USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

547

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, pred­sjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, temeljem ovlasti za praćenje ostvarivanja ustavnosti i zakonitosti te izvješćivanja Hrvatskoga sabora o uočenim pojavama neustavnosti i nezakonitosti, a na temelju članka 128. alineje 5. Ustava Republike Hrvatske i članka 104. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), na sjednici održanoj dana 24. veljače 2005. godine, utvrdio je sljedeće

IZVJEŠĆE

I. Pravo na suđenje u razumnom roku

1. Pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno je člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske, koji propisuje:

Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela.

Postupak ostvarivanja i zaštite toga prava uređen je odredbama članka 59.a /63./ Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Repub­like Hrvatske. Prema tim odredbama stranke u sudskim postupcima koje smatraju da postupci traju nerazumno dugo mogu Ustav­nom sudu podnijeti ustavnu tužbu i prije no što je iscrpljen redoviti put pravne zaštite, iscrpljivanje kojeg se inače traži za dopuštenost ustavne tužbe. Usvoji li ustavnu tužbu, Ustavni sud je dužan sudu pred kojim se vodi postupak odrediti rok u kojem mora donijeti odluku. U tom slučaju, Ustavni sud je dužan podnositelju ustavne tužbe odrediti i primjerenu naknadu koja se isplaćuje na teret državnog proračuna. Europski sud za ljudska prava ocijenio je da je opisani postupak učinkovito nacionalno sredstvo pravne zaštite prava na suđenje u razumnom roku, koje je zajamčeno i člankom 6. stavkom 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

2. U proteklih pet godina naglo raste ukupan broj predmeta o kojima odlučuje Ustavni sud Republike Hrvatske. Tako je 2000. godine Ustavni sud zaprimio 1954 predmeta, a 2004. godine 5170 (povećanje broja predmeta za 2,6 puta). Od svih ustavnosudskih predmeta najbrže raste broj onih u svezi s pravom na suđenje u razumnom roku. Tako su 2000. godine zaprimljene 64 ustavne tužbe zbog povrede tog prava, a 2004. godine zaprimljeno ih je 923 (broj ustavnih tužbi ove vrste povećan je u odnosu na 2000. godinu za više od 14 puta). U 2004. godini ustavne tužbe zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku dosegle su udio više od 18 posto od ukupnog broja svih ustavnosudskih predmeta. Ustavni sud je 2004. godine riješio 542 ustavne tužbe zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku te je u 50,74 posto riješenih predmeta utvrdio povredu prava na suđenje u razumnom roku.

Usprkos rezultatima u rješavanju te vrste ustavnih tužbi, međutim, Ustavni sud je iz ranijih godina prenio u 2005. godinu 965 neriješenih ustavnih tužbi zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku. Zbog činjenice da se pred hrvatskim sudovima nalaze brojni neriješeni predmeti može se očekivati da će i dalje rasti broj ustavnih tužbi zbog povrede tog prava.

Ukupna opterećenost Ustavnog suda, a posebno njegova opterećenost ustavnim tužbama, od kojih broj onih u svezi s pravom na suđenje u razumnom roku progresivno raste, ozbiljno ugrožava mogućnost Ustavnog suda da na primjereni način i u razumnim rokovima ostvaruje svoje nadležnosti, osobito one u svezi s ocjenjivanjem ustavnosti zakona te ustavnosti i zakonitosti drugih propisa, što je njegova temeljna nadležnost.

3. U pravnom poretku Republike Hrvatske ustavna tužba sada je jedino sredstvo zaštite prava na suđenje u razumnom roku. U tom postupku nastoji se ubrzati donošenje sudskih odluka (određivanjem roka u kojem nadležni sud mora donijeti odluku), ali i osigurati primjerenu naknadu osobama kojima je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku.

Zbog uočenih problema s neučinkovitošću hrvatskog sudbenog sustava, Ustavni sud izvješćuje Hrvatski sabor o prijekoj potrebi da redoviti i specijalizirani sudovi sudjeluju u utvrđivanju povreda prava na suđenje u razumnom roku, određivanju rokova u kojima se mora okončati sudski postupak te određivanju primjerene naknade za pretrpljenu povredu.

Ustavni sud u tom smislu napominje da je u Zakonu o sudovima potrebno urediti postupak zaštite prava na suđenje u razumnom roku. Uvažavajući Ustavom određenu nadležnost Ustavnog suda, Ustavni sud bi morao ostati nadležan za odlučivanje tek nakon što stranke iskoriste sva sredstva zaštite tog prava pred nadležnim sudovima.

4. Radi uređivanja učinkovitog sustava zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčenih Ustavom, uključujući zaštitu ustavnog prava na suđenje u razumnom roku, te učinkovitog ostvarivanja drugih Ustavom određenih nadležnosti Ustavnog suda, koja učinkovitost je ozbiljno narušena neprimjerenim brojem ustavnosudskih predmeta, Ustavni sud izvješćuje Hrvatski sabor i o potrebi izmjene ili eventualnog donošenja novog Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

II. Ostvarivanje ustavne obveze Vrhovnog suda Republike Hrvatske da kao najviši sud osigurava jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana (članak 118. stavak 1. Ustava)

1. Prema odredbi članka 118. stavka 1. Ustava, Vrhovni sud Republike Hrvatske osigurava jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana.                                   

Ustavni sud je u ustavnosudskim postupcima pokrenutim ustavnim tužbama utvrdio da je pred sudovima u tijeku ili je pravomoćno okončano nekoliko tisuća parničnih postupaka o pravu državnih službenika i namještenika na isplatu božićnice i dara za djecu za 2000. godinu na temelju Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike za 2000. godinu (»Narodne novine«, broj 42/00.), te da su sudovi o tom pravu sudili različito. Tako je utvrđeno da općinski sudovi koji spadaju pod nadležnost županijskih sudova u Osijeku, Zadru, Požegi, Koprivnici i Bjelovaru odbijaju postavljene tužbene zahtjeve službenika i namještenika, dok općinski sudovi koji spadaju pod nadležnost županijskih sudova u Varaždinu, Puli, Gospiću, Velikoj Gorici, Karlovcu, Zlataru, Dubrovniku, Šibeniku, Čakovcu, Rijeci i Virovitici, usvajaju tužbene zahtjeve te nalažu Republici Hrvatskoj, kao poslodavcu, isplatu božićnice i dara za djecu za 2000. godinu.

Uvažavajući ustavnu nadležnost Vrhovnog suda Republike Hrvatske, te odredbe članka 22. stavka 1. točaka 1. i 2. Zakona o sudovima (»Narodne novine«, broj 3/94., 75/95., 100/96., 115/97., 131/97., 129/00., 67/01., 5/02., 101/03., 117/03. i 17/04.), od tog je Suda zatraženo pravno stajalište ili prijepis odluke u revizijskom postupku u svezi navedenih sudskih predmeta.

Vrhovni sud izvijestio je ovaj Sud da nije zauzimao pravno stajalište, te da je reviziju izjavljenu u istovrsnim predmetima svojim rješenjem, broj: Revr-557/04-2 od 13. siječnja 2005. godine, odbacio kao nedopuštenu, jer se u ovim slučajevima radi o sporovima male vrijednosti, pa drugostupanjski sud ne može dopustiti reviziju na temelju odredbe članka 382. stavka 2. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99. i 117/03.).

Sukladno navedenom, u konkretnim je sudskim postupcima sudska praksa između županijskih sudova ostala neusklađena.

2. Jedan od razloga neusklađenosti sudske prakse jesu i odredbe članaka 382. i 385. Zakona o parničnom postupku, koje propisuju uvjete za izjavljivanje revizije u parničnom postupku. Naime, u svim postupcima u kojima je predmet spora male vrijednosti (do 5.000,00 kuna), te su odredbe zapreka Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da usklađuje različitu praksu županijskih sudova i onda kad se nedvojbeno utvrdi da različita sudska praksa postoji.

Uslijed nemogućnosti pristupa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, u takvim i sličnim sudskim predmetima, stranke podnose ustavne tužbe protiv odluka županijskih sudova (npr. od ukupno 3602 ustavne tužbe podnesene u 2004. godini gotovo 68 posto odnosilo se na presude županijskih sudova) očekujući da će Ustavni sud osigurati jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana, a što je ustavna nadležnost Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

3. Temeljem ovlasti iz članka 128. alineje 5. Ustava Ustavni sud izvješćuje Hrvatski sabor o potrebi odgovarajućih izmjena Zakona o parničnom postupku, kojima bi se omogućilo da u navedenim i sličnim slučajevima Vrhovni sud Republike Hrvatske odluči o pojedinačnom predmetu i uskladi različitu sudsku praksu županijskih sudova, ostvarujući time svoju ustavnu zadaću iz članka 118. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.

III. Donošenje podzakonskih propisa nakon proteka zakonom određenog roka za njihovo donošenje

Ustavnom sudu podnesen je veći broj prijedloga za ocjenu ustavnosti i zakonitosti drugih (podzakonskih) propisa koji su doneseni nakon proteka zakonom određenog roka za njihovo donošenje. Predlagatelj smatra da je protekom roka za donošenje podzakonskog propisa prestalo ovlaštenje donositelja za dono­še­nje takvog propisa te predlaže Ustavnom sudu da takve propise ukine zbog njihove nesuglasnosti s odredbama članka 5. stavka 2. i članka 14. stavka 2. Ustava. Ustavni sud je razloge za neprihvaćanje prijedloga podrobno obrazložio u Rješenju broj: U-II-4343/2004 od 24. veljače 2005. godine.

U obrazloženju navedenog rješenja Ustavni sud je utvrdio da je sporni podzakonski akt donesen nakon zakonom određenog roka za njegovo donošenje. Ustavni sud je, međutim, zauzeo stajalište da razlozi pravne sigurnosti objektivnog pravnog poretka, podrobno obrazloženi u točki 4. obrazloženja navedenog rješenja, pretežu nad zahtjevom za ukidanjem osporenog podzakonskog akta.

Ustavni sud upozorava da se podzakonski propisi često donose nakon proteka zakonom određenog roka za njihovo donošenje, a što nije u skladu s načelom ustavnosti i zakonitosti, pa o toj pojavi izvješćuje Hrvatski sabor.

IV. Ovo izvješće će se objaviti u »Narodnim novinama« sukladno odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Broj: U-X-835/2005

Zagreb, 24. veljače 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Suda
dr. sc. Petar Klarić, v. r.