USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

430

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, pred­sjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o ustavnoj tužbi mldb. B. G. iz Z., zastupanog po majci i z.z. S. B., a ona po M. Č., odvjetniku iz Z., na sjednici održanoj 8. veljače 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu podnositelja koji se vodi pred tim sudom pod brojem: P-1845/86 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove od­luke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02., 49/02. – pročišćeni tekst), određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pro­čišćeni tekst) podnositelju ustavne tužbe B. G. iz Z., P. 6, u iznosu od 7.900,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.


Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe (tada mldb. B. G. iz Z.), temeljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02., 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je 6. lipnja 2003. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka pokrenutog tužbom radi utvrđenja bračne i posebne imovine.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, uvidom u spis Općin­skog suda u Zagrebu broj: P-1845/86, utvrdio činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Dana 3. ožujka 1986. godine tužiteljica G. G. iz Z. podnijela je tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženika G. G. (oca podnositelja ustavne tužbe), radi utvrđivanja bračne i posebne imovine.

U razdoblju do 5. studenoga 1997. godine Općinski sud u Zagrebu održao je nekoliko ročišta, a proveden je i ostavinski postupak iza pok. G. G. u kojem su utvrđeni njegovi nasljednici: mldb. L. G. i mldb. B. G.

Nakon 5. studenoga 1997. godine ročište određeno za dan 23. studenoga 1999. godine odgođeno je zbog spriječenosti dolaska tužiteljice.

Na ročištu 10. travnja 2000. godine pozvana je tužiteljica na ispravak tužbenog zahtjeva, dok je ročište 7. lipnja 2000. godine odgođeno zbog neuredne dostave za tužiteljicu.

Na ročištu 7. rujna 2000. godine proveden je dokaz saslušanjem svjedoka, dok ročište za 7. ožujka 2001. godine je odgođeno zbog nedolaska svjedoka.

Ročište 11. travnja 2002. godine je odgođeno zbog neuredne dostave poziva tužiteljici.

Na ročištu 26. lipnja 2002. godine proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice G. G.

Na ročištu 26. rujna 2002. godine u svojstvu svjedoka saslušana je S. B., majka podnositelja ustavne tužbe.

Na ročištu 22. listopada 2003. godine proveden je dokaz saslušanjem svjedoka S. D. iz Z., a zbog nepristupanja drugih pozvanih svjedoka glavna rasprava je odgođena za 17. veljače 2004. godine.

Na ročištu 17. veljače 2004. godine saslušana je J. Ž. iz K. u svojstvu svjedoka.

Ročište 28. lipnja 2004. godine odgođeno je zbog neuredne dostave za drugotuženicu.

Na ročištima 8. studenoga i 9. prosinca 2004. godine nije zaključena glavna rasprava te je određeno novo ročište za 7. veljače 2005. godine, koje je odgođeno.

OČITOVANJE OPĆINSKOG SUDA U ZAGREBU

3. Na temelju članka 69. alineje 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud je zatražio od Općinskog suda u Zagrebu da se izjasni o navodima ustavne tužbe.

U očitovanju od 7. rujna 2004. godine Općinski sud u Zagrebu navodi kronologiju postupanja u predmetu.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

4. Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvat­ske, propisano je:

»Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...).«

Odredbama članka 63. Ustavnog zakona propisano je:

»(1) Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).

(2) U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.

(3) U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.«

Ustavna tužba je osnovana.

5. Uvidom u spis Općinskog suda u Zagrebu, broj: P-1845/86 Ustavni sud je utvrdio da su se u ovom slučaju ostvarile pretpostavke za postupanje temeljem odredbe članka 63. Ustavnog zakona.

Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

5.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je tužbom tuži­teljice G. G. protiv pravnog prednika podnositelja ustavne tužbe, radi utvrđenja bračne i posebne imovine.

Ustavna tužba podnesena je 6. lipnja 2003. godine, a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu traje ukupno sedamnaest (17) godina, tri (3) mjeseca i tri (3) dana.

Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola, broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije) stupio je na snagu 5. studenoga 1997. godine.

Od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije, odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) čine, temeljem članka 140. Ustava Republike Hrvatske, dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske. Dio unutarnjeg prav­nog poretka Republike Hrvatske od tog dana čini i odredba članka 6. stavka 1. Europske konvencije pod nazivom »Pravo na pošteno suđenje«, koja između ostalog propisuje:

»Radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi (...) svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku ispita njegov slučaj.«

Pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku čini dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije (5. studenoga 1997. godine). Pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku je ustavno pravo u Republici Hrvatskoj od 9. studenoga 2000. godine (dana proglašenja Promjena Ustava). Ispitivanje razumnosti trajanja sudskih postupaka prije 5. studenoga 1997. godine, u pravilu, ne bi moglo biti predmetom ustavnosudskih postupaka temeljenih na članku 63. Ustavnog zakona, jer u dotadašnjem prav­nom poretku Republike Hrvatske takvo pravo nije postojalo.

Ustavni sud je ocijenio da se u ovom slučaju pravno relevantnim razdobljem, sa stajališta povrede prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, smatra razdoblje od 5. studenoga 1997. godine (to jest od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije) do 6. lipnja 2003. godine (to jest do dana podnošenja ustavne tužbe), što ukupno iznosi pet (5) godina, sedam (7) mjeseca i jedan (1) dan.

5.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud je utvrdio da se u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, postupak vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu u trajanju od oko 5 godine i 7 mjeseci i da taj sud nije donio prvostupanjsku odluku.

5.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao jedan od tuženika u sudskom postupku, prema utvrđenju Ustavnog suda, nije pridonio duljini trajanja sudskog postupka.

5.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Prema utvrđenju Ustavnog suda, ne radi se o složenom pred­metu.

6. Ustavni sud utvrđuje da parnični postupak, koji se sada vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu, traje preko sedamnaest godina. Ukupno trajanje postupka nikako ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku. Stoga Ustavni sud utvrđuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njihovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao pod točkama III. i IV. izreke odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud u pravilu određuje za razmatrano, pravno relevantno razdoblje, uz iznimnu moguć­nost uvažavanja nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije 5. studenoga 1997. godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja.

Pri utvrđivanju visine naknade, temeljem članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

8. Odluka o objavi odluke (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.

9. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustav­nog zakona.

Broj: U-IIIA-2033/2003
Zagreb, 8. veljače 2005.

     USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Suda
dr. sc. Petar Klarić, v. r.




 
IZRADA WEB STRANICA

Imati dobre web stranice danas je gotovo neizbježno za bilo koju tvrtku ili organizaciju koja želi biti prisutna na tržištu. Evo nekoliko razloga zašto bi trebali imati web stranice:

Dostupnost 24/7: Web stranice su dostupne 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu, što omogućuje kupcima da se informiraju o proizvodima i uslugama tvrtke u bilo koje vrijeme.

Povećanje vidljivosti: Web stranice mogu pomoći tvrtkama da budu vidljivije na internetu, što može povećati broj posjetitelja i potencijalnih kupaca.

Predstavljanje tvrtke: Web stranice omogućuju tvrtkama da predstave svoje proizvode i usluge, povijest tvrtke, misiju i viziju, te da se razlikuju od konkurencije.

Komunikacija s kupcima: Web stranice omogućuju tvrtkama da komuniciraju s kupcima putem e-pošte, chatova, foruma, društvenih mreža i drugih kanala komunikacije.

Prodaja proizvoda i usluga: Web stranice omogućuju tvrtkama da prodaju svoje proizvode i usluge online, što može biti vrlo profitabilno i prikladno za kupce.

Branding: Web stranice su važan alat za branding, jer mogu pomoći u izgradnji prepoznatljivosti brenda, te u stvaranju pozitivne percepcije o tvrtki i njezinim proizvodima i uslugama.

Analitika i praćenje rezultata: Web stranice omogućuju tvrtkama da prate i analiziraju posjetitelje, te da bolje razumiju svoje kupce i poboljšaju svoje marketinške aktivnosti.

Sve u svemu, web stranice su važan alat za tvrtke koje žele biti konkurentne na tržištu, te komunicirati i prodavati svoje proizvode i usluge na najučinkovitiji način.

Link na našu ponudu za izradu web stranica - Provjerite!
 










POSEBNA PONUDA ZA PODUZETNIKE
Link na brzi pregled poslovnih i internet usluga