USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

600

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odluču­jući o ustavnoj tužbi I. J. iz L., kojeg zastupa V. K., odvjetnica iz S., na sjednici održanoj 2. veljače 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe I. J. iz L., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 7.500,00 kuna.

III. Naknada iz točke II. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

 IV. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je 17. ožujka 2003. godine ustavnu tužbu radi duljine trajanja parničnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Dana 19. svibnja 1995. godine podnositelj je Općinskom sudu u Splitu podnio tužbu radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa protiv tuženika E. d.o.o. S.

Do 5. studenoga 1997. godine održano je pet ročišta te je prvostupanjski sud 2. listopada 1995. godine donio privremenu mjeru o vraćanju podnositelja na rad koja je novim rješenjem istog suda, od 13. veljače 1996. godine, ukinuta.

Ročišta su zatim održana 28. studenoga 1997. godine, 18. studenoga 1999. godine, kada je u tom predmetu preotvorena glavna rasprava, 24. siječnja 2000. godine, 22. ožujka 2000. i 26. svibnja 2000. godine.

Podneskom od 11. srpnja 2001. godine podnositelj preina­čuje tužbeni zahtjev, podneskom od 11. rujna 2002. godine požuruje donošenje odluke suda, dok podneskom od 17. rujna 2002. godine traži izuzeće raspravnog suca.

Provjerom kod Općinskog suda u Splitu, utvrđeno je da je u predmetu podnositelja (broj: IV P–1986/95) taj sud 13. veljače 2004. godine donio svoju odluku te da je ista postala pravomoćna 7. travnja 2004. godine.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvat­ske propisano je:

»Članak 29.

Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...).«.

Odredbom članka 63. Ustavnog zakona propisano je:

»Članak 63.

(1) Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).

(2) U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.

(3) U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.«.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenji­ma:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 19. svibnja 1995. godine tužbom podnositelja Općinskom sudu u Splitu radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa protiv tuženika E. d.o.o. S.

Međutim, duljina postupka ne uzima se u razmatranje od tog dana već od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola, broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je dana 17. ožujka 2003. godine, a do toga dana postupak nije bio pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno sedam (7) godina, devet (9) mjeseci i dvadeset osam (28) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao pet (5) godina, četiri (4) mjeseca i dvanaest (12) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju do podnošenja ustavne tužbe, vodio pred Općinskim sudom u Splitu. Razdoblje neaktivnosti suda traje od 28. studenoga 1997. godine do 18. studenoga 1999. godine (jedna godina, jedanaest mjeseci i deset dana), kada se ponovno preotvara glavna rasprava.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe kao tužitelj u parničnom postupku pridonio je duljini postupka.

Naime, kako podnositelj nije sudu dostavio dokaze u prilog svojoj tvrdnji da je za sve utuženo razdoblje bio nezaposlen, to je te podatke morao pribavljati sam sud od Zavoda za zapošljavanje HZMO-a Split, da bi iste dobio tek 9. kolovoza 1999. godine i potom morao preotvoriti raspravu.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da je riječ o donekle složenom predmetu u kojem je bilo potrebno provesti dokaz knjigovodstveno-financijskim vještačenjem, nakon kojeg je podnositelj uredio svoj tužbeni zahtjev.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se predmet vodi u trajanju duljem od sedam godina, te da je u razdoblju nakon 5. studenoga 1997. godine sud prvog stupnja bio neaktivan nepune dvije godine. Međutim, imajući u vidu ukupnu duljinu postupka, te neučinkovito postupanje suda prvog stupnja, osobito nakon studenoga 1997. godine, te posebno okolnost da je riječ o radnom sporu koji je žurne prirode, kao i okolnost da se postupak i nadalje vodi pred sudom prvog stupnja, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno pravo podnositelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

POSEBNE OKOLNOSTI SLUČAJA

6. Općinski sud u Splitu izvijestio je Ustavni sud da je u konkretnom predmetu donio svoju odluku 13. veljače 2004. godine. Na dan donošenja prvostupanjske odluke postupak pred Ustav­nim sudom još nije bio okončan.

Prema stajalištu Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženom u predmetu broj: U-IIIA-905/2003, odluka od 5. svibnja 2004. godine (»Narodne novine«, broj 58 od 7. svibnja 2004. godine) u skladu je s načelom vladavine prava da u primjeni članka 63. Ustavnog zakona Ustavni sud ispituje eventualnu povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, nastalu u razmatranom pravno relevantnom razdoblju koje prema čvrstoj i ustaljenoj ustavnosudskoj praksi završava danom podnošenja ustavne tužbe, kao samostalnu povredu, neovisno o tome je li sudska odluka ipak donesena prije no što je okončan sam ustavnosudski postupak.

7. U konkretnom slučaju, odluka nadležnog suda nije donesena do podnošenja ustavne tužbe Ustavnom sudu, pa je pravno relevantno razdoblje, za koje je Ustavni sud utvrdio povredu ustavnog prava podnositelja zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava, trajalo od 5. studenoga 1997. godine do dana podnošenja ustavne tužbe 17. ožujka 2003. godine.

Za navedeno razdoblje, u kojem je povreda nastupila, podnositelju pripada pravo na primjerenu naknadu u iznosu navedenom u točki II. izreke ove odluke. Pri utvrđivanju visine naknade, na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, Ustavni sud je uzeo u obzir sve okolnosti slučaja, imajući pritom u vidu i vrstu postupka o kojem se radi.

Uvažavajući činjenicu da je sudska odluka u konkretnom predmetu donesena nakon prestanka trajanja pravno relevantnog razdoblja u kojem je Ustavni sud ispitivao i utvrdio povredu ustavnog prava podnositelja zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava, ovlaštenje Ustavnog suda da nadležnom sudu naloži donošenje sudske odluke u određenom roku, utemeljeno na članku 63. stavku 2. Ustavnog zakona, u konkretnom slučaju nije potrebno primijeniti.

8. Sukladno članku 63. stavku 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama II. i III. izreke ove odluke.

9. Odluka o objavi (točka IV. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-960/2003
Zagreb, 2. veljače 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.