USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

149

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odluči­vanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi M. V. i Ž. V., oboje iz Z., koje zastupa M. M. M., odvjetnica iz Z., na sjednici održanoj 23. prosinca 2004. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba Ž. V. se usvaja.

II. Općinski sud u Zadru dužan je donijeti presudu u predmetu koji se vodi pred tim sudom, pod brojem: P-1387/97, u najkraćemu mogućem roku, ali ne duljem od šest mjeseci, računajući od prvoga idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe Ž. V. iz Z., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01 – pročišćeni tekst) u iznosu od 4.500,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

i

RJEŠENJE

Ustavna tužba M. V. se odbacuje.

Ova odluka i rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

I.

1. Ustavna tužba, podnijeta 30. srpnja 2003. godine, temelji se na odredbama članka 63. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon).

Podnositelji navode da se kod Općinskog suda u Zadru pod brojem: P-1387/97 vodi postupak radi predaje u posjed stana u Z., ili isplate vrijednosti stana u iznosu od 60.000 DEM. Navode da još nije donesena presuda suda prvog stupnja i da zbog toga trpe materijalnu štetu te da im je uskraćeno ustavno pravo na brzo i pošteno suđenje.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju očitovanja predsjednika Općinskog suda u Zadru, broj: 10-Su-1115/04 od 21. lipnja 2004. godine, u predmetu tog suda broj: P-1387/97, utvrdio sljedeće činjenice, koje su pravno relevantne za odlu­či­vanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog član­kom 29. stavkom 1. Ustava:

– podnositelji su 9. listopada 1997. godine podnijeli tužbu protiv M. A. iz Z., radi predaje u posjed stana u Z., ili isplate vrijednosti stana u iznosu od 60.000 DEM, preračunato u kune;

– 4. lipnja 1998. godine tužiteljica je podnijela požurnicu;

– podneskom opunomoćenika tužitelja od 8. lipnja 1998. godine uređen je tužbeni zahtjev na način da je umjesto M. A. kao tuženik označen M. R. iz Z., a tužbeni zahtjev odnosi se na predaju stana u Z., slobodnog od osoba i stvari tužiteljima. Istim podneskom traženo je donošenje rješenja o oslobađanju tužitelja od podmirivanja sudskih pristojbi;

– 7. srpnja 1998. godine održano je pripremno ročište na koje je pristupila zamjenica opunomoćenice tužitelja, dok za tuže­nika nije pristupio nitko. Na tom ročištu sud je riješio da podatke o prebivalištu tuženika traži službenim putem od PU Zadarske, te je naloženo tužiteljici da dostavi ugovor o kupoprodaji predmetnog stana sklopljen između prijašnjeg vlasnika i GP »J.«;

– podneskom od 22. srpnja 1998. godine opunomoćenica tužitelja preinačila je i uredila tužbu na način da je kao tuženike označila M. A., M. R., GP »J.«, I. I. i S. K.;

– podneskom od 27. srpnja 1998. godine PU Zadarska obavijestila je sud da ne raspolaže podacima o prijavi prebivališta tuženika M. R. na području te PU;

– podneskom od 25. rujna 1998. godine, Č. P., odvjetnik iz Z., izvijestio je sud da su ga tužitelji opunomoćili na zastupanje u ovom predmetu;

– podneskom od 7. listopada 1998. godine tužitelji su dostavili sudu adresu tuženika M. R. i predložili zakazivanje ročišta;

– podneskom od 12. studenoga 1998. godine tužitelji su preinačili tužbu na način da je kao tužitelj označen samo Ž. V., a kao tuženi I. I., M. A. i M. R.;

– na ročištu održanom 6. rujna 1999. godine opunomoćenik M. A. i M. R. dao je odgovor na tužbu, sud je donio rješenje kojim nalaže tužitelju da dostavi adresu opunomoćenika tuženika I. I.;

– 25. listopada 1999. godine tužitelji su sudu uputili požurnicu;

– 25. rujna 2000. godine opunomoćenik tužitelja dostavio je sudu adresu I-tuženika I. I. u A.;

– 1. ožujka 2000. godine opunomoćenik tuženika uputio je sudu podnesak kojim moli zakazivanje rasprave;

– 5. travnja 2001. godine požurnicu sudu uputila je puno­moćnica tužitelja uz prijedlog za saslušanje svjedoka;

– 6. travnja 2001. godine opunomoćenica tužitelja moli dostavu odgovora na tužbu, te podneskom od 20. srpnja 2001. godine traži da se u ovom predmetu održi glavna rasprava;

– 16. listopada 2001. godine održano je ročište na kojem je punomoćniku II i III tuženika određen rok od petnaest dana u kojem se ima očitovati na prijedloge tužitelja, riješeno je pribaviti spis tog suda, broj: K-40/00, te je pozvan I-tuženik I. I. da se očituje o stupanju u parnicu;

– 4. studenoga 2002. godine I-tuženiku je upućen poziv, međutim iz izvješća proizlazi da je naznačena adresa (u A.) nedovoljna;

– 30. srpnja, 30. rujna i 24. listopada 2003. godine, punomoćnik tužitelja moli zakazivanje ročišta za glavnu raspravu;

– 18. studenoga 2004. godine održana je rasprava, koja je odgođena radi saslušanja svjedoka;

– novo ročište zakazano je za dan 9. ožujka 2005. godine.

OČITOVANJE OPĆINSKOG SUDA U ZADRU

3. Na temelju članka 69. stavka 1. alineje 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud je dana 26. svibnja 2004. godine od Općinskog suda u Zadru zatražio da dostavi preslik spisa i da se izjasni o navodima ustavne tužbe.

Uz očitovanje predsjednika Općinskog suda u Zadru, broj: 10-Su-1115/04 od 21. lipnja 2004. godine, u predmetu tog suda, broj: P-1387/97, dostavljena je preslik spisa predmeta.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

4. Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvat­ske, propisano je:

»Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...).«.

Odredbom članka 63. Ustavnog zakona, propisano je:

»(1) Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).

(2) U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.

(3) U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.«.

Ustavna tužba je osnovana.

5. Povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakoga pojedinog slučaja.

Razmatranjem razloga ustavne tužbe i očitovanja Općinskog suda u Zadru u svezi s postupanjem u predmetu, broj: P-1387/97, Ustavni sud je utvrdio da su se u ovom slučaju ostvarile pretpostavke za postupanje temeljem odredbe članka 63. Ustavnog zakona.

Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

5.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je tužbom podnositelja koja je podnesena 9. listopada 1997. godine Općinskom sudu u Zadru. Postupak je još u tijeku pred sudom prvog stupnja. Od dana podnošenja tužbe nadležnom sudu do podnošenja ustavne tužbe, postupak traje pet (5) godina, devet (9) mjeseci i dvadesetjedan (21) dan.

Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola br. 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije) stupio je na snagu dana 5. studenoga 1997. godine.

Od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije, odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) čine, temeljem članka 140. Ustava Republike Hrvatske, dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske. Dio unutarnjega prav­nog poretka Republike Hrvatske od tog dana čini i odredba članka 6. stavka 1. Europske konvencije pod nazivom »Pravo na pošteno suđenje«, koja, između ostaloga, propisuje:

»Radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi (...) svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku ispita njegov slučaj.«.

Pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku čini dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije (5. studenoga 1997.). Pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku je ustavno pravo u Republici Hrvatskoj od 9. studenoga 2000. godine (dana proglašenja Promjena Ustava).

Ustavni sud je, u konkretnom slučaju, ocijenio da se pravno relevantnim razdobljem, s aspekta povrede prava na razumnu duljinu trajanja sudskog postupka, smatra razdoblje od 5. studenoga 1997. godine (to jest od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije) do 30. srpnja 2003. godine (to jest do dana podnošenja ustavne tužbe), što ukupno iznosi pet (5) godina, osam (8) mjeseci i dvadeset pet (25) dana.

5.2. POSTUPANJE NADLEŽNIH SUDOVA

U postupku je, od dana podnošenja tužbe do dana podno­šenja ustavne tužbe,  održano pripremno ročište 6. rujna 1999. godine, na kojem su odgovor na tužbu dali II i III tuženici i 6. listopada 2002. godine održano je ročište za glavnu raspravu.

Analizirajući postupanje nadležnog suda, u razmatranom razdoblju, Ustavni sud je utvrdio da se razdoblje potpune neaktivnosti Općinskog suda u Zagrebu proteže od 9. listopada 1997. godine do 6. rujna 1999. godine, što iznosi ukupno jednu (1) godinu, deset (10) mjeseci i dvadeset osam (28) dana, zatim od 6. rujna 1999. godine do 6. listopada 2002. godine što iznosi ukupno tri (3) godine i jedan (1) mjesec, a nakon toga i nadalje traje i nakon podnošenja ustavne tužbe od 30. srpnja 2003. godine.

Iz navedenog slijedi da je nadležni sud tijekom cijeloga razmatranog razdoblja, tako i nakon podnošenja ustavne tužbe, postupao neučinkovito i svojom neaktivnošću je pridonio nerazumnom trajanju postupka.

5.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelji u sudskom postupku, prema utvrđenju Ustavnog suda, dostavio je sve potrebne isprave i podatke, ali je naknadnim preinačenjem tužbe i to u tri navrata, podneskom od 8. lipnja 1998., 22. srpnja 1998. i 12. studenoga 1998. godine pridonio dugotrajnosti postupka.

5.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iz dosadašnjeg tijeka postupka Sud ocjenjuje da se u slučaju podnositelja ne radi o posebno složenom sudskom postupku.

6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, Ustavni sud je utvrdio da je dugim trajanjem parničnog postupka, u kojem još uvijek nije donesena niti prvostupanjska presuda, podnositeljima povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njihovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke odluke.

7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Pri utvrđivanju visine naknade, temeljem članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. Na visinu dosuđene pravične naknade u konkretnom slučaju utjecalo je i utvrđenje suda da je podnositelj u određenoj mjeri svojim ponašanjem utjecao na duljinu postupka.

II.

8. Prema odredbi članka 63. stavka 1. Ustavnog zakona, Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put u slučaju kad o pravima i obvezama stranke ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela nije u razumnom roku odlučio sud ili u slučaju kad se osporenim pojedinačnim aktom grubo vrijeđaju ustavna prava, a potpuno je razvidno da bi nepokretanjem ustavnosudskog postupka za podnositelja ustavne tužbe mogle nastati teške i nepopravljive posljedice.

Iz navedenog proizlazi da je Ustavni sud ovlašten utvrditi povredu ustavnih prava zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, samo u odnosu na osobu o čijim se pravima i obvezama odlučuje u sudskom postupku na koji se ustavna tužba odnosi, odnosno na osobu koja sudjeluje kao stranka u takvom postupku.

Ne postoje pretpostavke za postupanje Ustavnog suda u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona u odnosu na prvopodnositeljicu.

9. Tijekom ustavnosudskog postupka, sukladno odredbama član­ka 69. alineje 2. Ustavnog zakona, ustavna tužba je dostav­ljena na očitovanje Općinskom sudu u Zadru.

Iz očitovanja Općinskog suda u Zadru proizlazi da su podnositelji dana 9. listopada 1997. godine pokrenuli parnični postupak pred tim sudom protiv M. A. iz Z., radi predaje stana u posjed, da je opunomoćenik podnositelja podneskom od 12. studenoga 1998. godine preinačio tužbu na način da je kao tužitelja označio samo drugopodnositelja Ž. V., nakon čega prvopodnositeljica više nije bila stranka u tom postupku.

10. Prema odredbi članka 72. Ustavnog zakona, Ustavni sud će rješenjem odbaciti zahtjev, prijedlog i ustavnu tužbu, između ostalog, i ako je tužbu podnijela osoba koja nije ovlaštena za njezino podnošenje.

Budući da prvopodnositeljica nije stranka u postupku na koji se ustavna tužba odnosi nije ovlaštena na podnošenje ustavne tužbe.

11. Stoga je, temeljem odredbe članka 32. Ustavnog zakona, riješeno kao u izreci.

12. Objava ove odluke i rješenja temelji se na članku 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-2697/2003
Zagreb, 23. prosinca 2004.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.