Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlu­čivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, pred­sjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi Lj. J. iz B., na sjednici održanoj 20. prosinca 2004. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zadru dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom, pod poslovnim brojem: P-2544/95 u najkraćemu mogućem roku, ali ne duljem od osam (8) mjeseci, računajući od prvoga idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe Lj. J. iz B., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 8.100,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositeljica ustavne tužbe, temeljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela je dana 31. svibnja 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Dana 19. listopada 1995. godine podnositeljica je Općin­skom sudu u Zadru podnijela tužbu radi poništenja rješenja o ras­poredu na drugo radno mjesto i isplate razlike plaće protiv tuženika D. z. »B. B.« iz Z.

Do 5. studenoga 1997. godine održano je jedno ročište.

Kako na ročište određeno za dan 11. studenoga 1999. godine nije pristupila podnositeljica, iako uredno pozvana, nastupilo je mirovanje postupka. Istoga dana sudu je prispio podnesak podnositeljice kojim je zamolila odgodu ročišta jer nije bila u mogućnosti pristupiti.

Dana 14. veljače 2000. godine podnositeljica je predložila nastavak postupka.

Sud je donio rješenje kojim se tužba smatra povučenom dana 22. ožujka 2000. godine. Protiv tog rješenja podnositeljica je uložila žalbu dana 13. travnja 2000. godine. O žalbi nije donijeta nikakva odluka, ali je postupak nastavljen.

Ročište pred Općinskim sudom u Zadru određeno za dan 15. lipnja 2000. godine odgođeno je jer nije pristupio tuženik.

Na ročištu održanom dana 10. listopada 2000. godine predmet je spojen s drugim predmetom u kojem se postupak vodio među istim strankama.

Dana 10. listopada 2000. sud je od tuženika zatražio potrebne podatke, koji su dostavljeni dana 23. studenoga 2000. godine.

Podnesak tuženika dostavljen je opunomoćniku podnositeljice dana 29. studenoga 2000. godine.

Podneskom od 15. prosinca 2000. godine podnositeljica je specificirala tužbeni zahtjev u skladu s dokumentacijom koju je dostavio tuženik.

Ročišta su održana dana 7. prosinca 2000. godine, 13. veljače i 29. kolovoza 2001. godine, 15. listopada i 25. studenoga 2002. godine, te 8. siječnja 2003. godine, te 3. studenoga i 8. prosinca 2004. godine, kada je glavna rasprava zaključena, ali presuda još nije izrađena.

3. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske propisano je:

»Članak 29.

Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...).«.

Odredbom članka 63. Ustavnog zakona propisano je:

»Članak 63.

(1) Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).

(2) U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.

(3) U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.«

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđe­njima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Podnositeljica je dana 19. listopada 1995. godine podnijela tužbu Općinskom sudu u Zagrebu.

Međutim, duljina postupka uzima se od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola, broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je dana 31. svibnja 2004. godine, a do toga dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao osam (8) godina, sedam (7) mjeseci i dvanaest (12) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao šest (6) godina, šest (6) mjeseci i dvadeset šest (26) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u razmatranom, pravno relevantom razdoblju vodio do podnošenja ustavne tužbe pred Općinskim sudom u Zadru. Taj sud bio je neaktivan od 5. studenoga 1997. godine do 11. studenoga 1999. godine (dvije godine i šest dana), zatim od 29. kolovoza 2001. do 15. listopada 2002. godine (jedna godina, jedan mjesec i šesnaest dana), te od 8. siječnja 2003. do podnošenja ustavne tužbe dana 31. svibnja 2004. godine (jedna godina, četiri mjeseca i dvadeset tri dana).

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositeljica ustavne tužbe kao tužiteljica u parničnom postupku izostala je s ročišta dana 11. studenoga 1999. godine.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da je riječ o složenom predmetu u kojem je potrebno utvrditi opravdanost premještaja podnositeljice na drugo radno mjesto kao i razliku plaće za utuženo razdoblje.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se predmet vodi u trajanju duljem od osam godina, iako je riječ o radnom sporu koji je žurne prirode. U razdoblju nakon 5. studenoga 1997. godine sud je bio potpuno neaktivan u tri dulja navrata. Imajući u vidu ukupno tra­janje radnog spora, neaktivnost suda, te okolnost da se postupak i nadalje vodi pred sudom prvog stupnja, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno pravo podnositeljice na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakoga pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-1984/2004
Zagreb, 20. prosinca 2004.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.