POSLOVNE INFORMACIJE - 14 28.1.2005 Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-3544/2004 od 19. siječnja 2005.

Ustavni sud Republike Hrvatske

242

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi A. B. K. iz Z., koju zastupa N. K., odvjetnica iz Z., na sjednici održanoj dana 19. siječnja 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Pr-1429/92 u najkraćemu mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvoga idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02. – pročišćeni tekst), određuje se primjerena naknada podnositeljici ustavne tužbe A. B. K. iz Z., H. 47b, zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 9.000,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnositeljica ustavne tužbe podnijela je dana 30. rujna 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je utvrdio sljedeće činjenice koje su relevantne za ocjenu o povredi ustavnog prava podnositeljice ustavne tužbe, zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava:

– podnositeljica je dana 2. lipnja 1992. godine podnijela tužbu Općinskom sudu u Zagrebu, protiv tuženika D. z. »P.«, radi poništenja odluke Disciplinske komisije tužene, broj: 02-552 od 6. svibnja 1992. godine, kojom je podnositeljici prestao radni odnos zbog počinjenja teže povrede radne obveze jer je dana 20. studenoga 1991. godine neovlašteno i bez potrebne dokumentacije izdala pacijentu M. O. izvještaj o privremenoj spriječenosti za rad i time opravdala njegov nedolazak na posao u vremenu od 23. rujna do 22. listopada 1991. godine;

– podneskom od 25. lipnja 1992. godine podnositeljica je dostavila sudu rješenje Inspekcije rada – Grad Zagreb od 5. lipnja 1992. godine;

– rješenjem suda od 11. prosinca 1992. godine odbijen je zahtjev podnositeljice za izuzeće raspravnog suca u ovom predmetu;

– na ročištu 19. siječnja 1993. godine tuženik je dao odgovor na tužbu, dok je sud riješio da podnositeljica u roku od 15 dana precizira tužbeni zahtjev, a tuženi dostavi cjelokupni disciplinski spis;

– podneskom od 29. siječnja 1993. godine podnositeljica je precizirala tužbeni zahtjev, dok je podneskom od 29. rujna 1993. zatražila da sud što hitnije zakaže glavnu raspravu;

– na ročištu 16. studenoga 1993. godine sud je na prijedlog stranaka riješio da se prekida postupak u ovoj pravnoj stvari do okončanja kaznenog postupka koji je pokrenut protiv podnositeljice, a koji se vodi pred istim sudom pod brojem: Ko-84/93;

– podneskom od 18. prosinca 1997. godine podnositeljica je obavijestila sud da je kazneni postupak protiv podnositeljice nakon ukidne odluke Županijskog suda u Zagrebu, broj: Kž-955/95 u ponovljenom postupku dobio oznaku Ko-1806/95 te predlaže zakazivanje ročišta;

– podneskom od 17. ožujka 1998. i 3. lipnja 1998. godine podnositeljica požuruje zakazivanje ročišta;

– na ročištu 13. studenoga 1998. godine podnositeljica je obavijestila sud o pravomoćnom okončanju kaznenog postupka, te predaje u spis precizirani tužbeni zahtjev;

– na ročištu 14. siječnja 1999. godine sud je riješio da će se na sljedećem ročištu saslušati svjedok dr. M. M.;

– rasprava zakazana za dan 1. ožujka 1999. godine odgođena je, a sud je obvezao tuženika da u roku od 15 dana dostavi izračun plaće koju bi podnositeljica ostvarila za razdoblje od 26. svibnja 1992. do 31. prosinca 1992. godine;

– na ročištu 12. travnja 1999. godine opunomoćenik podnositeljice zatražio je odgodu ročišta te je novo ročište zakazano za dan 3. lipnja 1999. godine na kojem je sud riješio da tuženik dostavi u spis Pravilnik o odgovornosti kao i Program zakupa DZ »P.« i očitovanje Upravnog vijeća;

– na ročištu 2. rujna 1999. godine tuženik je predao traženu dokumentaciju, dok uredno pozvani svjedok nije pristupio ročištu te je rasprava odgođena;

– dana 10. rujna 1999. godine tuženik je dostavio preslik disciplinskog spisa;

– podneskom od 1. listopada 1999. godine podnositeljica se je očitovala na podnesak tuženika od 15. rujna 1999. godine;

– na ročištu 20. listopada 1999. godine saslušan je svjedok, te je sud na prijedlog podnositeljice donio djelomičnu presudu i rješenje, broj: Pr-1429/92 kojom je odbio tužbeni zahtjev podnositeljice u dijelu u kojem traži da se ponište odluke tuženika od 6. svibnja 1992. i 22. svibnja 1992. godine kao nezakonite;

– 26. lipnja 2000. godine podnositeljica je izjavila žalbu;

– presudom Županijskog suda u Zagrebu, broj: Gž-8592/00-2 od 7. svibnja 2002. godine, ukinuta je djelomična presuda i rješenje prvostupanjskog suda, a predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i postupak;

– na ročište 19. rujna 2002. godine zbog bolesti nije pristupila podnositeljica, te je sud riješio da se ročište odgodi, dok će se sljedeće zakazati po pismenom prijedlogu podnositeljice;

– podneskom od 23. rujna 2002. godine podnositeljica traži zakazivanje ročišta;

– na ročištu 13. ožujka 2003. godine podnositeljica je predložila da se priklopi spis ovog suda broj: Pr-1898/98 u kojem je izvršeno vještačenje u odnosu na zdravstveno stanje O. M., tužitelja u tom postupku, a u kojem je donesena pravomoćna odluka; Sud je riješio da će se na sljedećem ročištu saslušati podnositeljicu i O. M. kao svjedoka, dok će se ispred tuženika kao stranka pozvati ravnatelj;

– na ročištu 18. studenoga 2003. godine utvrđeno je da se ne može priklopiti traženi spis, iz razloga što se od 23. siječnja 2003. godine nalazi na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske povodom revizije, stoga je sud na prijedlog podnositelja riješio da se ročište odgađa, a da će se sljedeće zakazati kada se priklopi spis broj: Pr-1898/98;

– podneskom od 6. rujna 2004. godine požuruje zakazivanje ročišta;

– sljedeće ročište zakazano je za dan 10. siječnja 2005. godine.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za odlučivanje Ustavnog suda o razumnoj duljini sudskog postupka mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 2. lipnja 1992. godine tužbom podnositeljice protiv tuženika D. z. »P.«, radi poništenja odluke Disciplinske komisije tužene, broj: 02-552 od 6. svibnja 1992. godine, kojom je podnositeljici prestao radni odnos zbog počinjenja teže povrede radne obveze.

Međutim, duljina postupka ne uzima se u obzir od tog dana već od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola, broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnesena je dana 30. rujna 2004. godine, a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno dvanaest (12) godina, tri (3) mjeseca i dvadeset osam (28) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao šest (6) godina, deset (10) mjeseci i dvadeset pet (25) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Prema stanju spisa, u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, postupak se najprije vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu u trajanju od sedam (7) godina, četiri (4) mjeseca i osamnaest (18) dana. Nakon toga postupak po žalbi protiv prvostupanjske presude trajao je jednu (1) godinu, jedanaest (11) mjeseci i dvadeset sedam (27) dana. Postupak se sada ponovo vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu, a do podnošenja ustavne tužbe trajao je dvije (2) godine, četiri (4) mjeseca i sedam (7) dana.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJICE U SUDSKOM POSTUPKU)

Podnositeljica ustavne tužbe, kao tužiteljica u sudskom postupku nije pridonijela duljini trajanja sudskog postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Prema stajalištu Ustavnog suda radi se o složenom predmetu u kojem je bilo potrebno utvrditi da li je podnositeljici radni odnos prestao iz opravdanih razloga i u zakonito provedenom postupku.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Parnični postupak po tužbi podnositeljice, koji se sada vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu, pod brojem: Pr-1429/92 traje preko dvanaest godina. U postupanju sudova u razmatranom pravno relevantnom razdoblju nije bilo razdoblja neaktivnosti. Međutim, imajući u vidu ukupno trajanje postupka koji se ponovo vodi pred sudom prvog stupnja, Ustavni sud nalazi da vođenje postupka ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku. Pri tome posebno valja napomenuti da se radi o radnom sporu koji je žurne prirode.

Stoga Ustavni sud utvrđuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositeljice da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njezinim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Zbog navedenog je, u smislu članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno članku 63. stavku 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao pod točkama III. i IV. izreke odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud određuje uzimajući u obzir okolnosti svakoga pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Odluka o objavi odluke (točka V. izreke) temelji se na članku 29. stavku 1. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke najkasnije osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-3544/2004
Zagreb, 19. siječnja 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.