USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

415

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi J. R. iz Z., koju zastupa V. P., odvjetnica u Z., na sjednici održanoj 2. veljače 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom po žalbi protiv presude Općinskog suda u Zagrebu, broj: Pn-3397/97 od 1. prosinca 2003. godine, u najkraćemu mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvoga idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe J. R. iz Z., S. 117B, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 6.500,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositeljica ustavne tužbe, temeljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela je dana 28. veljače 2003. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Dana 8. travnja 1997. godine podnositeljica je Općinskom sudu u Zagrebu podnijela tužbu radi naknade štete protiv tuženice »C. o.« d.d. iz Z.

Ročišta su održana 4. prosinca 1997., 17. veljače 1998., 15. ožujka 1999. i 13. rujna 2000. godine, te 17. prosinca 2001. godine kada je određeno po prijedlogu tužiteljice da će se provesti dokaz vještačenjem na okolnosti odlučne za presuđenje. Od Općinskog suda u Velikoj Gorici tražen je na uvid spis broj: P-703/92 dana 17. veljače 1998., 15. ožujka 1999. i 13. rujna 2000. godine, no spis nije dostavljen iz raznih razloga, u konačnici jer je tada bio u žalbenom postupku pred Županijskom sudom u Zagrebu. Više puta traženi su interni akti tuženog ali bez uspjeha.

Ustavna tužba podnesena je 28. veljače 2003. godine.

Rješenje o određivanju dokaza vještačenjem (prihvaćeno na ročištu 17. prosinca 2001. godine) doneseno je 12. svibnja 2003. godine.

Dana 1. prosinca 2003. godine donesena je prvostupanjska presuda te se predmet po žalbi podnositeljice nalazi na Županijskom sudu od 18. ožujka 2004. godine.

3. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske propisano je:

»Članak 29.

Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...)«.

Odredbom članka 63. Ustavnog zakona propisano je:

»Članak 63.

(1) Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).

(2) U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.

(3) U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.«.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 8. travnja 1997. godine tužbom podnositeljice Općinskom sudu u Zagrebu radi naknade štete.

Međutim, duljina postupka ne uzima se u razmatranje od toga dana već od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je dana 28. veljače 2003. godine, a do toga dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno pet (5) godina, deset (10) mjeseci i dvadeset (20) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije, pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao pet (5) godina, tri (3) mjeseca i sedamnaest (17) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju cijelo vrijeme vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu kao sudom prvog stupnja. U razdoblju od pet godina, deset mjeseci i dvadeset dana održana su četiri ročišta. Na ročištu održanom 17. prosinca 2001. godine određeno je provođenje dokaza vještačenjem da bi rješenje o tome i imenovanje vještaka Općinski sud donio 12. svibnja 2003. godine, dakle, po proteku jedne godine, pet mjeseci i pet dana.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE

(TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositeljica ustavne tužbe kao tužiteljica u parničnom postupku nije pridonijela duljini postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da nije riječ o složenom predmetu.

Posebno valja napomenuti da Ustavni sud razmatra razumnost duljine odlučivanja o pravima i obvezama stranaka kao jedninstvenu cjelinu, te stoga činjenica da se predmet na Županijskom sudu nalazi radi odluke o žalbi tek nekoliko mjeseci, ne otklanja povredu ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava, jer sveukupno sudski postupak traje oko šest godina, a ustavna tužba je podnijeta u 2003. godini u vrijeme kada postupak pred sudom prvog stupnja još nije bio okončan.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se predmet vodi u trajanju duljem od šest godina, te da je Općinski sud u Zagrebu postupao izrazito neučinkovito, a nije bilo niti odgovarajuće suradnje među sudovima. Imajući u vidu ukupnu duljinu postupka, neučinkovito postupanje suda, te okolnost da se postupak cijelo vrijeme vodio pred sudom prvog stupnja, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno pravo podnositeljici na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakoga pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Županijskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-772/2003

Zagreb, 2. veljače 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.