Ustavni sud Republike Hrvatske

297

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlu­čiva­nje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hra­njski, Mario Kos, Ivan Mrko­njić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi M. A. i D. A. iz B., te J. S. iz Z., koje zastupa A. J., odvjetnik iz B., na sjednici održanoj 19. siječ­nja 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja u odnosu na D. A. i J. S.

II. Općinski sud u Splitu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom, pod poslovnim brojem: I P-61/87 u najkraćem mogućem roku, ali ne du­ljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog iduće­g dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na teme­lju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99, 29/02 i 49/02 – pročišćeni tekst), podnosite­ljima ustavne tužbe određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) i to:

– D. A. iz B., M. h. 1, u iznosu od 7.900,00 kn

– J. S. iz Z., B. 4, u iznosu od 7.900,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnoše­nja zahtjeva podnosite­lja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za ­njezinu isplatu.

i

RJEŠENJE

Postupak se obustav­lja u odnosu na M. A.

Ova odluka i rješe­nje objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazlože­nje Odluke

1. Podnosite­lji ustavne tužbe, teme­ljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99, 29/02 i 49/02 – pročišćeni tekst, u da­lj­njem tekstu: Ustavni zakon), podnijeli su dana 15. siječ­nja 2003. godine ustavnu tužbu radi du­ljine parničnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Dana 14. siječ­nja 1987. godine podnosite­lji su Općinskom sudu u Splitu podnijeli tužbu radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina. Tužbeni zahtjev su proširili na druge nekretnine 20. srp­nja 1999. godine.

Do 5. studenoga 1997. godine održano je šest ročišta.

U tom razdob­lju sud je imao du­lja razdob­lja potpune nea­k­tiv­nosti te nisu zakazana ročišta od 3. ožujka 1988. godine do 4. ožujka 1992. godine (četiri godine) te od 21. listopada 1992. godine do 10. ve­ljače 1999. godine (šest godina i osam mjeseci).

Nakon 5. studenoga 1997. godine, prvo ročište je održano 10. ve­ljače 1999. godine te 17. ožujka 1999. godine.

Stranke su više puta požurivale sud u zakaziva­nju ročišta.

Od 1999. godine zakazivana su ročišta jedanput godiš­nje: 10. srp­nja 2000., 7. ve­ljače 2001., 10. listopada 2002., 11. trav­nja 2003., izvršen je očevid, vještače­nje je određeno za 9. ve­ljače 2004. godine, postupak je prekinut zbog smrti M. A. 17. trav­nja 2004. godine i nastav­ljen 20. rujna 2004. godine te se još nalazi na odlučiva­nju pred Općinskim sudom u Splitu.

Ustavna tužba podnesena je 15. siječ­nja 2003. godine.

3. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske propisano je:

»Članak 29.

Svatko ima pravo da zakonom ustanov­ljeni neovisni i nepristrani sud (…) u razumnom roku odluči o ­nje­govim pravima i obvezama (…).«

Odredbom članka 63. Ustavnog zakona propisano je:

»Članak 63.

(1) Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrp­ljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (…) nije u razumnom roku odlučio sud (…).

(2) U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonoše­nja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donoše­nje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (…) podnosite­lja. Rok za donoše­nje akta poči­nje teći iduće­g dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.

(3) U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnosite­lju zbog povrede ­nje­gova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnosite­lja (…) nije odlučio u razumnom roku. Naknada  se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnoše­nja zahtjeva stranke za ­njezinu isplatu.«.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže s­ljedećim utvrđe­njima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupa­njski parnični postupak započeo je 14. siječ­nja 1987. godine tužbom podnosite­lja Općinskom sudu u Splitu radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina.

Međutim, du­ljina postupka ne uzima se u razmatra­nje od tog dana, već od 5. studenoga 1997. godine, kada je stupio na snagu Zakon o potvrđiva­nju Konvencije za zaštitu ­ljudskih prava i teme­ljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ­ljudskih prava i teme­ljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/98., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u da­lj­njem tekstu: Zakon o potvrđiva­nju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1, jamči, između ostalog, i pravo na suđe­nje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je dana 15. siječ­nja 2003. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnoše­nja ustavne tužbe postupak trajao ukupno osamnaest (18) godina, a nakon stupa­nja na snagu Zakona o potvrđiva­nju Konvencije pa do dana podnoše­nja ustavne tužbe postupak je trajao pet godina (5) godina, osam (8) mjeseci i dvadeset pet (25) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u razmatranom, pravno relevantnom razdob­lju vodio pred Općinskim sudom u Splitu te je između pojedinih ročišta proticalo po godinu dana. Sud je tako raspravnim rješe­njem od 7. ve­ljače 2001. godine donio odluku o izvođe­nju dokaza očevida na licu mjesta sa stalnim sudskim vještacima. Podnosite­lji su pismenim podneskom 16. listopada 2001. godine obavijestili sud o uplati predujma troškova suda i vještače­nja, da bi sud tek na ročištu 10. listopada 2002. godine, dakle godinu dana kasnije, imenovao vještake. Pritom, očevid zakazan iste godine nije izvr­šen zbog kiše te je skoro dvije godine nakon uplate predujma i preko dvije godine nakon donesene odluke sud izvršio sa strankama i vještacima očevid na licu mjesta radi identifikacije čestica iz tužbe, podnesene 1987. i izmjene 1999. godine.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnosite­lj ustavne tužbe, kao tužite­lj u parničnom postupku, nije pridonio du­ljini postupka, s obzirom na izrazitu neaktivnost suda u pojedinim razdob­ljima.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da nije riječ o složenom predmetu.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se predmet vodi u traja­nju du­ljem od osamnaest godina te da je u razdob­lju nakon 5. studenoga 1997. godine sud zakazivao ročišta u razmaku od godine dana, dok je za provođe­nje dokaza očevida na licu mjesta sud proveo dvije godine nakon donoše­nja odluke o provođe­nju tog dokaza, a da tome nisu pridonijeli podnosite­lji, te je godinu dana trebalo sudu da imenuje vještake nakon donijete odluke o očevidu.

Imajući u vidu vrlo dugo ukupno traja­nje postupka, neučin­kovito postupa­nje suda te okolnost da se postupak i nada­lje vodi pred sudom prvog stup­nja, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno pravo podnosite­lja na suđe­nje u razumnom roku, zajamčeno član­kom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donoše­nje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta, uz istodobno uvažava­nje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Predsjednik Općinskog suda u Splitu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donoše­nja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana ­njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog teme­lji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Obrazlože­nje Rješe­nja

1. Tijekom ustavnosudskog postupka, iz preslike spisa Op­ćin­skog suda u Splitu broj: I P-61/87 i rješe­nja o prekidu postupka od 17. lip­nja 2004. godine, utvrđeno je da je podnosite­ljica ustavne tužbe M. A. umrla nakon podnoše­nja ustavne tužbe, a u tijeku vođe­nja parnice.

2. Odredbom članka 79. podstavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske propisano je:

»Postupak pokrenut ustavnom tužbom obustav­lja se:

– kada podnosite­lj ustavne tužbe umre (…)«

3. Slijedom navedenog, teme­ljem odredbe članka 79. Ustavnog zakona, riješeno je kao u izreci.

4. Odluka o objavi teme­lji se na odredbama članka 29. Us­tav­nog zakona.

Broj: U-IIIA-172/2003
Zagreb, 19. siječ­nja 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.