USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

519

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, pred­sjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o ustavnoj tužbi N. E. iz Z., koju zastupa M. S., odvjetnica iz Z., na sjednici održanoj 8. veljače 2005. godine, donio je

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom, pod brojem: Pn-7396/04 (ranije broj: Pn-9792/94) u najkraćemu mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Us­tav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst) podnositeljici ustavne tužbe N. E. iz Z., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Na­rod­ne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 7.800,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Ustavna tužba podnesena je 29. rujna 2004. godine, temeljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) zbog nedono­šenja odluke suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu, pod brojem: Pn-7396/04 (ranije: Pn-9792/94).

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju očitovanja Županijskog suda u Zagrebu od 17. prosinca 2004. i uvida u preslik spisa Općinskog suda u Zagrebu, broj: Pn-9792/94 utvrdio sljedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositeljice zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava:

– podnositeljica je 27. prosinca 1994. podnijela tužbu radi naknade štete protiv »C. osiguranja« d.d. Z. ističući da je kod nje došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja u svezi s povredama zadobivenim u prometnoj nezgodi 1975. godine;

– u razdoblju do 5. studenoga 1997. održana su 4 ročišta za glavnu raspravu (17. siječnja 1996., 26. veljače 1997., 6. svibnja 1997., 14. listopada 1997. godine) te je provedeno medicinsko vještačenje (20. svibnja 1996.);

– sljedeća ročišta za glavnu raspravu održana su 20. studenoga 1997., 15. rujna 1998., 24. siječnja 2002., 1. veljače 2002., 9. travnja 2002. i 2. srpnja 2002. godine;

– novo medicinsko vještačenje provedeno je 26. studenoga 1998. godine;

– glavna rasprava zaključena je 17. travnja 2003., presudom je podnositeljici dosuđen iznos od 20.000,00 kuna na ime naknade štete za duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti, dok je s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 130.000,00 kuna podnositeljica odbijena (tužbenim zahtjevom tražila je iznos od 100.000 kn na ime duševnih boli zbog smanjene životne aktiv­nosti, 40.000 kn na ime duševnih boli zbog naruženja i 10.000 kn na ime tuđe pomoći i njege);

– protiv prvostupanjske presude podnositeljica je podnijela žalbu 19. studenoga 2003.;

– Županijski sud u Zagrebu donio je 23. studenoga 2004. presudu i rješenje broj: Gžn-3641/03-2 – presudom je odbio žalbu u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 80.000,00 kuna, dok je rješenjem ukinuo prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 50.000,00 kuna (na ime naknade štete za duševne boli zbog naruženja i tuđe pomoći i njege) i u tom dijelu vratio predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje;

– predmet se pred Općinskim sudom u Zagrebu sada vodi pod brojem: Pn-7396/04.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakoga pojedinog slučaja.

Razmatranjem razloga ustavne tužbe podnositeljice i dostav­ljenog očitovanja Županijskog suda u Zagrebu, te uvida u preslik spisa predmeta, Ustavni sud je utvrdio da su se u ovom slučaju ostvarile pretpostavke za njegovo postupanje u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona.

Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Podnositeljica je tužbu Općinskom sudu u Zagrebu podnijela 27. prosinca 1994. godine. Ustavna tužba podnesena je dana 29. rujna 2004. godine, a do tog dana sudski postupak nije bio pravomoćno okončan. Ustavni sud utvrđuje da je do dana podno­šenja ustavne tužbe postupak pred Općinskim sudom u Zagrebu i Županijskim sudom u Zagrebu trajao ukupno devet (9) godina, devet (9) mjeseci i dva (2) dana.

Ustavni sud je ocijenio da se pravno relevantnim razdobljem, s aspekta povrede prava na razumnu duljinu trajanja sudskog postupka, u konkretnom slučaju, smatra razdoblje od 5. studenoga 1997., to jest od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije) do 29. rujna 2004., to jest do dana podnošenja ustavne tužbe podnositeljice, što ukupno iznosi šest (6) godina, deset (10) mjeseci i dvadeset četiri (24) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud je utvrdio da je u pravno relevantnom razdoblju Općinski sud u Zagrebu, od radnji koje su relevantne za meritorno odlučivanje o pravima i obvezama stranaka u tom sudskom postupku, održao sedam ročišta za glavnu raspravu (20. studenoga 1997., 15. rujna 1998., 24. siječnja 2002., 1. veljače 2002., 9. travnja 2002., 2. srpnja 2002. i 17. travnja 2003.), odredio provo­đenje novog medicinskog vještačenja (5. studenoga 1998.) te donio presudu (17. travnja 2003.).

Prije tog razdoblja održao je 4 ročišta za glavnu raspravu i proveo medicinsko vještačenje.

Razmatrajući postupanje suda u pravno relevantnom razdoblju, Ustavni sud je utvrdio sljedeće razdoblje potpune neaktivnosti suda:

– od 26. studenoga 1998. (kada su vještaci dostavili sudu svoj nalaz i mišljenje) do 24. siječnja 2002. godine (kada je održano ročište za glavnu raspravu), što iznosi tri (3) godine, jedan (1) mjesec i dvadeset osam (28) dana.

Županijski sud u Zagrebu je o žalbi podnositeljice podnijetoj protiv prvostupanjske presude odlučivao godinu dana. Žalbu je djelomično usvojio smatrajući da su razlozi presude (koji se odnose na odbijanje tužbenog zahtjeva za naknadu štete s naslova duševnih boli zbog naruženosti i tuđe pomoći i njege) nejasni i proturječe sadržaju spisa čime je ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka propisan člankom 354. stav­kom 2. točka 13. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i 117/03.). U tom dijelu predmet je vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJICE U SUDSKOM POSTUPKU)

Podnositeljica ustavne tužbe, kao tužiteljica u sudskom postupku, prema utvrđenju Ustavnog suda, nije pridonijela duljini sudskog postupka. Dapače, podnositeljica je u više navrata pisanim podnescima požurivala postupanje suda.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud nije našao okolnosti koje bi u dosadašnjem tije­ku postupka ukazivale na složenost sudskog predmeta, a koje bi opravdale dugotrajnost postupanja u tom predmetu.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se predmet vodi u trajanju duljem od devet godina te da je u razdoblju nakon 5. studenoga 1997. godine prvostupanjski sud bio potpuno neaktivan preko tri godine. Imajući u vidu ukupnu duljinu postupka, razdoblje neaktivnosti suda te okolnost da se postupak, za dio tužbenog zahtjeva, i nadalje vodi pred sudom prvog stupnja, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositeljice da zakonom ustanov­ljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njezinim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stav­kom 1. Ustava.

6. Iz tih razloga je, na temelju odredbi članka 63. stavaka 1. i 2. Ustavnog zakona, donesena odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Pri utvrđivanju visine naknade, temeljem članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

Glede zahtjeva za naknadu troška za sastav tužbe za istaći je da je odredbom članka 23. Ustavnog zakona propisano da svaki sudionik snosi svoje troškove postupka, ako Ustavni sud ne odluči drugačije.

8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke.

Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

9. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-3510/2004
Zagreb, 8. veljače 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Suda
dr. sc. Petar Klarić, v. r.