POSLOVNE INFORMACIJE - 16 2.2.2005 Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-2553/2002 od 19. siječnja 2005.

Ustavni sud Republike Hrvatske

301

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi N. V. iz D., na sjednici održanoj dana 19. siječnja 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: P-6089/97, u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02. - pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe N. V. iz D., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 6.500,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe podnio je dana 4. studenoga 2002. godine, temeljem odredbe članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02. - pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), ustavnu tužbu zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku. Smatra da je Općinski sud u Zagrebu, neodlučivši o njegovim pravima i obvezama u razumnom roku u predmetu koji se pred tim sudom vodi pod brojem: P-6089/97, povrijedio njegovo ustavno pravo zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, uvidom u preslik spisa Općinskog suda u Zagrebu, broj: P-6089/97 utvrdio sljedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava:

– podnositelj je Općinskom sudu u Zagrebu dana 13. listopada 1997. godine podnio tužbu protiv Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Područne službe Zagreb, radi naknade štete koju trpi zbog toga što mu tužena nije isplaćivala mirovinu u razdoblju od 1. veljače 1993. godine do 31. svibnja 1996. godine;

– prvo ročište glavne rasprave održano je 22. travnja 1998. godine;

– daljnja ročišta održana su u 2003. godini, 23. srpnja i 10. listopada, dakle nakon podnošenja ustavne tužbe. Sud je donio rješenje 20. listopada 2003. godine kojim je odredio prekid postupka, koje je rješenje pravomoćno. Pod točkom II. riješeno je da će se postupak nastaviti kad se pravomoćno završi upravni postupak koji se vodi radi utvrđivanja prava na mirovinu tužitelja u utuženom razdoblju ili kada sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na završetak tog postupka.

OČITOVANJE OPĆINSKOG SUDA U ZAGREBU

3. Na temelju članka 69. stavka 1. alineje 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud je zatražio od Općinskog suda u Zagrebu da se izjasni o navodima ustavne tužbe.

U očitovanju, broj: 23-Su-1771/02 od 16. srpnja 2003. godine i 28. lipnja 2004. godine iznosi se kronologija rada na predmetu.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

4. Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske, propisano je:

Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...).

Odredbama članka 63. Ustavnog zakona propisano je:

(1) Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi, i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).

(2) U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.

(3) U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku.

Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.

Ustavna tužba je osnovana.

5. Povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakog pojedinog slučaja.

Razmatranjem razloga ustavne tužbe podnositelja, dostavljenog očitovanja Općinskog suda u Zagrebu, te uvida u preslik spisa predmeta, Ustavni sud utvrdio je da su se u ovom slučaju ostvarile pretpostavke za njegovo postupanje u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona.

Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

5.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak započeo je 13. listopada 1997. godine podnošenjem tužbe Općinskom sudu u Zagrebu. Ustavna tužba podnesena je dana 4. studenoga 2002. godine, a do tog dana sudski postupak u prvom stupnju nije bio okončan. Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe prvostupanjski postupak pred Općinskim sudom u Zagrebu trajao ukupno pet (5) godina i dvadeset jedan (21) dan.

5.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud je utvrdio da je u razmatranom razdoblju, Općinski sud u Zagrebu, zakazao jedno ročište na kojem je tražio od tuženika dostavu određenih isprava o mirovini tužitelja, koje je tuženik u kratkom roku i dostavio.

Razmatrajući postupanje suda tijekom vođenja postupka, Sud je utvrdio da je razdoblje potpune neaktivnosti suda trajalo od 22. travnja 1998. godine (kada je održano prvo ročište glavne rasprave) do podnošenja ustavne tužbe 4. studenoga 2002. godine, kao relevantnog razdoblja za odlučivanje o podnesenoj ustavnoj tužbi, (iako je to razdoblje nastavljeno i dalje sve do ročišta 23. svibnja 2003. godine), što iznosi četiri (4) godine, šest (6) mjeseci i dvadeset pet (25) dana.

5.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u sudskom postupku, prema utvrđenju Ustavnog suda, svojim ponašanjem nije pridonio duljini sudskog postupka.

5.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud nije našao okolnosti koje bi u dosadašnjem tijeku postupka ukazivale na složenost sudskog predmeta, a koje bi opravdale dugotrajnost postupanja u tom predmetu.

6. Ustavni sud utvrđuje da postupak u predmetu, broj: P-6089/02 koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu, traje preko pet godina. Dugotrajnost postupka posljedica je okolnosti koje se mogu pripisati neučinkovitom postupanju nadležnog suda. S obzirom na navedeno, a imajući u vidu značaj predmetnog parničnog postupka za podnositelja ustavne tužbe (isplata neisplaćenih mirovina), Ustavni sud utvrđuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

7. Iz tih razloga, na temelju odredbi članka 63. stavaka 1. i 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

8. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Pri utvrđivanju visine naknade, temeljem članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

Budući da je Ustavni sud ovlašten, temeljem članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, u svakom pojedinom slučaju odrediti i rok za donošenje sudske odluke, na visinu naknade u konkretnom slučaju utjecala je i činjenica da je Općinskom sudu u Zagrebu, temeljem točke II. izreke ove odluke, određen kratak rok u kojem je taj sud dužan donijeti odluku u predmetu, broj: P-6089/87 čime se na najdjelotvorniji način ostvaruje i svrha samog sudskog postupka.

9. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

10. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-2553/2002
Zagreb, 19. siječnja 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.