Ustavni sud Republike Hrvatske

299

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlu­čiva­­nje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hra­­njski, Mario Kos, Ivan Mrko­­njić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi B. T. iz Z. i S. B. iz K., koje zastupa B. S., odvjetnik u Z., na sjednici održanoj dana 19. siječ­­nja 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Pn-7358/04 (ranije: Pn-3560/99) u najkraćem mogućem roku, ali ne du­­ljem od osam (8) mjeseci, računajući od prvog iduće­g dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na teme­­lju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnosite­­ljima ustavne tužbe određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narod­ne novine«, broj 41/01 – pročišćeni tekst) i to:

– B. T. iz Z., H. 6., u iznosu od 7.200,00 kn,

– S. B. iz K., B. J. bb., u iznosu od 7.200,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku tri mjeseca od dana podnoše­­nja zahtjeva podnosite­­lja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za ­­njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazlože­­nje

1. Podnosite­­lji ustavne tužbe, teme­­ljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u da­­lj­­njem tekstu: Ustavni zakon), podnijeli su dana 4. prosinca 2002. godine ustavnu tužbu radi du­­ljine parničnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Dana 10. prosinca 1990. godine podnosite­­lji su podnijeli tuž­bu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženika »C. O.« d.d. Z., radi naknade štete.

Do 5. studenoga 1997. godine održano je deset ročišta, provedeno prometno vještače­­nje i donesena prvostupa­­njska presuda te predmet dostav­­ljen Županijskom sudu u Zagrebu povodom žalbe tuženika.

Dana 2. prosinca 1997. godine Županijski sud u Zagrebu vratio je predmetni spis prvostupa­­njskom sudu jer je ustanovio da je u uvodnom dijelu presude i u izreci presude navedeno pogrešno prezime podnosite­­lja te je ista isprav­­ljena rješe­­njem Općinskog suda u Zagrebu od 15. prosinca 1997. godine.

Rješe­­njem Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž-915/98 od 23. ožujka 1999. godine djelomično je ukinuta prvostupa­­njska presuda i predmet je vraćen prvostupa­­njskom sudu na ponovni postupak.

Dana 17. trav­­nja 2000. godine prvostupa­­njski sud je održao ročište, a dana 16. studenoga 2000. godine je proveo očevid na licu mjesta s prometnim vještakom, kojemu je naloženo da u roku od 30 dana izradi nalaz i miš­­lje­­nje.

Sud je dopisom od 11. ve­­ljače 2003. godine požurio vještaka na dostavu nalaza i miš­­lje­­nja, međutim, vještak nije udovo­­ljio traže­­nju suda te mu je rješe­­njem Općinskog suda u Zagrebu od 21. ožujka 2003. godine određena novčana kazna.

Dana 31. ožujka 2003. godine vještak je dostavio nalaz i miš­­lje­­nje, nakon če­ga je sud održao ročište 16. lip­­nja 2003. godine.

Na ročištu održanom 14. srp­­nja 2003. godine zak­­ljučena je glavna rasprava i donijeta presuda.

Dana 8. rujna 2003. godine podnosite­­lji i tužena izjavili su žalbu protiv prvostupa­­njske presude, koja je djelomično ukinuta presudom Županijskog suda u Zagrebu broj: Gžn-183/04 od 23. studenoga 2004. godine, te je predmet vraćen Općinskom sudu u Zagrebu na da­­lj­­nji postupak.

3. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske propisano je:

»Članak 29.

Svatko ima pravo da zakonom ustanov­­ljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o ­­nje­govim pravima i obvezama (...).

Odredbom članka 63. Ustavnog zakona propisano je:

»Članak 63.

(1) Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrp­­ljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).

(2) U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonoše­­nja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donoše­­nje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnosite­­lja. Rok za donoše­­nje akta poči­­nje teći iduće­g dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.

(3) U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnosite­­lju zbog povrede ­­nje­gova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnosite­­lja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnoše­­nja zahtjeva stranke za ­­njezinu isplatu.«.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže s­­ljedećim utvrđe­­njima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupa­­njski parnični postupak započeo je 10. prosinca 1990. godine tužbom podnosite­­lja Općinskom sudu u Zagrebu radi naknade štete.

Međutim, du­­ljina postupka uzima se u razmatra­­nje od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđiva­­nju Konvencije za zaštitu ­­ljudskih prava i teme­­ljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ­­ljudskih prava i teme­­ljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u da­­lj­­njem tekstu: Zakon o potvrđiva­­nju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stav­ku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđe­­nje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je dana 4. prosinca 2002. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnoše­­nja ustavne tužbe postupak trajao ukupno jedanaest (11) godina, jedanaest (11) mjeseci i dvadeset četiri (24) dana, a nakon stupa­­nja na snagu Zakona o potvrđiva­­nju Konvencije pa do podnoše­­nja ustavne tužbe postupak je trajao pet (5) godina i dvadeset devet (29) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud je utvrdio da je u razmatranom razdob­­lju do podnoše­­nja ustavne tužbe donijeta jedna prvostupa­­njska i drugostupa­­njska presuda i predmet vraćen prvostupa­­njskom sudu na ponovni postupak. Nakon podnoše­­nja ustavne tužbe donesena je prvostupa­­njska presuda dana 14. srp­­nja 2003. godine, koja je djelomično ukinuta presudom Županijskog suda u Zagrebu od 23. studenoga 2004. godine te je predmet vraćen prvostupa­­njskom sudu na ponovno postupa­­nje.

Či­­njenica je da se u konkretnom predmetu u razdob­­lju od 16. studenoga 2000. do 31. ožujka 2003. godine, dakle dvije (2) godine, četiri (4) mjeseca i četrnaest (14) dana, spis nalazio na vještače­­nju. Međutim, ta či­­njenica se ne bi mogla smatrati oprav­danim razlogom za nerazumno dugo nepostupa­­nje suda u ovom sudskom postupku. Naime, sukladno odredbi članka 259. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, u da­­lj­­njem tekstu: ZPP), sud rukovodi vještače­­njem.

Prema odredbi članka 251. stavka 4. ZPP, umjesto određe­nog vještaka sud može uvijek odrediti drugog vještaka.

Odredbom članka 260. stavka 1. ZPP propisano je, između ostalog, da će sud odrediti rok za pisano podnoše­­nje nalaza i miš­­lje­­nja.

Člankom 16. Pravilnika o stalnim sudskim vještacima (»Narodne novine«, broj 21/98), propisana je dužnost vještaka da se pridržava rokova određenih odlukom te postupak vještaka u slučaju da iz objektivnih razloga ne može dovršiti vještače­­nje u zadanom mu roku.

U smislu odredbi članka 18. Pravilnika o stalnim sudskim vještacima, predsjednici županijskih, trgovačkih i općinskih sudova dužni su pratiti rad vještaka.

Polazeći od navedenih odredbi ZPP i Pravilnika o stalnim sudskim vještacima, a imajući u vidu razdob­­lje od dvije (2) godine i četiri (4) mjeseca, koliko se spis nalazio na vještače­­nju, Ustav­ni sud opaža da je Općinski sud u Zagrebu tek nakon proteka više od dvije godine, i to nakon podneska podnosite­­lja kojim požuruje zakaziva­­nje ročišta, uputio dopis vještaku radi dostave traženog nalaza i miš­­lje­­nja. Imajući u vidu navedene okolnosti, kao i či­­njenicu da je sud bio potpuno neaktivan od 16. studenoga 2000. godine do 21. ožujka 2003. godine, Ustavni sud je ocijenio da Općinski sud u Zagrebu predmetni postupak nije vodio učin­kovito i sukladno načelu ekonomičnosti postupka.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnosite­­lji ustavne tužbe, kao tužite­­lji u parničnom postupku, nisu pridonijeli du­­ljini postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da je riječ o donekle složenijem predmetu s obzirom na nužnost provođe­­nja vještače­­nja.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se predmet vodio pred sudovima prvog i drugog stup­­nja u traja­­nju du­­ljem od jedanaest godina. Imajući u vidu ukupno traja­­nje postupka, neučinkovito postupa­­nje suda te okolnost da se postupak i nada­­lje vodi pred sudom prvog stup­­nja, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno pravo podnosite­­lja na suđe­­nje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donoše­­nje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta, uz istodobno uvažava­­nje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) teme­­lji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donoše­­nja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana ­­njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog teme­­lji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustav­nog zakona.

Broj: U-IIIA-2929/2002
Zagreb, 19. siječ­­nja 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
dr. sc.
Jasna Omejec, v. r.




 
IZRADA WEB STRANICA

Imati dobre web stranice danas je gotovo neizbježno za bilo koju tvrtku ili organizaciju koja želi biti prisutna na tržištu. Evo nekoliko razloga zašto bi trebali imati web stranice:

Dostupnost 24/7: Web stranice su dostupne 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu, što omogućuje kupcima da se informiraju o proizvodima i uslugama tvrtke u bilo koje vrijeme.

Povećanje vidljivosti: Web stranice mogu pomoći tvrtkama da budu vidljivije na internetu, što može povećati broj posjetitelja i potencijalnih kupaca.

Predstavljanje tvrtke: Web stranice omogućuju tvrtkama da predstave svoje proizvode i usluge, povijest tvrtke, misiju i viziju, te da se razlikuju od konkurencije.

Komunikacija s kupcima: Web stranice omogućuju tvrtkama da komuniciraju s kupcima putem e-pošte, chatova, foruma, društvenih mreža i drugih kanala komunikacije.

Prodaja proizvoda i usluga: Web stranice omogućuju tvrtkama da prodaju svoje proizvode i usluge online, što može biti vrlo profitabilno i prikladno za kupce.

Branding: Web stranice su važan alat za branding, jer mogu pomoći u izgradnji prepoznatljivosti brenda, te u stvaranju pozitivne percepcije o tvrtki i njezinim proizvodima i uslugama.

Analitika i praćenje rezultata: Web stranice omogućuju tvrtkama da prate i analiziraju posjetitelje, te da bolje razumiju svoje kupce i poboljšaju svoje marketinške aktivnosti.

Sve u svemu, web stranice su važan alat za tvrtke koje žele biti konkurentne na tržištu, te komunicirati i prodavati svoje proizvode i usluge na najučinkovitiji način.

Link na našu ponudu za izradu web stranica - Provjerite!
 










POSEBNA PONUDA ZA PODUZETNIKE
Link na brzi pregled poslovnih i internet usluga