UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

476

RJEŠENJE

Upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Markt kao predsjednice vijeća, Smiljana Mikuša i Štefanije Braun Kleončić kao članova vijeća, te sudske savjetnice Biserke Špoljar kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja »NAKLADNIK« d.o.o. iz Zagreba, protiv rješenja tužene Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, klasa: UP/I-030-02/2004-01/33, urbroj: 580-02-04-12-16 od 27. srpnja 2004., radi narušavanja tržišnog natjecanja, u nejavnoj sjednici vijeća održa­noj dana 24. studenog 2004.

riješio je

Tužba se odbacuje. 

Obrazloženje

Tužbom od 14. rujna 2004. godine tužitelj je pokrenuo uprav­ni spor protiv rješenja tužene Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, klasa: UP/I-030-02/2004-01/33, urbroj: 580-02-04-12-16 od 27. srpnja 2004. godine i zaključka iste Agencije, klasa: UP/I-030-02/2004-01/33, urbroj: 580-02-04-12-25 od 1. rujna 2004. godine.

Kako se sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima (»Narodne novine«, broj: 53/91, 9/92 i 77/92) i praksi ovoga Suda upravni spor može voditi samo protiv jednog osporenog akta, to je ovaj Sud predmete razdvojio i protiv zaključka od 1. rujna 2004. godine postupak vodio pod brojem Us-7858/04, a protiv ovdje osporenog rješenja od 27. srpnja 2004. godine postupak vodio pod brojem Us-7457/04.

Osporenim rješenjem Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 27. srpnja 2004. godine, na temelju članka 36. stavka 3. i 4. Zakona o medijima (»Narodne novine«, broj: 59/01) i članka 35. točka 5. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja (»Narodne novine«, broj: 122/03), u predmetu ocjene dopuštenosti i koncentracije poduzetnika »Europapress holdinga« d.o.o., sa sjedištem u Zagrebu, i »Slobodne Dalmacije« d.d., sa sjedištem u Splitu, po prijavi namjere koncentracije poduzetnika koju je podnio poduzetnik »Europapress holding« d.o.o., na temelju odluke Vijeća za zaštitu tržišnog natjecanja donesene na 23. sjednici održanoj 27. srpnja 2004. godine, pod točkom I. izreke rješenja ocjenjuje koncentraciju poduzetnika uvjetno dopuštenom dok se pod točkom II. izreke rješenja utvrđuju mjere, uvjeti i rokovi za uklanjanje učina­ka na sprječavanje, ograničavanje odnosno narušavanje tržišnog natjecanja proizašlih iz koncentracije, kako je sve to naznačeno po točkama 1. do 9. izreke rješenja.

U tužbi tužitelj prigovara zakonitosti osporenog rješenja i u bitnom ističe da mu je gornjim rješenjem onemogućeno ostvarenje prava kao stranke u upravnom postupku koje ima prema članku 49. Zakona o općem upravnom postupku. Navodi da kao jedan od najvećih izdavača u Republici Hrvatskoj ovisi o korekt­noj distribuciji svojih izdanja, te ukoliko bi se distribucija, naročito u sferi veleprodaje, skoncentrirala u rukama konkurenata – izdavača, postojala bi mogućnost ugrožavanja bitnih interesa ostalih izdavača, a tako i tužitelja. Dodaje da bi prema njegovim saznanjima spajanje »Europapress holdinga« i »Slobodne Dalmacije« preko 85% veleprodaje tiska realno potpalo pod odlučujući utjecaj »Europapress holdinga«, što bi bilo suprotno zakonu i interesima svih ostalih nakladnika. Posebno ističe da nije mogao sudjelovati u upravnom postupku jer je isti proveden krišom, na način da sve potencijalne stranke nisu mogle udovoljiti odredbi članka 40. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja. Tek iz objave na Internetu i u »Narodnim novinama« saznao je da je proveden upravni postupak koji je okončan osporenim rješenjem, pa je dana 24. kolovoza 2004. od tuženog tijela zatražio uvid u spis i podnio zahtjev da mu se prizna status stranke. Međutim, zaključkom od 1. rujna 2004. godine njegov zahtjev je bez valjanog razloga odbačen. Smatra stoga da tuženo tijelo nije postupalo u skladu sa člankom 135., 143. i 154. Zakona o općem upravnom postupku, odnosno s odredbama koje se odnose na dokazivanje. Budući da niti jedno od dokaznih sredstava u postupku nije primijenjeno, činjenično stanje nije pravilno utvrđeno. Konačno, iz obrazlo­ženja rješenja nigdje se ne vide razlozi zašto se za prodaju »Europapress holdingovog« udjela u TISKU potrebna ograničenja, a za prodaju udjela u DISKRIP pressu nisu, pa slijedom navedenog predlaže da se tužba uvaži i osporeno rješenje poništi.

Tužena Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja u odgovoru na tužbu prvenstveno ističe da postupak nije vođen krišom i u tajnosti, te da je tužitelj imao dovoljno vremena da od tuženika zatraži da mu se prizna položaj stranke u postupku u razdoblju od objave podataka o pokretanju ocjene koncentracije na web-stranici tuženika pa do konačnosti rješenja, tj. u razdoblju od 17 dana koje je započelo najkasnije 12. srpnja i završilo 28. srpnja 2004. godine kada je rješenje dostavljeno zastupniku poduzetnika »Europapress holdinga« d.o.o. Međutim, unatoč transparentnom vođe­nju postupka od strane tuženog tijela, tužitelj je propustio ovu zakonsku mogućnost. Dodaje da tužitelj nije nakladnik niti jednog općeinformativnog dnevnika, ne pojavljuje se kao tržišni takmac na tom mjerodavnom tržištu, nema vlastitu maloprodajnu mrežu, pa slijedom toga osporenim rješenjem tužitelju nisu niti mogla biti ugrožena njegova prava ili interesi na tržištu naklade općeinformativnih dnevnika. Konačno, tužitelj nije pružio nika­kove dokaze da se bavi veleprodajom tiska, osim prodaje vlastitih izdanja drugim distributerima, pa smatra da tužitelj nije mogao biti stranka u upravnom postupku niti ima aktivnu legitimaciju u ovom upravnom sporu. Budući da tužitelj nije imao i nema položaj stranke u postupku, irelevantni su i svi drugi procesno pravni prigovori, prigovori glede utvrđivanja činjeničnog stanja, te prigovori glede nepravilno izvedenih zaključaka iz utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se tužba odbije kao neosnovana.

Zainteresirana osoba »Europapress holding« d.o.o. iz Zagreba osporava u cijelosti navode tužbe i u bitnom ističe da tužitelj nije dokazao da bi mu osporenim rješenjem bilo povrijeđeno neko pravo ili neposredni interesi utemeljeni na zakonu, te da stoga nije legitimiran pokrenuti ovaj upravni spor. Predlaže da se tužba temeljem članka 30. stavka 1. točke 3. Zakona o upravnim sporovima odbaci.

Tužba nije dopuštena.

Odredbom članka 24. Zakona o upravnim sporovima tužba se podnosi u roku 30 dana od dana dostave upravnog akta stranci koja je podnosi. Rok iz prethodnog stavka važi i za tijelo ovlašteno za podnošenje tužbe ako mu je upravni akt dostavljen. Ako mu akt nije dostavljen može podnijeti tužbu u roku od 60 dana od dana dostave upravnog akta stranci u čiju je korist akt donesen. Dakle, u konkretnom predmetu za tužitelja koji nije bio stranka u postupku važi rok od 30 dana od dana dostave upravnog akta stranci kojoj je rješenje o uvjetnoj dopuštenosti koncentracije dostavljeno, tj. od 28. srpnja 2004. godine kada je rješenje do­stav­ljeno »Europapress holdingu« d.o.o.

Odredbom članka 30. stavak 1. točka 1. rečenog Zakona propisano je da će Sud rješenjem odbaciti tužbu ako utvrdi da je tužba podnesena nepravovremeno ili prije vremena.

Iz navoda tužbe i podataka spisa predmeta zaključuje se da je tužitelj osoba koja smatra da je imala pravo sudjelovati u postupku ocjene dopuštenosti koncentracije poduzetnika »Europapress holdinga« d.o.o. i »Slobodne Dalmacije« d.d., odnosno da je radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa trebala biti uklju­čena u postupku donošenja osporenog rješenja.

Isto tako razvidno je da nema dokaza da je prije tužbe osporeni akt dostavljen tužitelju od strane tuženog tijela.

Prema odredbi članka 249. stavak 1. Zakona o općem uprav­nom postupku (»Narodne novine«, broj: 53/91) postupak okončan rješenjem ili zaključkom protiv kojeg nema redovnog pravnog lijeka u upravnom postupku obnovit će se među ostalim, prema točki 9. ove odredbe, ako osobi koja je trebala sudjelovati u svojstvu stranke nije bila dana mogućnost da sudjeluje u pos­tupku.

S obzirom na iznijeto, po mišljenju ovoga Suda, tužitelj je imao prvenstveno mogućnost tražiti obnovu upravnog postupka u smislu odredbe članka 249. stavak 1. točka 9. Zakona o općem upravnom postupku, i tek po okončanju tog postupka mogao bi, u slučaju da je nezadovoljan ishodom tog postupka, pokrenuti uprav­ni spor.

Dakle, u konkretnoj pravnoj stvari tužba je preuranjena s obzirom da tužitelj nije iskoristio dopušteno pravno sredstvo radi sudjelovanja u postupku u svojstvu stranke.

S obzirom na izloženo, a sukladno odredbi članka 30. stavka 1. točke 1. Zakona o upravnim sporovima, riješeno je kao u izreci.

Broj: Us-7457/2004-4
Zagreb, 24. studenoga 2004.

Predsjednik Vijeća
Dubravka Markt, v. r.