USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

36

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlu­čivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potoč­njak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom B. Ž. iz Z., na sjednici održanoj 16. prosinca 2004. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se odbija.

II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Pravodobna i dopuštena ustavna tužba podnijeta je, 12. ožujka 2004. godine, protiv presude Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj: Pž-1949/02 od 2. prosinca 2003. godine, kojom je odbijena podnositeljeva žalba (kao tužitelja u postupku radi utvrđenja, protiv prvotužene K. L. iz Z., drugotužene »Z. š.« d.d. iz Z. i trećetuženika Hrvatskog fonda za privatizaciju) te je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, broj: P-58/96 od 22. siječnja 2002. godine.

Prvostupanjskom presudom odbijen je podnositeljev tužbeni zahtjev za poništenje u presudi navedenih ugovora o prodaji dionica. Prema stajalištu suda podnositelj nije ugovorna strana u smislu odredbe članka 112. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 53/91 (...) i 88/01) u ugovorima o prodaji dionica koje je prvotužena zaključila s B. U., M. C., N. P., D. S., N. L. i D. P., radi čega nije mogao niti tražiti poništenje tih ugovora, osim ugovora kojeg je podnositelj sklopio s prvotuženom, dana 21. svibnja 1995. godine. Podnositelj nije dokazao da je pri sklapanju navedenog ugovora o prijenosu dionica između njega i prvotužene bilo mana volje u smislu odredbi članaka 60. do 66. Zakona o obveznim odnosima.

2. Podnositelj smatra da je osporenim presudama povrije­đe­no ustavno pravo zajamčeno člankom 26. Ustava Republike Hrvatske, te odredba iz članka 3. Ustava.

Podnositelj smatra da su u osporenim odlukama sudovi pogre­šno protumačili odredbe Zakona o trgovačkim društvima (»Narodne novine«, broj 111/93, 34/99 i 52/00), koje se odnose na prava dioničara da sami uređuju svoje odnose. Pogrešnim smatra i primjenu drugih zakonskih odredbi, a navodi da je zbog sklapanja nezakonitih ugovora smijenjen s mjesta člana uprave nadzornog odbora, mjesta direktora i na kraju da je dobio otkaz.

Od Ustavnog suda traži ukidanje osporenih odluka.

Ustavna tužba nije osnovana.

3. Prema odredbi članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom, odnosno Ustavom zajamčeno pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu (u daljnjem tekstu: ustavno pravo).

Ustavni sud, u postupku u povodu ustavne tužbe, u granicama zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama pojedinca došlo do nedopu­štenog posizanja u Ustavom zaštićena ljudska prava i temeljne slobode. Pritom se Ustavni sud, u pravilu, ne upušta u pitanje jesu li upravna tijela i sudovi pravilno i potpuno utvrdili činjenično stanje i ocijenili dokaze. Za Ustavni sud relevantne su samo one činjenice od čijeg postojanja ovisi ocjena o povredi ustavnog prava.

4. U žalbenom postupku Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je ocijenio da je prvostupanjski sud na utvrđeno činje­nično stanje pravilno primijenio odgovarajuće zakonske odred­be te da je pravilno odbio podnositeljev tužbeni zahtjev.

5. Podnositelj povrijeđenim smatra ustavno pravo zajamčeno člankom 26. Ustava koji propisuje:

 Svi državljani Republike Hrvatske i stranci jednaki su pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti.

Ta Ustavom zajamčena procesna garancija, koju Ustav usta­nov­ljava u korist stranaka, obvezuje nadležna tijela da u sudskim, upravnim ili u postupcima pred drugim tijelima koja imaju javne ovlasti prema strankama postupaju jednako, neovisno o njihovoj držav­ljanskoj pripadnosti.

Slijedom iznesenog, polazeći od sadržaja članka 26. Ustava i imajući u vidu činjenicu da je podnositelj ustavne tužbe hrvatski državljanin te da su sve stranke u sudskim postupcima koji su prethodili ovom ustavnosudskom postupku hrvatski državljani, odnosno domaće pravne osobe, Ustavni sud utvrđuje da u konkretnom slučaju članak 26. Ustava nije mjerodavan, jer ne sadrži ustavno pravo koje bi s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja moglo biti povrijeđeno.

6. Podnositelj ukazuje i na povredu ustavne odredbe članka 3. Ustava. Međutim, ta odredba ne sadrži ustavno pravo u smislu odredbe članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona.

7. Slijedom navedenog, temeljem odredbi članaka 73. i 75. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u izreci. Odluka o objavi temelji se na članku 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-III-884/2004 
Zagreb, 16. prosinca 2004.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.