USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

37

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Vijeću za rješavanje po­stu­pov­nih pretpostavki za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Milan Vuković, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija i Nevenka Šernhorst, članovi Vijeća, u postupku pokrenu­tom ustavnom tužbom I. H. iz B., kojeg zastupa Ž. O., odvjetnik iz B., na sjednici održanoj 17. prosinca 2004. godine, jednoglasno je donio

RJEŠENJE

I. Ustavna tužba, podnijeta protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru, broj: Gž-363/04-2 od 25. ožujka 2004. godine, ne uzima se u razmatranje.

II. Ovo rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Ustavna tužba podnesena je protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru, broj: Gž-363/04-2 od 25. ožujka 2004. godine, kojom je odbijena žalba podnositelja (prvotuženika) i potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, broj: P-5/03-16 od 3. listopada 2003. godine, u točki I. i II. izreke, dok je u nepobijanom dijelu u odnosu na drugotuženika Grad Bjelovar, kao i u odnosu na točku III. izreke, presuda suda prvog stupnja ostala neizmje­njena.

Presudom Općinskog suda u Bjelovaru utvrđen je ništavim ugovor o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo, broj: H-97/380-1992 od 25. studenoga 1992. godine, sklopljen između Općine Bjelovar i podnositelja, te je podnositelj dužan Republici Hrvatskoj, Ministarstvu unutarnjih poslova (tužitelju) nadoknaditi troškove parničnog postupka (točka I. i II. izreke), dok je u dijelu kojim se nalaže Zemljišnoknjižnom odjelu Općin­skog suda u Bjelovaru brisanje prava vlasništva na stanu na II. katu, ukupne površine 60,82 m², upisano u poduložak broj: 560/zk.ul.br. 4528 k.o. Grad Bjelovar i uspostava ranijeg zemljišno­knjižnog stanja (točka III. izreke), tužbeni zahtjev odbijen.

2. Podnositelj smatra da su sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo, te navodi da su osporenim presudama povrije­đene odredbe članaka 19. stavka 1. i 117. stavka 3. (pogrešno označen kao 115. stavak 3.) Ustava Republike Hrvatske.

Na temelju odredbe članka 67. stavka 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnositelj predlaže odgodu ovrhe, do donošenja odluke Ustavnog suda.

U ustavnoj tužbi nije istaknuta povreda ustavnog prava.

3. Odredbom članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona propisano je:

»Svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povri­je­đeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom, odnosno Ustavom zajamčeno pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu (...)«.

Sukladno tome, samo ona ljudska prava i temeljne slobode ko­ja su zajamčena u pojedinim odredbama Ustava Republike Hrvat­ske smatraju se ustavnim pravima.

4. Prema odredbi članka 71. stavka 1. Ustavnog zakona, Ustavni sud ispituje samo one povrede ustavnog prava koje su istaknute u ustavnoj tužbi.

Podnositelj je u ustavnoj tužbi istaknuo povredu odredbe članka 19. stavka 1. Ustava. U prvom redu valja istaći da podnositelj osporava odluke sudbene vlasti, dok se odredbe članka 19. Ustava odnose na akte državne uprave i tijela koja imaju javne ovlasti.

Odredbom članka 19. stavka 1. Ustava propisano je da pojedinačni akti državne uprave i tijela koja imaju javne ovlasti moraju biti utemeljeni na zakonu. Ta ustavna odredba ne sadrži ustavno pravo u smislu članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona nego se njome utvrđuje načelo zakonitosti u djelovanju uprave.

5. Podnositelj je istaknuo i povredu odredbe članka 117. stav­ka 3. Ustava, kojom je propisano da sudovi sude na temelju Ustava i zakona.

Navedena odredba ne sadrži ljudska prava i temeljne slobode koje su Ustavom zajamčene fizičkoj ili pravnoj osobi i koje se štite u ustavnosudskom postupku pokrenutom ustavnom tužbom u smislu odredbe članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona, već se njome određuju pravne osnove na temelju kojih sudbena vlast u Republici Hrvatskoj obavlja funkciju suđenja.

6. S obzirom da članak 71. stavak 2. Ustavnog zakona propisuje da se ustavna tužba neće uzeti u razmatranje u slučaju kad se ne radi o povredi ustavnog prava, Ustavni sud nije prihvatio razmatranje ustavne tužbe podnositelja jer u njoj nije istaknuta povreda nijednog ustavnog prava.

O prijedlogu podnositelja za odgodu ovrhe, primjenom od­red­be članka 67. stavka 2. Ustavnog zakona, nije odlučivano, s obzirom da je o ustavnoj tužbi riješeno.

7. Slijedom navedenog, a temeljem odredbe članka 71. stav­ka 2. Ustavnog zakona, riješeno je kao u točki I. izreke.

8. Točka II. izreke temelji se na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.

Broj: U-III-1782/2004
Zagreb, 17. prosinca 2004.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
Milan Vuković, v. r.