299
Ustavni sud Republike
Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac
Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan
Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o
ustavnoj tužbi B. T. iz Z. i S. B. iz K., koje zastupa B. S., odvjetnik u Z.,
na sjednici održanoj dana 19. siječnja 2005. godine, jednoglasno je donio
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan
je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem:
Pn-7358/04 (ranije: Pn-3560/99) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od
osam (8) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u
»Narodnim novinama«.
III. Na temelju
članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske
(»Narodne novine«, broj 99/99., 29/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst),
podnositeljima ustavne tužbe određuje se primjerena naknada zbog povrede
ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne
novine«, broj 41/01 – pročišćeni tekst) i to:
– B. T. iz Z.,
H. 6., u iznosu od 7.200,00 kn,
– S. B. iz K.,
B. J. bb., u iznosu od 7.200,00 kn.
IV. Naknada iz
točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku tri
mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija
Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u
»Narodnim novinama«.
Obrazloženje
1. Podnositelji ustavne tužbe, temeljem članka
63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj
99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni
zakon), podnijeli su dana 4. prosinca 2002. godine ustavnu tužbu radi duljine
parničnog postupka.
ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Dana 10. prosinca 1990.
godine podnositelji su podnijeli tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženika
»C. O.« d.d. Z., radi naknade štete.
Do 5. studenoga 1997. godine
održano je deset ročišta, provedeno prometno vještačenje i donesena prvostupanjska
presuda te predmet dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu povodom žalbe tuženika.
Dana 2. prosinca 1997. godine
Županijski sud u Zagrebu vratio je predmetni spis prvostupanjskom sudu jer je
ustanovio da je u uvodnom dijelu presude i u izreci presude navedeno pogrešno
prezime podnositelja te je ista ispravljena rješenjem Općinskog suda u
Zagrebu od 15. prosinca 1997. godine.
Rješenjem Županijskog suda
u Zagrebu broj: Gž-915/98 od 23. ožujka 1999. godine djelomično je ukinuta
prvostupanjska presuda i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni
postupak.
Dana 17. travnja 2000.
godine prvostupanjski sud je održao ročište, a dana 16. studenoga 2000.
godine je proveo očevid na licu mjesta s prometnim vještakom, kojemu je naloženo
da u roku od 30 dana izradi nalaz i mišljenje.
Sud je dopisom od 11. veljače
2003. godine požurio vještaka na dostavu nalaza i mišljenja, međutim, vještak
nije udovoljio traženju suda te mu je rješenjem Općinskog suda u Zagrebu
od 21. ožujka 2003. godine određena novčana kazna.
Dana 31. ožujka 2003. godine
vještak je dostavio nalaz i mišljenje, nakon čega je sud održao ročište
16. lipnja 2003. godine.
Na ročištu održanom 14. srpnja
2003. godine zaključena je glavna rasprava i donijeta presuda.
Dana 8. rujna
2003. godine podnositelji i tužena izjavili su žalbu protiv prvostupanjske
presude, koja je djelomično ukinuta presudom Županijskog suda u Zagrebu broj: Gžn-183/04
od 23. studenoga 2004. godine, te je predmet vraćen Općinskom sudu u Zagrebu na
daljnji postupak.
3.
PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
Odredbom članka 29. stavka 1.
Ustava Republike Hrvatske propisano je:
»Članak 29.
Svatko ima
pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom
roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...).
Odredbom članka
63. Ustavnog zakona propisano je:
»Članak 63.
(1) Ustavni sud
će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni
put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio
sud (...).
(2) U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja
akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu
odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima
i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg
dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.
(3) U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni sud će
odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova
ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja
(...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna
u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu
isplatu.«.
Ustavna tužba je osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim
utvrđenjima:
4.1.
DULJINA SUDSKOG POSTUPKA
Prvostupanjski parnični postupak započeo je 10.
prosinca 1990. godine tužbom podnositelja Općinskom sudu u Zagrebu radi
naknade štete.
Međutim, duljina postupka
uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu
Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih
sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih
prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97.,
6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o
potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između
ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je
dana 4. prosinca 2002. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan
pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak
trajao ukupno jedanaest (11) godina, jedanaest (11) mjeseci i dvadeset četiri
(24) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do
podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao pet (5) godina i dvadeset devet
(29) dana.
4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG
SUDA
Ustavni sud je utvrdio da je u razmatranom razdoblju
do podnošenja ustavne tužbe donijeta jedna prvostupanjska i drugostupanjska
presuda i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Nakon
podnošenja ustavne tužbe donesena je prvostupanjska presuda dana 14. srpnja
2003. godine, koja je djelomično ukinuta presudom Županijskog suda u Zagrebu od
23. studenoga 2004. godine te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na
ponovno postupanje.
Činjenica je da se u
konkretnom predmetu u razdoblju od 16. studenoga 2000. do 31. ožujka 2003.
godine, dakle dvije (2) godine, četiri (4) mjeseca i četrnaest (14) dana, spis
nalazio na vještačenju. Međutim, ta činjenica se ne bi mogla smatrati opravdanim
razlogom za nerazumno dugo nepostupanje suda u ovom sudskom postupku. Naime,
sukladno odredbi članka 259. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«,
broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, u daljnjem tekstu: ZPP), sud
rukovodi vještačenjem.
Prema odredbi članka 251.
stavka 4. ZPP, umjesto određenog vještaka sud može uvijek odrediti drugog vještaka.
Odredbom članka 260. stavka
1. ZPP propisano je, između ostalog, da će sud odrediti rok za pisano podnošenje
nalaza i mišljenja.
Člankom 16. Pravilnika o
stalnim sudskim vještacima (»Narodne novine«, broj 21/98), propisana je dužnost
vještaka da se pridržava rokova određenih odlukom te postupak vještaka u slučaju
da iz objektivnih razloga ne može dovršiti vještačenje u zadanom mu roku.
U smislu odredbi članka 18.
Pravilnika o stalnim sudskim vještacima, predsjednici županijskih, trgovačkih i
općinskih sudova dužni su pratiti rad vještaka.
Polazeći od navedenih odredbi
ZPP i Pravilnika o stalnim sudskim vještacima, a imajući u vidu razdoblje od
dvije (2) godine i četiri (4) mjeseca, koliko se spis nalazio na vještačenju,
Ustavni sud opaža da je Općinski sud u Zagrebu tek nakon proteka više od dvije
godine, i to nakon podneska podnositelja kojim požuruje zakazivanje ročišta,
uputio dopis vještaku radi dostave traženog nalaza i mišljenja. Imajući u
vidu navedene okolnosti, kao i činjenicu da je sud bio potpuno neaktivan od
16. studenoga 2000. godine do 21. ožujka 2003. godine, Ustavni sud je ocijenio
da Općinski sud u Zagrebu predmetni postupak nije vodio učinkovito i sukladno
načelu ekonomičnosti postupka.
4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJA
U PARNIČNOM POSTUPKU)
Podnositelji ustavne tužbe,
kao tužitelji u parničnom postupku, nisu pridonijeli duljini postupka.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA
Ustavni sud utvrđuje da je riječ o donekle složenijem
predmetu s obzirom na nužnost provođenja vještačenja.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Ustavni sud utvrđuje da se predmet vodio pred
sudovima prvog i drugog stupnja u trajanju duljem od jedanaest godina.
Imajući u vidu ukupno trajanje postupka, neučinkovito postupanje suda te
okolnost da se postupak i nadalje vodi pred sudom prvog stupnja, Ustavni
sud nalazi da je povrijeđeno pravo podnositelja na suđenje u razumnom roku,
zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je u smislu odredbe članka
63. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove
odluke.
6. Sukladno odredbi članka
63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove
odluke.
Visinu naknade, zbog povrede
ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje
uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta, uz istodobno uvažavanje
ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V.
izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda
u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja
i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije
osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj
nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-2929/2002
Zagreb, 19. siječnja 2005.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.
|
Link na brzi pregled poslovnih i internet usluga |