USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

78

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, pred­sjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vuko­jević i Milan Vuković, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom S. S. iz Z., na sjednici održanoj dana 21. prosinca 2004. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom, pod poslovnim brojem: Pr-3055/01 (raniji broj: Pr-1860/93) u najkraćemu mogućem roku, ali ne duljem od deset (10) mjeseci, računajući od prvoga idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02. –pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe S. S. iz Z., S. G. 11/II, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 6.600,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, temeljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je dana 4. lipnja 2004. godine ustavnu  tužbu radi duljine parničnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Dana 9. rujna 1993. godine podnositelj je Općinskom sudu u Zagrebu podnio tužbu radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa protiv tuženika T. d.d. iz Z.

Do 5. studenoga 1997. godine održano je nekoliko ročišta.

Na ročištu održanom dana 10. ožujka 1998. godine pozvan je tuženik dostaviti potrebnu dokumentaciju.

Ročište određeno za dan 16. lipnja 1998. godine odgođeno je radi ne pristupa svjedoka.

Na ročištu održanom dana 6. studenoga 1998. godine glavna rasprava je zaključena.

Glavna rasprava je preotvorena dana 2. veljače 1999. godine.

Ročište je održano 2. ožujka 1999. godine, te je rasprava zak­ljučena i donijeta presuda kojom je tužbeni zahtjev usvojen.

Dana 12. svibnja 1999. godine tuženik je izjavio žalbu na presudu.

Dana 12. lipnja 2001. godine Županijski sud u Zagrebu ukinuo je presudu prvog stupnja i predmet vratio Općinskom sudu u Zagrebu na ponovno suđenje.

Ročište određeno za dan 13. studenoga 2001. godine odgo­đe­no je na traženje nove opunomoćenice podnositelja koja je tražila rok za podnošenje dokaznih prijedloga.

Podneskom od 27. veljače 2002. godine podnositelj je pro­širio tužbeni zahtjev tražeći naknadu štete radi izgubljene plaće.

Ročište je održano 17. svibnja 2002. godine. Tuženik je pozvan dostaviti potrebne podatke o visini plaće.

Ročište određeno za dan 16. lipnja 2003. godine odgođeno je jer tuženik nije dostavio tražene podatke.

Podneskom od 16. rujna 2003. godine tuženik je dostavio tražene podatke.

Na ročištu održanom 3. svibnja 2004. godine podnositelj je pozvan dostaviti dokaze na okolnost visine štete.

Ročište je određeno za dan 16. veljače 2005. godine.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvat­ske propisano je:

Članak 29.

Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...).

Odredbom članka 63. Ustavnog zakona propisano je:

Članak 63.

(1) Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).

(2) U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.

(3) U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.

Ustavna tužba nije osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđe­njima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 9. rujna 1993. go­dine tužbom podnositelja Općinskom sudu u Zagrebu radi poniš­tenja odluke o prestanku radnog odnosa.

Međutim, duljina postupka ne uzima se u razmatranje od tog dana već od 5. studenoga 1997. godine, kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola, broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je dana 4. lipnja 2004. godine, a do toga dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno deset (10) godina, osam (8) mjeseci i dvadeset i pet (25) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenje ustavne tužbe postupak je trajao šest (6) godina, šest (6) mjeseci i dvadeset i devet (29) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

U razmatranom, pravno relevantnom razdoblju postupak se najprije vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu u trajanju od oko jedne godine i četiri mjeseca. Nakon toga postupak se vodio pred Županijskim sudom u Zagrebu u trajanju od oko dvije godine. Nakon što je taj sud ukinuo presudu suda prvog stupnja, postupak se ponovo vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu u trajanju od oko tri godine do podnošenja ustavne tužbe. U postupanju sudova nije bilo duljih razdoblja neaktivnosti.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe kao tužitelj u parničnom postupku nije pridonio duljini postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da je riječ o složenom predmetu u kojem je potrebno utvrditi da li je podnositelj opravdano bio otpušten s posla, te visinu zarade koju je izgubio.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak vodi dulje od deset godina, iako je riječ o radnom sporu koji je žurne prirode. Nakon što je u lipnju 2001. godine Županijski sud vratio predmet na ponovno suđenje Općinskom sudu u Zagrebu, postupak se ponovo pred tim sudom vodi u trajanju duljem od tri godine. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka, okolnost da je riječ o radnom sporu, te da se postupak i nadalje vodi pred sudom prvog stupnja, Ustavni sud nalazi da je podnositelju povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku.

Stoga je u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakoga pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-2077/2004
Zagreb, 21. prosinca 2004.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik
dr. sc. Petar Klarić, v. r.