USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

35

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odluči­vanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potoč­njak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom Z. R. iz D., na sjednici održanoj 16. prosinca 2004. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom, pod poslovnim brojem: Pn-351/93 u najkraćemu mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvoga idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Us­tav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe Z. R. iz D., R. u. broj 1, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Na­rod­ne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 6.900,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, temeljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je 25. prosinca 2003. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Dana 26. lipnja 1993. godine podnositelj je Općinskom sudu u Zagrebu podnio tužbu radi naknade nematerijalne štete koju je pretrpio u prometnoj nezgodi 30. kolovoza 1991. godine. Tužbeni zahtjev je proširio na materijalnu štetu 29. rujna 1993. godine.

Do 5. studenoga 1997. godine održano je osam ročišta i provedena su potrebna vještačenja.

Nakon 5. studenoga 1997. godine prvo ročište je održano 12. prosinca 2000. godine, kada je odlučeno zatražiti potrebne podatke od HZMO i poslodavca tužitelja.

Ročište je održano 22. listopada 2001. godine, te je sud na tom ročištu odlučio pribaviti spis HZMO-IN-524814 u kojem se nalazi medicinska dokumentacija o povredama i umirovljenju tužitelja.

Daljnje ročište održano je 21. veljače 2002. godine, na kojem je sud proveo dopunsko saslušanje tri vještaka.

Zadnje ročište prije podnošenja ustavne tužbe održano je 20. lipnja 2002. godine, na kojem je proveden dokaz saslušanja vješ­taka i saslušanje tužitelja.

Podnositelj je podnio ustavnu tužbu 25. studenoga 2003. go­dine.

Nakon toga održano je ročište 19. ožujka 2004. godine kada je odlučeno provođenje knjigovodstvenog vještačenja koje je u tijeku.

3. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske propisano je:

»Članak 29.

Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...).«

Odredbom članka 63. Ustavnog zakona propisano je:

»Članak 63.

(1) Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).

(2) U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.

(3) U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.«

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđe­njima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 23. lipnja 1993. godine tužbom podnositelja Općinskom sudu u Zagrebu radi naknade štete.

Međutim, duljina postupka ne uzima se u razmatranje od tog dana već od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je dana 25. studenoga 2003. godine, a do toga dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno deset (10) godina, pet (5) mjeseci i tri (3) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenje ustavne tužbe postupak je trajao šest (6) godina i dvadeset (20) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu te je između ročišta održanog 21. travnja 1997. godine i sljedećeg 12. prosinca 2000. godine proteklo preko tri godine i šest mjeseci bez provođenja ročišta i značajne aktivnosti suda. Nadalje, jedno ročište održano je u 2001. godini, dva u 2002. godini i nakon dvije godine neaktivnosti suda u 2004. godini, time da se predmet nalazi ponovno na vještačenju.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE

(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe kao tužitelj u parničnom postupku nije doprinio duljini postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da nije riječ o složenom predmetu.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se predmet vodi u trajanju duljem od deset godina, te da je u razdoblju nakon 5. studenoga 1997. godine sud prvo ročište zakazao nakon proteka 3 godine i osam mjeseci, da su ročišta zakazivana u velikim razmacima, te da se neaktivnost suda u trajanju od preko tri godine ne može opravdati promjenom referenta.

Imajući u vidu vrlo dugo ukupno trajanje postupka, neučin­ko­vito postupanje suda, veliku važnost postupka za podnositelja koji je umirovljen kao invalid i živi u vrlo teškim materijalnim prilikama, te okolnost da se postupak i nadalje vodi pred sudom prvog stupnja, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno pravo podnositelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakoga pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-3825/2003
Zagreb, 16. prosinca 2004.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.