USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

627

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučiva­nje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hra­njski, Mario Kos, Ivan Mrko­njić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi N. B., J. B. i E. B., sve iz Z., koje zastupa opunomoćenica J. M., odvjetnica u Z., na sjednici održanoj 14. ve­ljače 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom, pod poslovnim brojem Pn-4953/03 (raniji broj: Pn-6540/96) u najkraćemu mogućem roku, ali ne du­ljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvoga iduće­g dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na teme­lju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02., 49/02. – pročišćeni tekst), određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) podnosite­ljicama ustavne tužbe i to:

– N. B. iz Z. u iznosu od 7.800,00 kuna;

– J. B. iz Z. u iznosu od 7.800,00 kuna; te

– E. B. iz Z. u iznosu od 7.800,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnoše­nja zahtjeva podnosite­ljicâ Ministarstvu financija Republike Hrvatske za ­njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazlože­nje

1. Podnosite­ljice ustavne tužbe, teme­ljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02., 49/02. – pročišćeni tekst; u da­lj­njem tekstu: Ustavni zakon), podnijele su 13. svib­nja 2004. godine ustavnu tužbu radi du­ljine parničnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Dana 18. listopada 1996. godine podnosite­ljice su Općinskom sudu u Zagrebu podnijele tužbu radi naknade štete zbog smrti supruga i oca, protiv E. iz Zagreba.

Do 5. studenoga 1997. godine održana su dva ročišta.

Nakon toga, ročište je održano 4. studenoga 1998. godine na kojem je sud podnosite­ljice pozvao dostaviti dokumentaciju, te 9. lip­nja 1999. godine, kada je određeno provesti financijsko vještače­nje.

Dana 7. srp­nja 1999. godine podnosite­ljice uplaćuju predujam, a sud rješe­njem od 13. srp­nja 1999. godine poziva vještaka da preuzme spis.

Vještak je nalaz i miš­lje­nje predao u spis 17. trav­nja 2000. godine.

Ročište je održano 6. trav­nja 2001. godine.

Dana 8. ve­ljače 2002. godine podnosite­ljice dostav­ljaju dokumentaciju.

Ročište je održano 5. studenoga 2002. godine, kada se određuje provesti vještače­nje po vještaku zaštite na radu.

Vještak je predao nalaz i miš­lje­nje 23. lip­nja 2004. godine.

Ročišta su održana 8. studenoga i 13. prosinca 2004. godine.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvat­ske propisano je:

Članak 29.

Svatko ima pravo da zakonom ustanov­ljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o ­nje­govim pravima i obvezama (...).

Odredom članka 63. Ustavnog zakona propisano je:

Članak 63.

(1) Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrp­ljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).

(2) U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonoše­nja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donoše­nje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnosite­lja. Rok za donoše­nje akta poči­nje teći iduće­g dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.

(3) U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnosite­lju zbog povrede ­nje­gova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnosite­lja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnoše­nja zahtjeva stranke za ­njezinu isplatu.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže s­ljedećim utvrđe­njima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Tužba je Općinskom sudu u Zagrebu podnijeta 18. listopada 1996. godine.

Međutim, du­ljina postupka uzima se u razmatra­nje od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđiva­nju Konvencije za zaštitu ­ljudskih prava i teme­ljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ­ljudskih prava i teme­ljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak; u da­lj­njem tekstu: Zakon o potvrđiva­nju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostaloga, i pravo na suđe­nje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je 13. svib­nja 2004. godine, a do toga dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnoše­nja ustavne tužbe postupak trajao ukupno sedam (7) godina, šest (6) mjeseci i dvadeset pet (25) dana, a nakon stupa­nja na snagu Zakona o potvrđiva­nju Konvencije, pa do dana podnoše­nja ustavne tužbe postupak je trajao šest (6) godina, šest (6) mjeseci i osam (8) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se do podnoše­nja ustavne tužbe vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu, koji je bio neaktivan od 5. studenoga 1997. do 4. studenoga 1998. godine (jedna godina). Osim toga financijsko vještače­nje provodilo se od 9. lip­nja 1999. do 17. trav­nja 2000. godine, a vještače­nje po vještaku zaštite na radu od 5. studenoga 2002. do 23. lip­nja 2004. godine.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICÂ USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJICÂ U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnosite­ljice ustavne tužbe kao tužite­ljice u parničnom postupku pridonijele su du­ljini postupka time što nisu odmah uz tužbu dostavile dokumentaciju na kojoj teme­lje svoj tužbeni zahtjev.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da je riječ o postupku u kojem ima elemenata složenosti, te je potrebno provesti odgovarajuća vještače­nja.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se predmet vodi u traja­nju du­ljem od šest godina. Imajući u vidu ukupno traja­nje postupka, neučin­kovito postupa­nje suda, te okolnost da se postupak čitavo vrijeme vodi pred sudom prvog stup­nja, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno pravo podnosite­lja na suđe­nje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donoše­nje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakoga pojedinog predmeta uz istodobno uvažava­nje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. Pri odlučiva­nju o naknadi Ustavni sud je uzeo u obzir i doprinos podnosite­lja du­ljini traja­nja postupka do 25. lip­nja 1998. godine.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) teme­lji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donoše­nja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana ­njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog teme­lji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustav­nog zakona.

Broj: U-IIIA-1765/2004
Zagreb, 14. ve­ljače 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.