Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, pred­sjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o ustavnoj tužbi N. Ž. iz Z., na sjednici održanoj dana 4. siječnja 2005. godine, donio je

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti presudu u pred­metu koji se vodi pred tim sudom povodom žalbe protiv presude Općinskog suda u Zagrebu, broj: Pn-6072/03 (raniji broj: Pn-6953/93) od 15. rujna 2004. godine, u najkraćemu mogućem roku, ali ne duljem od tri (3) mjeseca, računajući od prvoga idućeg dana od dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe, N. Ž. iz Z., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01 – pročišćeni tekst) u iznosu od 6.600,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositeljica je podnijela ustavnu tužbu pozivom na odredbu članka 63. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), smatrajući da joj je nerazumno dugim trajanjem postupka pred Općinskim sudom u Zagrebu povrijeđeno ustavno pravo sadržano u članku 29. Ustava Republike Hrvatske.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, uvidom u spis Općin­skog suda u Zagrebu, broj: Pn-6072/03 utvrdio činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositeljice, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.

Dana 30. prosinca 1993. godine pred Općinskim sudom u Zagrebu podnositeljica je pokrenula tužbom parnični postupak radi isplate plaće protiv tuženika L. r..

Do 5. studenoga 1997. godine prvostupanjski sud donio je presudu zbog izostanka koju je ukinuo Županijski sud u Zagrebu.

Općinski sud u Zagrebu je zatim održao ročište dana 14. siječnja 1999. godine, kada je glavna rasprava zaključena i donijeta je presuda kojom je tužbeni zahtjev usvojen.

Dana 19. ožujka 1999. godine tuženik je izjavio žalbu na gore navedenu presudu.

Dana 14. ožujka 2000. godine Županijski sud u Zagrebu ukinuo je prvostupanjsku presudu i predmet vratio Općinskom sudu u Zagrebu na ponovno suđenje iz razloga jer ukupno dosuđeni iznos nije odgovarao zbroju pojedinačno zatraženih iznosa.

Općinski sud u Zagrebu održao je ročišta dana 13. rujna 2001. i 8. veljače 2002. godine kada je zaključena glavna rasprava i donijeta presuda.

Na presudu je dana 7. listopada 2002. godine tuženik uložio žalbu.

Dana 14. listopada 2003. godine Županijski sud u Zagrebu ukinuo je prvostupanjsku presudu i predmet vratio Općinskom sudu u Zagrebu na ponovno suđenje iz razloga jer presuda nije sadržavala razloge o odlučnim činjenicama.

Ročišta su održana 6. i 23. travnja 2004. godine.

Iduće ročište određeno je za dan 10. rujna 2004. godine.

Dana 15. rujna 2004. godine donijeta je presuda.

Dana 21. listopada 2004. godine tuženik je izjavio žalbu na presudu.

Dana 1. prosinca 2004. godine spis je otpremljen Županij­skom sudu u Zagrebu radi odluke o žalbi protiv presude suda prvog stupnja.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvat­ske zajamčeno je pravo na suđenje u razumnom roku, a odredbama članka 63. Ustavnog zakona propisano je da se ustavna tužba može podnijeti i prije nego je iscrpljen pravni put u slučaju kad o pravima i obvezama stranke nije u razumnom roku odlučio sud.

Ustavna tužba je osnovana.

OCJENA USTAVNOG SUDA

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđe­njima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski postupak započeo je 30. prosinca 1993. godine, tužbom podnositeljice radi isplate plaće.

Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđi­vanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđe­nje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je dana 25. veljače 2004. godine, a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustav­ni sud utvrđuje da do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu traje ukupno jedanaest (11) godina, jedan (1) mjesec i dvadest i pet (25) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao šest (6) godina, tri (3) mjeseca i dvadeset (20) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud je utvrdio da se u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, postupak najprije vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu u trajanju od oko jedne godine i dva mjeseca, pri čemu je razdoblje neaktivnosti suda trajalo od 5. studenoga 1997. godine pa do 14. siječnja 1999. godine (jednu godinu, dva mjeseca i devet dana). Nakon toga postupak se vodio pred Županijskim sudom u Zagrebu u trajanju od oko jedne godine, a zatim ponovo pred Općinskim sudom u Zagrebu u trajanju od oko jedanaest mjeseci. Zatim se postupak ponovo vodio pred Županijskim sudom u Zagrebu u trajanju od oko jedne godine, a nakon toga se postupak nadalje vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu u trajanju od oko jedanaest mjeseci. Sada se predmet ponovo nalazi pred žalbenim sudom.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJICE U SUDSKOM POSTUPKU)

Prema utvrđenju Ustavnog suda podnositeljica svojim pona­šanjem nije pridonijela duljini sudskog postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud smatra da se ne radi o složenom postupku.

5. Ustavni sud utvrđuje da je do podnošenja ustavne tužbe postupak u predmetu podnositeljice radi isplate plaće protiv tuženika L. r., trajao preko jedanaest godina. U postupku pred Općinskim sudom u Zagrebu je, nakon 5. studenoga 1997. godine, bilo jedno dulje razdoblje neaktivnosti. Iako nakon toga nije bilo nekih većih zastoja u postupku, Ustavni sud nalazi da je Općinski sud u Zagrebu, a imajući u vidu ukupnu duljinu postupka i razloge ukidanja presuda toga suda, postupao neučinko­vito. Imajući u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud utvrđuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositeljice da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njenim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stav­kom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao pod točkama III. i IV. izreke odluke.

7. Odluka o objavi temelji se na članku 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-631/2004

Zagreb, 4. siječnja 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Suda
dr. sc. Petar Klarić, v. r.