USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

81

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, pred­sjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukoje­vić i Milan Vuković, rješavajući o prijedlogu za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom, na sjednici održanoj dana 22. prosinca 2004. godine, donio je

RJEŠENJE

I. Ne prihvaća se prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 184. stavka 2. Zakona o radu (»Narodne novine«, broj 38/95., 54/95., 65/95., 17/01., 82/01., 114/03., 123/03., 142/03. i 30/04.).

II. Ovo rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Josip Sabljić iz Zagreba podnio je prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 184. stavka 2. Zakona o radu (»Narodne novine«, broj 38/95., 54/95., 65/95., 17/01., 82/01., 114/03., 123/03., 142/03. i 30/04.).

Odredbama članka 184. Zakona o radu propisano je:

»Zabrana djelovanja udruge

Članak 184.

(1) Djelovanje udruge zabranit će se presudom županijskog suda, nadležnog prema sjedištu udruge, ukoliko je njezina djelatnost protivna Ustavu i zakonu.

(2) Postupak za zabranu djelovanja udruge pokreće se na zahtjev tijela ovlaštenog za registraciju ili ovlaštenoga državnog odvjetnika. (...)«

Predlagatelj smatra da je time što zahtjev za zabranu djelovanja udruge mogu podnijeti samo tijelo ovlašteno za registraciju ili državni odvjetnik, građanima koji bi bili »grubo oštećeni od sindikata/povjerenika« onemogućen pristup sudu, što je u suprotnosti s člankom 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak), člankom 10. Opće deklaracije o ljudskim pravima i člankom 14. stavkom 1. Među­narodnog pakta o građanskim i političkim pravima (»Narodne novine«, broj 12/93.«).

Prijedlog nije osnovan.

3. Ovlaštenje je Hrvatskoga sabora da samostalno odlučuje o uređivanju gospodarskih, pravnih i političkih odnosa u Republici Hrvatskoj u skladu s Ustavom i zakonom (članak 2. stavak 4. alineja 1. Ustava). Pri uređivanju tih odnosa zakonodavac je dužan uvažavati zahtjeve koje pred njega postavlja Ustav, a osobito one koji proizlaze iz načela vladavine prava i one kojima se štite određena ustavna dobra i vrednote.

U okviru navedene samostalnosti i Ustavom mu utvrđene nadležnosti treba tumačiti i pravo zakonodavca da propiše postupak zabrane djelovanja udruge te odredi krug osoba ovlaštenih podnijeti zahtjev za zabranu djelovanja udruge. Davanje aktivne legitimacije određenom krugu subjekata za pokretanje postupka za zabranu djelovanja udruge nije ustavnopravno pitanje, već se radi o pitanju svrsishodnosti za čije rješavanje je nadležan zakonodavac.

Polazeći od navoda predlagatelja da je osporenom odredbom onemogućen građanima pristup sudu, neposredno mjerodavna za ocjenu osporene odredbe članka 184. stavka 2. Zakona o radu odredba je članka 29. stavka 1. Ustava koja glasi:

»Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela.«

Načelo pravičnog suđenja, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava obuhvaća brojne elemente koji čine čitav proces su­đenja poštenim i pravičnim. Pravo svakoga na pristup sudu dio je temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje, a podrazumijeva pristupačnost postupku sa svim obilježjima sudskog oblika ispitivanja.

 4. Osporavajući ustavnost stavka 2. članka 184. Zakona o radu predlagatelj polazi od pogrešne pretpostavke da je u slučaju povrede određenih prava pojedinca od strane sindikata ili povjerenika jedini pravni put postupak za zabranu djelovanja udruge. U tom smislu smatra da je građanima kojima bi određena prava bila povrijeđena (ne)postupanjem sindikata ili njegovog povjerenika, s obzirom na osporenom odredbom propisani krug osoba koje mogu pokrenuti zahtjev za zabranu djelovanja udruge, onemo­gu­ćen pristup sudu radi zaštite njihovih prava i obveza.

Navedeno tumačenje predlagatelja je pogrešno jer će sukladno odredbi članka 184. stavka 1. Zakona o radu, županijski sud zabraniti djelovanje udruge ukoliko utvrdi da je njezina djelatnost protivna Ustavu i zakonu, a ne i ako je svojim (ne)postupanjem sindikat ili povjerenik povrijedio određena prava pojedinca. U ovom posljednjem slučaju pojedinac može radi zaštite svojih prava i obveza protiv sindikata pokrenuti druge postupke unutar pozitivnog zakonodavstva Republike Hrvatske. Sindikat je pravna osoba, ima pravnu i stranačku sposobnost, što znači da može biti stranka u postupku.

Osim toga, prema odredbi članka 24. stavka 1. Zakona o državnom odvjetništvu (»Narodne novine«, broj 51/01.), državno odvjetništvo (koje je jedan od ovlaštenika na podnošenje zahtjeva za zabranu rada udruge) dužno je od građana, državnih tijela i prav­nih osoba primati prijave, podneske i izjave u stvarima iz svoga djelokruga radi poduzimanja radnji sukladno svojim ovlastima.

5. Slijedom navedenog, Ustavni sud utvrđuje da je zakonodavac propisavši u Zakonu o radu da zahtjev za zabranu rada udruge mogu podnijeti tijelo ovlašteno za registraciju ili državni odvjetnik, postupio u granicama ovlasti propisane Ustavom. Ustavni sud utvrđuje da osporena odredba nije u nesuglasju s člankom 29. stavkom 1. Ustava.

Stoga je na temelju odredbe članka 43. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02. – pročišćeni tekst), riješeno kao u izreci pod točkom I.

Rješenje o objavi, točka II. izreke rješenja, temelji se na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Broj: U-I-490/2000
Zagreb, 22. prosinca 2004.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik
dr. sc. Petar Klarić, v. r.