USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

41

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Vijeću za rješavanje postupovnih pretpostavki za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Milan Vuković, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija i Nevenka Šernhorst, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom Z. D. iz S., kojeg zastupa mr. sc. T. M., odvjetnik u Z., na sjednici održanoj 23. prosinca 2004. godine, jednoglasno je donio

RJEŠENJE

I. Ustavna tužba se odbacuje.

II.  Ovo rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj je podnio ustavnu tužbu protiv dopisa Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, III. Policijska postaja Zagreb, broj: 511-19-29/8-24-12/04 od 18. listopada 2004. godine kojim je obaviješten da policijski službenici vrše operativnu provjeru na njegovom automobilu, te da će mu isti, ukoliko se utvrdi da se ne potražuje u inozemstvu, biti vraćen uz poništenje registracije, odnosno bez registarskih pločica i prometne dokumentacije.

2. Uz ustavnu tužbu podnositelj je podnio prijedlog za odgodu ovrhe pozivom na odredbu članka 67. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst, u nastavku: Ustavni zakon) i to iz razloga jer bi mu ovrha navedenog rješenja prouzročila nenadoknadivu štetu, a odgoda nije protivna javnom interesu niti bi se odgodom nanijela nekome veća šteta.

Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje.

3. Odredba članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona propisuje:

»Svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti ... kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom ... (u daljnjem tekstu: ustavno pravo)«.

Sukladno tome, samo ona odluka kojom je nadležni sud meritorno odlučio o biti stvari, odnosno o pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela podnositelja, jest pojedinačni akt u smislu članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona u povodu kojega je Ustavni sud Republike Hrvatske, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, nadležan štititi ljudska prava i temeljne slobode podnositelja, zajamčene Ustavom Republike Hrvatske.

4. Tijekom ustavnosudskog postupka utvrđeno je da navedeni dopis ne predstavlja pojedinačni akt u smislu članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona protiv kojeg bi Ustavni sud bio nadležan pružiti ustavnosudsku zaštitu podnositelju.

5. Slijedom iznijetoga, na temelju članka 72. u svezi s člankom 62. Ustavnog zakona, riješeno je kao u izreci.

6. O prijedlogu podnositelja ustavne tužbe za odgodu ovrhe do donošenja meritorne odluke Suda iz članka 67. stavka 2. Us­tav­nog zakona nije odlučivano, budući je predmetna ustavna tužba odbačena zbog nenadležnosti Ustavnog suda za odlučivanje.

7. Odluka o objavi temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-III-4345/2004

Zagreb, 23. prosinca 2004.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
Milan Vuković, v. r.