USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

385

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Vijeću za rješavanje postupovnih pretpostavki za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Milan Vuković, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija i Nevenka Šernhorst, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom G. S., kojeg zastupa I. B., odvjetnik u R., na sjednici održanoj 28. siječnja 2005. godine, jednoglasno je donio

RJEŠENJE

I. Ustavna tužba se odbacuje.

II. Ovo rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj je podnio ustavnu tužbu protiv rješenja Županijskog suda u Gospiću, broj: Gž-420/04 od 23. rujna 2004. godine, kojim je odbijena kao neosnovana njegova žalba i potvrđeno je rješenje Općinskog suda u Senju, broj: P-10/04 od 28. lipnja 2004. godine, a kojim je rješenjem točkom I. izreke odbačena tužba podnositelja u odnosu na I. tuženika Republiku Hrvatsku, točkom II. riješeno je da se upućuje podnositelj da se prije podnošenja tužbe obrati nadležnomu državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora, te je točkom III. riješeno da ukoliko se u roku od 3 mjeseca spor ne riješi mirno podnositelj ima pravo podnijeti tužbu kod tog suda.

Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje.

2. Odredba članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99, 29/02 i 49/02 – pročišćeni tekst, u nastavku: Ustavni zakon) propisuje:

»Svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti ... kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optuž­bi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom ... (u daljnjem tekstu: ustavno pravo)«.

Sukladno tome, samo ona odluka kojom je nadležni sud meritorno odlučio o biti stvari, odnosno o pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela podnositelja, jest pojedinačni akt u smislu članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona u povodu kojega je Ustavni sud Republike Hrvatske, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, nadležan štititi ljudska prava i temeljne slobode podnositelja, zajamčene Ustavom Republike Hrvatske.

3. U ustavnosudskom postupku ocijenjeno je da osporavana rje­šenja ne predstavljaju pojedinačne akte u smislu članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona protiv kojih bi Ustavni sud bio nadležan pružiti ustavnosudsku zaštitu podnositelju.

4. Slijedom iznijetoga, na temelju članka 72. Ustavnog zakona, riješeno je kao u izreci.

5. Objava ovog rješenja temelji se na članku 29. stavku 1. Ustavnog zakona.

Broj: U-III-4202/2004

Zagreb, 28. siječnja 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
Milan Vuković, v. r.