POSLOVNE INFORMACIJE - 14 28.1.2005 Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-1961/2003 od 11. siječnja 2005.

Ustavni sud Republike Hrvatske

243

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o ustavnoj tužbi A. M. iz K., zastupanoj od odvjetnika Odvjetničkog društva R. i O. iz K., na sjednici održanoj dana 11. siječnja 2005. godine, je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Županijski sud u Karlovcu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom po žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, broj: P-43/04 (P-1572/92) od 1. rujna 2004. godine, u najkraćemu mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvoga idućeg dana od dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe A. M. iz K. određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 7.200,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.


Obrazloženje

1. Podnositeljica ustavne tužbe, temeljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela je dana 2. lipnja 2003. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka koji se tog trenutka vodio pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske, smatrajući da je time povrijeđeno njezino ustavno pravo na suđenje u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju uvida u spis predmeta i očitovanja predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Su-1084-IV/03 od 2. prosinca 2003. godine, u predmetu tog suda broj: Rev-650/02, koji se pred Općinskim i Županijskim sudom u Karlovcu vodio pod brojem: P-1572/92, utvrdio sljedeće činjenice, koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositeljice, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava:

– 29. listopada 1992. godine Republika Hrvatska za Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske zastupano od Javnog pravobraniteljstva Republike Hrvatske podnijela tužbu protiv tuženice A. – A. K. rođ. M., podnositeljice ustavne tužbe, radi otkaza stanarskog prava na stanu u K., V. 5,

– u tijeku 1993. godine održana su dva ročišta glavne rasprave, u 1994. godini jedno ročište, 1995. godine dva ročišta te u tijeku 1997. godine četiri ročišta glavne rasprave.

U pravno relevantnom razdoblju za odlučivanje o ovoj ustavnoj tužbi sud je imao sljedeće aktivnosti:

– 16. prosinca 1997. godine donesena je prvostupanjska presuda kojom je usvojen otkaz stanarskog prava podnositeljice,

– Županijski sud u Karlovcu donio je presudu 7. listopada 1998. godine, kojom je odbio žalbu podnositeljice,

– Općinski sud u Karlovcu zaprimio je reviziju podnositeljice 14. siječnja 1999. godine,

– Vrhovni sud Republike Hrvatske dana 16. siječnja 2002. godine dostavlja Općinskom sudu pismo kojim traži da taj sud odluči o prijedlogu za oslobađanje od sudske pristojbe temeljem članka 173. stavak 1. Zakona o parničnom postupku,

– dana 18. ožujka 2002. godine Općinski sud odbija prijedlog podnositeljice za oslobađanjem od plaćanja sudske pristojbe,

– ustavna tužba podnesena je 2. lipnja 2003. godine, jer o izjavljenoj reviziji 1999. godine Vrhovni sud još nije donio odluku,

– Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučio je o reviziji izjavljenoj 14. siječnja 1999. godine nakon četiri godine i jedanaest mjeseci, rješenjem broj: Rev-650/02 dana 17. prosinca 2003. godine, kojim prihvaća reviziju podnositeljice i ukida drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu, te vraća predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje

– nakon toga ukidnog rješenja Općinski sud u Karlovcu održao je tijekom 2004. godine tri ročišta glavne rasprave (u svibnju, kolovozu i rujnu) te donio presudu broj: P-43/04 dana 1. rujna 2004. godine, kojom odbija tužitelja s tužbenim zahtjevom za otkaz stanarskog prava podnositeljici

– na tu presudu tužitelj je podnio žalbu drugostupanjskom sudu koja je zaprimljena u Općinskom sudu 13. listopada 2004. godine.

OČITOVANJE VRHOVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE

3. Na temelju članka 69. alineje 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud je zatražio od Vrhovnog suda da se izjasni o navodima ustavne tužbe, jer je podnositeljica podnijela ustavnu tužbu iz razloga što se nije odlučilo o izjavljenoj reviziji u razumnom roku.

U očitovanju od 2. prosinca 2003. godine Vrhovni sud je naveo kronologiju postupanja u predmetu pred Vrhovnim sudom, trajanje postupka pred tim sudom obrazlaže činjenicom da Općinski sud nije riješio prijedlog podnositeljice za oslobođenje od plaćanja pristojbe.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

4. Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske, propisano je:

Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...).

Odredbama članka 63. Ustavnog zakona propisano je:

(1) Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).

(2) U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.

(3) U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.

Ustavna tužba je osnovana.

5. Uvidom u spis Općinskog suda u Karlovcu broj: P-1572/92, Ustavni sud je utvrdio da su se u ovom slučaju ostvarile pretpostavke za postupanje temeljem odredbe članka 63. Ustavnog zakona.

Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

5.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 29. listopada 1992. godine, tužbom Republike Hrvatske za Ministarstvo unutarnjih poslova zastupano od Javnog pravobraniteljstva Republike Hrvatske, protiv podnositeljice ustavne tužbe.

Ustavna tužba podnesena je dana 2. lipnja 2003. godine, a do tog dana Vrhovni sud nije odlučio o izjavljenoj reviziji, pa Ustavni sud utvrđuje da do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu traje ukupno deset (10) godina, sedam (7) mjeseci i tri (3) dana.

Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola, broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije) stupio je na snagu dana 5. studenoga 1997. godine.

Od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije, odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) čine, temeljem članka 140. Ustava Republike Hrvatske, dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske. Dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske od tog dana čini i odredba članka 6. stavka 1. Europske konvencije pod nazivom »Pravo na pošteno suđenje«, koja između ostalog propisuje:

Radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi (...) svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku ispita njegov slučaj.

Pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku čini dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije (5. studenoga 1997. godine). Pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku je ustavno pravo u Republici Hrvatskoj od 9. studenoga 2000. godine (dana proglašenja Promjena Ustava). Ispitivanje razumnosti trajanja sudskih postupaka prije 5. studenoga 1997. godine, u pravilu, ne bi moglo biti predmetom ustavnosudskih postupaka temeljenih na članku 63. Ustavnog zakona, jer u dotadašnjem pravnom poretku Republike Hrvatske takvo pravo nije postojalo.

Ustavni sud je ocijenio da se u ovom slučaju pravno relevantnim razdobljem, sa stajališta povrede prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, smatra razdoblje od 5. studenoga 1997. godine (to jest od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije) do 2. lipnja 2003. godine (to jest do dana podnošenja ustavne tužbe), što ukupno iznosi pet (5) godina, sedam (7) mjeseci i dvadeset i osam (28) dana.

5.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud je utvrdio da je u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, u postupku pred prvostupanjskim sudom razdoblje relativne neaktivnosti suda pet (5) godina tri (3) mjeseca i deset (10) dana, računajući datum donošenja drugostupanjske presude (7. listopada 1998. godine) i revizijskog rješenja Vrhovnog suda (7. prosinca 2003. godine).

5.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU)

Prema utvrđenju Ustavnog suda, podnositeljica ustavne tužbe, kao tuženica u sudskom postupku, svojim ponašanjem tijekom postupka nije bitno pridonijela duljini trajanja sudskog postupka.

5.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Navodi tužbe ne ukazuju da bi se radilo o složenom predmetu.

6. U konkretnom slučaju, odluka nadležnog suda nije donesena do podnošenja ustavne tužbe Ustavnom sudu, pa je pravno relevantno razdoblje, za koje je Ustavni sud utvrdio povredu ustavnog prava podnositelja zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava, trajalo od 5. studenoga 1997. godine do dana podnošenja ustavne tužbe 2. lipnja 2003. godine.

Posebno valja napomenuti da Ustavni sud razmatra razumnost duljine odlučivanja o pravima i obvezama stranaka kao jedinstvenu cjelinu, te stoga činjenica da se predmet na Županijskom sudu nalazi radi odluke o žalbi tek nekoliko mjeseci, ne otklanja povredu ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava, jer sveukupno sudski postupak traje preko deset godina, a ustavna tužba je podnijeta u 2003. godini u vrijeme kada postupak pred Vrhovnim sudom još nije bio okončan.

Trajanje sudskog revizijskog postupka pred Vrhovnim sudom, prema ocjeni Ustavnog suda, bez obzira na doprinos prvostupanjskog suda koji nije odlučio o prijedlogu stranke za oslobođenje od pristojbe, prije nego je to tražio od njega Vrhovni sud, a što je pridonijelo duljini revizijskog postupka, uzimajući trajanje tog postupka u cjelini, nije udovoljilo zahtjevu suđenja u razumnom roku zajamčenom člankom 29. stavkom 1. Ustava. Stoga, Ustavni sud utvrđuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositeljice da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njenim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Za navedeno razdoblje, u kojem je povreda nastupila, podnositeljici pripada pravo na primjerenu naknadu. Pri utvrđivanju visine naknade, temeljem članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzeo je u obzir sve okolnosti slučaja, imajući pritom u vidu i vrstu postupka o kojem se radi.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao pod točkama III. i IV. izreke odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud u pravilu određuje za razmatrano, pravno relevantno razdoblje, uz iznimnu mogućnost uvažavanja nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije 5. studenoga 1997. godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakoga pojedinog slučaja.

Pri utvrđivanju visine naknade, temeljem članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. U ovom predmetu Ustavni sud je osobito imao u vidu doprinos podnositelja duljini postupka.

8. Predsjednik Županijskog suda u Karlovcu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

9. Odluka o objavi (točka IV. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-1961/2003
Zagreb, 11. siječnja 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik
dr. sc. Petar Klarić, v. r.