz naznaku točnosti metode.

Pravne osobe iz stavka 1. ovoga članka moraju biti akreditirane od strane nezavisne institucije, te izvješća koja izdaju moraju sadržavati podatke o akreditaciji (naziv akreditacijskog tijela koje je akreditaciju provelo, broj i datum akreditacijskog dokumenta).

Članak 16.

Zahtjev za priznavanje prirodne mineralne vode (u daljnjem tekstu: zahtjev) subjekt u poslovanju s hranom odnosno proiz­vođač ili onaj koji prirodnu mineralnu vodu stavlja na tržište Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: podnositelj) podnosi Ministarstvu.

Zahtjevu iz stavka 1. ovoga članka prilažu se izvješća o ispitivanjima iz članka 14. stavka 1. te izjavu o sukladnosti opreme za crpljenje s odredbama članka 12. ovoga Pravilnika.

Izvješća iz članka 14. stavka 1. podstavka b) i c) ne smiju biti starija od dvije godine.

Troškove postupka priznavanja prirodne mineralne vode snosi podnositelj.

Članak 17.

Za prirodnu mineralnu vodu, koja izvire u državi članici Europske unije ne provodi se postupak priznavanja opisan člancima 13., 14., 15. i 16. stavkom 2 i 3. ovoga Pravilnika.

Ministar priznaje prirodnu mineralnu vodu iz stavka 1. ovoga članka, ako podnositelj zahtjevu priloži službeni dokument kojim je prirodna mineralna voda priznata od nadležnog tijela države u kojoj voda izvire, te je za nju Povjerenstvo dalo pozitivno mišljenje.

Za prirodnu mineralnu vodu, koja izvire u državi koja nije članica Europske unije, provodi se postupak priznavanja opisan člancima 13., 14., 15. i 16. ovoga Pravilnika.

Iznimno od odredbe stavka 3. ovoga članka Ministar priznaje prirodnu mineralnu vodu koja izvire u državi koja nije članica Europske unije, ako podnositelj zahtjevu priloži službeni dokument izdan od nadležnog tijela države u kojoj voda izvire, a kojim dokazuje da prirodna mineralna voda odgovara jednakim kriterijima za priznavanje i jednakim uvjetima za iskorištavanje i stav­ljanje na tržište, kako je određeno ovim Pravilnikom, te je za nju Povjerenstvo dalo pozitivno mišljenje.

Službeni dokumenti iz stavka 2. i 4. ovoga članka ne smiju biti stariji od pet godina, a prije isteka petogodišnjeg razdoblja treba važenje dokumenata obnoviti. Priznanje prestaje važiti, ako obnovljeni službeni dokument nije pravovremeno predan Ministarstvu.

Članak 18.

Rješenje o priznavanju prirodne mineralne vode sadrži najmanje sljedeće podatke:

– naziv i adresu proizvođača;

– za uvozne vode naziv i adresu uvoznika;

– popis ispitivanja sukladno članku 14. stavku 1. ovoga Pravilnika;

– naziv pravne osobe koja je ispitivanja provela te datum izdavanja izvješća;

– navod da voda udovoljava zahtjevima ovoga Pravilnika;

– obrazloženje rješenja;

– rok valjanosti rješenja, te

– uputu o pravnom lijeku.

Članak 19.

Popis priznatih prirodnih mineralnih voda objavljuje se u »Narodnim novinama« uz navođenje broja rješenja, trgovačkog naziva, naziva proizvođača, a za uvozne vode i naziva uvoznika te imena države proizvođača vode.

Rješenje o priznavanju prirodne mineralne vode vrijedi 5 godina od dana njegovog donošenja.

Ministarstvo vodi evidenciju izdanih rješenja.

Evidencija iz stavka 3. ovoga članka sadrži iste podatke koji su objavljeni u »Narodnim novinama«.

Članak 20.

Za produljenje valjanosti rješenja o priznavanju prirodne mineralne vode potrebno je Ministarstvu podnijeti zahtjev najkasnije šest mjeseci prije isteka roka od pet godina od dana njegovog donošenja.

Zahtjevu za produljenje valjanosti rješenja prilažu se izvješ­ća o ispitivanjima izvora iz članka 14. stavka 1. podstavka b) i c) ovoga Pravilnika.

Izvještaji iz stavka 2. ovoga članka ne smiju biti stariji od dvije godine.

Na prijedlog Povjerenstva Ministarstvo može u postupku pro­duljenja valjanosti rješenja zahtijevati i druga propisana iz­vješća u postupku priznavanja prirodne mineralne vode.

U slučaju naknadno utvrđene nepravilnosti u postupku priznavanja vode Povjerenstvo može predložiti Ministarstvu ukidanje ili privremeno stavljanje izvan snage već izdanog rješenja.

U slučaju privremenog stavljanja izvan snage već izdanog rješenja određuje se rok u kojem se moraju dostaviti tražene dopune, a ukoliko se do tog roka ne dostave, rješenje se ukida.

Ukinuta rješenja se objavljuju u »Narodnim novinama«.   

U slučaju da se zahtjev za produljenje rješenja podnosi na­kon isteka roka od pet godina od dana donošenja rješenja o priznavanju prirodne mineralne vode u potpunosti se ponavlja postupak priznavanja prirodne mineralne vode.

Članak 21.

Podnositelji kojima su izdana rješenja o priznavanju prirodne mineralne vode dužni su godišnje najmanje jedanput na vlastiti trošak provesti provjeru sukladnosti prirodne mineralne vode prije punjenja s propisanim zahtjevima u dijelu koji se odnosi na mikrobiološka svojstva i fizikalno-kemijska svojstva propisana ovim Pravilnikom.

Izvješća o provedenim ispitivanjima iz stavka 1. ovoga članka dostavljaju se Ministarstvu.

Članak 22.

Radi kontrole zadovoljavanja zahtjeva iz članka 5. ovoga Pravilnika podnositelj zahtjeva mora najmanje jedanput u pet godina, kao i u slučaju nastanka promjene u količini dominantnih sastojaka za više od 20 % obaviti ispitivanje izvora prirodne mineralne vode sukladno članku 14. stavku 1. točki b) i c) ovoga Pravilnika.

Ako se u tijeku iskorištavanja izvora prirodne mineralne vode utvrdi odstupanje od mikrobioloških kriterija utvrđenih člankom 8. i 9. ovoga Pravilnika te prekoračenje količina odre­đenih tvari propisanih člankom 11. ovoga Pravilnika, proizvođač mora obustaviti proizvodnju prirodne mineralne vode dok se uzroci zagađenja ne utvrde i otklone.

Članak 23.

Provjeru izvora u svrhu utvrđivanja udovoljavanja uvjeta pro­pisanih člankom 5. i 12. ovoga Pravilnika provode nadležna tijela.

Provjera se obavlja povremeno i nakon izdanog rješenja o priznavanju prirodne mineralne vode u sklopu nadzora nad primjenom Pravilnika.

Članak 24.

U slučaju trajne ili privremene zabrane iskorištavanja izvora prirodne mineralne vode od strane nadležnih tijela subjekt u poslovanju s hranom je o tome dužan odmah, a najkasnije u roku od osam dana od dana izdavanja zabrane, obavijestiti Ministarstvo.

Uz obavijest se prilaže dokument kojim se zabranjuje isko­rištavanje, a koji mora sadržavati razlog zabrane iskorištavanja.

Ambalaža

Članak 25.

Prirodna mineralna voda stavlja se na tržište samo kao zapakirani proizvod.

Ambalaža u koju se puni prirodna mineralna voda mora udo­voljavati sljedećim zahtjevima:

– mora biti od materijala koji ne mijenja niti jedno od svojstava vode te biti sukladna odredbama pravilnika kojima se propisuju zahtjevi zdravstvene ispravnosti predmeta koji dolaze u neposredan dodir s hranom;

– zatvarači moraju biti oblikovani tako da se izbjegne bilo kakva mogućnost patvorenja ili zagađenja vode.

Deklariranje ili označavanje

Članak 26.

Osim podataka propisanih odredbama pravilnika o općem deklariranju ili označavanju hrane iz članka 4. ovoga Pravilnika deklaracija prirodne mineralne vode sadrži i sljedeće podatke:

– naziv mjesta iskorištavanja izvora i ime izvora, ako ga izvor ima;

– navod vrste i količine dominantnih sastojaka u mg/l sadržanih u analitičkom izvješću i podatak o pravnoj osobi koja je izvršila analizu;

– navod o tehnološkom postupku iz članka 6. stavka 1. podstavka b) i c) ovoga Pravilnika, ukoliko je primijenjen;

– broj i datum rješenja o priznavanju.

Deklaracija prirodne mineralne vode može sadržavati naziv lokaliteta, sela ili mjesta pod uvjetom da se taj naziv odnosi na prirodnu mineralnu vodu koja se crpi iz izvora u navedenom mjestu i pod uvjetom da ne stvara zabunu s obzirom na mjesto iskorištavanja izvora.

Zabranjeno je stavljati na tržište prirodnu mineralnu vodu iz jednog te istog izvora pod više trgovačkih naziva.

Ukoliko deklaracija prirodne mineralne vode sadrži trgovač­ki naziv koji se razlikuje od naziva izvora ili mjesta na kojem se ona crpi, to će mjesto ili naziv izvora biti navedeni slovima koja su najmanje jedan i pol puta viša i šira od najvećih slova upotrijeb­ljenih za taj trgovački naziv.

Deklaracija prirodne mineralne vode, u slučaju obrade zra­kom obogaćenim ozonom, mora sadržavati oznaku »voda podvrg­nuta odobrenom postupku obrade zrakom obogaćenim ozonom« koja se mora nalaziti pored navoda sastojaka iz analitičkog izvješća.

Deklaracija prirodne mineralne vode, u slučaju kada količina fluorida prelazi vrijednost od 1,5 mg/l mora sadržavati oznaku »sadrži više od 1,5 mg/l fluorida i nije pogodna za konzumaciju dojenčadi i djece ispod 7 godina starosti«.

Oznaka na deklaraciji određen stavkom 6. ovoga članka treba biti smještena u neposrednoj blizini trgovačkog naziva, te napisana uočljivim slovima.

Članak 27.

Zabranjeno je na ambalaži, deklaraciji ili pri reklamiranju u bilo kojem obliku, stavljanje pisanih oznaka, trgovačkih oznaka, zaštitnog znaka (žiga), naziva marke (naziva proizvoda) slikovnih prikaza ili simbola, koji u slučaju prirodne mineralne vode upućuju na svojstvo koje voda ne posjeduje, posebice glede podrijetla, datuma od kada je dopušteno njezino iskorištavanje, rezultata analiza ili bilo kojih sličnih podataka.

Zabranjeno je u slučaju vode za piće zapakirane u ambalažu, koja ne udovoljava zahtjevima za prirodnu mineralnu vodu propisanim ovim Pravilnikom koristiti oznake koje bi mogle stvoriti zabunu u svezi s prirodnom mineralnom vodom, a posebice oznaku »mineralna voda«.

Zabranjeno je na deklaraciji prirodnih mineralnih voda navoditi oznake koje vodi pridodaju svojstva vezana uz prevenciju ili liječenje bolesti.

Iznimno, oznake svojstava prirodne mineralne vode mogu se navoditi na deklaraciji proizvoda u promidžbene svrhe, ukoliko su ta svojstva potvrđena kemijskom analizom, na način propisan u Dodatku 3. koji je tiskan uz ovaj Pravilnik i njegov je sastavni dio.

Članak 28.

Oznake pod kojima se prirodna mineralna voda stavlja na tržište mora biti »prirodna mineralna voda« ili u skladu sa primijenjenim postupcima »prirodna mineralna voda s prirodnim CO₂«, »prirodna mineralna voda obogaćena sa CO₂ iz izvora« ili »prirodna mineralna voda obogaćena sa CO₂«.

Sukladno primijenjenim postupcima navode se još i oznake: »potpuno uklonjen CO₂« ili »djelomično uklonjen CO₂«. 

Članak 29.

Oznake iz članka 28. ovoga Pravilnika navode se na deklaraciji za sljedeće slučajeve:

b) oznaka »prirodna mineralna voda« navodi se ako prirodni sadržaj CO₂ nije mijenjan ni na koji način;

c) oznaka »prirodna mineralna voda s prirodnim CO₂« navodi se kada je sadržaj CO₂ u vodi u boci jednak onom u vodi u izvoru, pa i u slučaju ako je dio CO₂, koji se eventualno izgubio pri provođenju dopuštenih postupaka, naknadno dodan pod uvjetom da taj dio CO₂ također potječe iz istog izvora kao i voda u boci;

d) oznaka »prirodna mineralna voda obogaćena s CO₂ iz izvora« navodi se za vodu čiji je sadržaj CO₂ iz izvora iz kojeg potječe voda veći u konačnom proizvodu nego u vodi u izvoru;

e) oznaka »prirodna mineralna voda obogaćena s CO₂« navodi se za vodu kojoj je dodan CO₂ koji ne potječe iz izvora iz kojeg potječe voda.

2. PRIRODNA IZVORSKA VODA

Članak 30.

Prirodna izvorska voda je voda koja je namijenjena ljudskoj konzumaciji u svojem prirodnom stanju i koja se zahvaća na izvoru.

 Prirodna izvorska voda mora udovoljavati zahtjevima:

a) propisanim člankom 5. stavkom 5. ovoga Pravilnika;

b) da se proizvodnja odvija prema uvjetima propisanim člankom 6. izuzev odredbe koja se odnosi na dezinfekciju i koja se primjenjuje u slučaju stavka 3. ovoga članka, te člankom 7. ovoga Pravilnika;

c) glede mikrobioloških svojstava propisanih člankom 8. i 9. ovoga Pravilnika;

d) koji su propisani člankom 11. ovoga Pravilnika;

e) glede iskorištavanja izvora propisanih člankom 12. ovoga Pravilnika;

f) glede ambalaže propisane člankom 25. ovoga Pravilnika.

Povjerenstvo u postupku priznavanja može utvrditi izuzeće od stavka 2. članka 9. ovoga Pravilnika glede mikrobioloških svojstava za prirodne izvorske vode koje izviru u kraškom području koje mogu sadržavati na izvoru ukupne koliformne bakterije i koje se prije stavljanja u ambalažu moraju odstraniti dozvoljenim tehnološkim postupcima.

Priznavanje prirodne izvorske vode

Članak 31.

Priznavanje prirodne izvorske vode provodi se na temelju ispitivanja izvora prirodne izvorske vode.

Ispitivanja moraju obuhvatiti najmanje sljedeća svojstva izvo­ra i vode u stanju na izvoru:

a) geološka i hidrogeološka,

b) fizikalna, kemijska i fizikalno-kemijska,

c) mikrobiološka.

Ispitivanja iz stavka 2. podstavka b) i c) ovoga članka za nova izvorišta prirodne izvorske vode moraju obuhvatiti najmanje jednu hidrološku godinu s najmanje 4 uzorkovanja u različitim hidrološkim uvjetima.

Na prirodnu izvorsku vodu primjenjuju se odredbe članka 14. stavka 1. izuzev podstavka d), te članaka 15., 16., 18., 19., 20., 21., 22., 23. i 24. ovoga Pravilnika.

Ministar priznaje prirodnu izvorsku vodu koja izvire u državi članici Europske unije, ako podnositelj zahtjevu priloži službeni dokument izdan od pravne osobe ovlaštene od nadležnog tijela zemlje članice kojim se odobrava iskorištavanje i stavljanje na tržište prirodne izvorske vode sukladno odredbama propisa Europske unije. Ministar priznaje prirodnu izvorsku vodu koja ne izvire u članici Europske unije, ako podnositelj zahtjevu priloži službeni dokument izdan od pravne osobe ovlaštene od nadležnog tijela zemlje kojim se odobrava iskorištavanje i stavljanje na tržište prirodne izvorske vode sukladno odredbama ovoga Pravilnika.

Deklariranje ili označavanje

Članak 32.

Oznaka pod kojom se prirodna izvorska voda stavlja na tržište mora biti »prirodna izvorska voda« ili u slučaju dodavanja ugljičnog dioksida »gazirana prirodna izvorska voda«.

Deklariranje ili označavanje prirodne izvorske vode mora udovoljavati odredbama članka 26. ovoga Pravilnika izuzev stav­ka 1. podstavka 2.

Deklaracija za izvorsku vodu ne smije sadržavati oznake, slike ili crteže koji bi mogli dovesti do zamjene s prirodnom mineralnom vodom, a posebno oznake »kiselica«, »mineralna voda«, »mineral« ili bilo koje izvedenice tih riječi.

3. STOLNA VODA

Članak 33.

Stolna voda je voda proizvedena od vode za piće, odnosno prirodne mineralne te prirodne izvorske vode s dodatkom jedne ili više dopuštenih tvari iz stavka 3. ovoga članka u svrhu po­boljšanja organoleptičkih svojstava.

Stolna voda mora udovoljavati sljedećim zahtjevima glede:

a) fizikalno-kemijskih i mikrobioloških zahtjeva propisanih pravilnikom o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće;

b) toksičnih tvari koje su propisane člankom 11. ovoga Pravilnika;

c) opreme i uvjeta transporta do punionice propisanih odred­bama članka 12. ovoga Pravilnika;

e) ambalaže propisane člankom 25. ovoga Pravilnika.

Dopušteno je prilikom proizvodnje stolne vode dodavanje sljedećih tvari: natrijevog klorida, kalcijevog klorida, natrijevog kar­bonata, kalcijevog karbonata, natrijevog hidrogenkarbonata, mag­nezijevog karbonata, natrijevog sulfata, magnezijevog sulfata, natrijevog fluorida i ugljičnog dioksida.

Sve dodane tvari iz stavka 3. ovoga članka moraju udovoljavati odredbama posebnog propisa kojim se uređuju prehrambeni aditivi.

Članak 34.

Ministarstvo vodi evidenciju stolnih voda koje se stavljaju na tržište Republike Hrvatske. Subjekt u poslovanju s hranom koji na tržište stavlja stolnu vodu obvezan je, radi upisa proizvoda u evidenciju dostaviti sljedeće podatke: trgovački naziv proizvoda, naziv i adresu proizvođača, a za uvozne proizvode naziv i adresu uvoznika te ime države proizvođača vode, kao i izvješća o ispitivanjima propisana člankom 33. stavkom 2. podstavkom a) i b) te podatke o vrsti i količini dodanih tvari.

Deklariranje ili označavanje

Članak 35.

Oznaka pod kojom se stolna voda stavlja na tržište mora biti »stolna voda« ili u slučaju dodavanja ugljičnog dioksida »gazirana stolna voda«.

Osim podataka propisanih odredbama pravilnika o općem dek­lariranju ili označavanju hrane iz članka 4. ovoga Pravilnika deklaracija stolne vode mora sadržavati popis dodanih tvari navedenih u članku 33. stavku 3. ovoga Pravilnika.

Zabranjeno je na ambalaži ili deklaraciji za stolnu vodu stav­ljati oznake, crteže, slike ili bilo koje druge znakove koji mogu dovesti do miješanja stolne vode s prirodnom mineralnom ili prirodnom izvorskom vodom, a posebno upotrebljavati oznake »mineralna voda«, »mineral«, »kiselica«, »vrelo«, »izvor«, »prirodna« ili bilo koju izvedenicu tih riječi.

III. UTVRĐIVANJE SUKLADNOSTI

Članak 36.

Za utvrđivanje sukladnosti prirodne mineralne i prirodne izvorske vode te stolne vode sa zahtjevima propisanim ovim Pravilnikom u svrhu službene kontrole, te za praćenje kvalitete proizvoda mogu se koristiti sve metode propisane pravilnikom o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće.

Za analiziranje sastojaka sukladno Dodatku 1. koji je tiskan uz ovaj Pravilnik i njegov je sastavni dio, uz Tablicu 1b. primjenjuje se Tablica 2.

IV. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 37.

Subjekti koji stavljaju na tržište prirodne mineralne i prirodne izvorske vode koje su priznate sukladno odredbama Pravilnika o temeljnim zahtjevima za prirodne mineralne, izvorske i stolne vode (»Narodne novine« br. 58/98, 17/99) moraju u roku od tri mjeseca od dana početka primjene ovoga Pravilnika Ministarstvu dostaviti sljedeće podatke: broj rješenja, trgovački naziv, naziv proizvođača, a za uvozne vode i naziv uvoznika te ime države proizvođača vode radi upisa u evidenciju.

Prirodne mineralne i prirodne izvorske vode iz stavka 1. ovoga članka moraju proći postupak priznavanja sukladno odredbama članka 13. i 31. ovoga Pravilnika šest mjeseci prije isteka roka od pet godina od datuma njihovog priznavanja.

Subjekti koji stavljaju na tržište stolne vode moraju u roku od tri mjeseca od dana početka primjene ovoga Pravilnika Ministarstvu dostaviti podatke sukladno članku 34. ovoga Pravilnika.

Članak 38.

Danom početka primjene ovoga Pravilnika prestaje važiti Pravilnik o temeljnim zahtjevima za prirodne mineralne, izvorske i stolne vode (»Narodne novine« br. 58/98, 17/99).

Ministar će najkasnije šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Pravilnika imenovati Povjerenstvo iz članka 3. stavak 2. ovoga Pravilnika.

Ministar će najkasnije devet mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Pravilnika ovlastiti pravne osobe iz članka 6. stavka 2. i članka 15. stavka 1. ovoga Pravilnika.

Ministarstvo će najkasnije šest mjeseci od dana početka primjene ovoga Pravilnika uspostaviti evidencije za proizvode propisane ovim Pravilnikom.

Članak 39.

Proizvodi se mogu stavljati na tržište u ambalaži deklariranoj sukladno odredbama pravilnika iz članka 37. stavka 1. ovoga Pravilnika do iskorištenja zaliha te ambalaže, a najkasnije do 31. prosinca 2006. godine.

Članak 40.

Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«, a primjenjuje se od 1. srpnja 2005. godine, osim odredaba iz:

– članka 15. stavka 3. ovoga Pravilnika, koje se primjenjuje od 31. srpnja 2006. godine;

– članak 6. stavka 2. ovoga Pravilnika;

– članka 7. stavka 1. i članka 7. stavka 2. podstavka 4. ovoga Pravilnika;

– članka 14. stavka 1. podstavka b) točke 3. i 9. ovoga Pravilnika;

– članka 26. stavka 1. podstavka 3., te članka 26. stavka 3. i 5. ovoga Pravilnika; koje se primjenjuju od 1. siječnja 2007. godine.

Klasa: 011-02/04-01/118
Urbroj: 525-01-04-1
Zagreb, 29. prosinca 2004.

Ministar poljoprivrede,  šumarstva i vodnoga gospodarstva
Petar Čobanković, v. r.

Ministar zdravstva i socijalne skrbi
prof. dr. sc. Andrija Hebrang, v. r.