POSLOVNE INFORMACIJE - 22 16.2.2005 Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-1704/2004 od 3. veljače 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

413

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom I. P. iz D. S., kojeg zastupa opunomoćenik B. S., odvjetnik u Z., na sjednici održanoj 3. veljače 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu, koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Pn-6183/94, u najkraćemu mogućem roku, ali ne duljem od osam (8) mjeseci, računajući od prvoga idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99, 29/02 i 49/02 – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe, I. P. iz D. S., D. 3, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustav-nog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01 – pročišćeni tekst) u iznosu od 7.800,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.


Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, temeljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99, 29/02 i 49/02 – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je dana 7. svibnja 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Dana 20. rujna 1994. godine podnositelj je Općinskom sudu u Zagrebu podnio tužbu radi povrata stvari i naknade štete protiv Republike Hrvatske.

Do 5. studenoga 1997. godine održana su dva ročišta.

Nakon 5. studenoga 1997. godine Općinski sud u Zagrebu održao je ročišta dana 20. studenoga 2001. godine, 14. svibnja 2002. godine, 15. rujna 2003. godine te 2. i 12. ožujka 2004. godine, kad je glavna rasprava zaključena i donijeta presuda.

Protiv presude suda prvog stupnja podnositelj je izjavio žalbu dana 29. travnja 2004. godine.

Predmet je dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu dana 17. rujna 2004. godine, a taj sud je odluku o žalbi donio dana 19. listopada 2004. godine, na način da je ukinuo presudu i predmet vratio Općinskom sudu u Zagrebu na ponovno suđenje.

Postupak se ponovno vodi pred sudom prvog stupnja.

3. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske propisano je:

»Članak 29.

Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (…) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (…).«.

Odredbom članka 63. Ustavnog zakona propisano je:

»Članak 63.

(1) Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (…) nije u razumnom roku odlučio sud (…).

(2) U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (…) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.

(3) U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (…) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.«

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 20. rujna 1994. godine tužbom podnositelja Općinskom sudu u Zagrebu.

Međutim, duljina postupka ne uzima se u razmatranje od toga dana, već od 5. studenoga 1997. godine, kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivnju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst i 8/99 – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je dana 7. svibnja 2004. godine, a od toga dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno devet (9) godina, sedam (7) mjeseci i sedamnaest (17) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao šest (6) godina, šest (6) mjeseci i dva (2) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju najprije vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu u trajanju od oko šest godina i četiri mjeseca. Taj sud bio je neaktivan od 5. studenoga 1997. do 20. studenoga 2001. godine (četiri godine i petnaest dana) te od 14. svibnja 2002. do 15. rujna 2003. godine (jednu godinu, četiri mjeseca i jedan dan). Nakon toga, postupak se po žalbi protiv presude suda prvog stupnja pred Županijskim sudom u Zagrebu vodio u trajanju od jednog mjeseca i dva dana. Postupak se sada ponovno vodi pred sudom prvog stupnja.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u parničnom postupku, nije pridonio duljini postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da je riječ o donekle složenom predmetu jer je potrebno utvrditi je li riječ o ratnoj šteti.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se predmet vodi u trajanju duljem od devet godina te da je nakon 5. studenoga 1997. godine bilo dva dulja razdoblja neaktivnosti suda prvog stupnja. Ustavni sud posebno napominje da je Županijski sud u Zagrebu postupao vrlo učinkovito i u vrlo kratkom roku donio odluku o žalbi protiv presude suda prvog stupnja. Međutim, ukupna duljina postupka, razdoblja neaktivnosti u trajanju duljem od četiri godine, a potom ponovo u trajanju duljem od jedne godine i četiri mjeseca te posebno okolnost da se postupak ponovno vodi pred sudom prvog stupnja, ukazuju na neučinkovito vođenje postupka kao cjeline. Stoga, Ustavni sud smatra da je povrijeđeno pravo podnositelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakoga pojedinog predmeta, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-1704/2004
Zagreb, 3. veljače 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.