USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

629

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlu­či­va­nje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, pred­sjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrko­njić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi Đ. A. iz S., na sjednici održanoj 14. veljače 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem Pp-471/96 (raniji broj: Pp-69/92), u najkraćemu mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvoga idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02., 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe Đ. A. iz S., P. B., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 8.500,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, temeljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02., 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je 9. srpnja 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Dana 24. siječnja 1992. godine podnositelj je Općinskom sudu u Zagrebu podnio tužbu radi smetanja posjeda protiv N. M.

Do 5. studenoga 1997. godine Općinski sud u Zagrebu donio je rješenje u prvom stupnju koje je ukinuto od strane Županijskog suda u Zagrebu 1. listopada 1996. godine.

Ročište je zatim pred Općinskim sudom u Zagrebu održano 4. studenoga 1998. godine.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvat­ske propisano je:

»Članak 29.

Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepris­trani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...).«

Odredbom članka 63. Ustavnog zakona propisano je:

»Članak 63.

(1) Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).

(2) U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.

(3) U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.«

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđe­njima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Podnositelj je 24. siječnja 1992. godine Općinskom sudu u Zagrebu podnio tužbu radi smetanja posjeda.

Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđi­va­nju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokol broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak; u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostaloga, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je 9. srpnja 2004. godine, a do toga dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno dvanaest (12) godina, pet (5) mjeseci i petnaest (15) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije, pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao šest (6) godina, osam (8) mjeseci i četiri (4) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u razmatranom, pravno relevantom razdoblju od 5. studenoga 1997. godine do podnošenja ustavne tužbe, čitavo vrijeme vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu kao sudom prvog stupnja koji je bio neaktivan od 5. studenoga 1997. do 4. studenog 1998. godine (jedna godina), te zatim sve do podnošenja ustavne tužbe (pet godina, osam mjeseci i pet dana).

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe kao tužitelj u parničnom postupku nije pridonio duljini postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da nije riječ o složenom predmetu.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se predmet vodi u ukupnom trajanju duljem od dvanaest godina, te da je Općinski sud u Zag­rebu u razdoblju nakon 5. studenoga 1997. godine, pa do pod­nošenja ustavne tužbe održao jedno ročište. Imajući u vidu ukupnu duljinu postupka, izrazito neučinkovito postupanje suda, te okol­nost da se postupak i nadalje vodi pred sudom prvog stupnja, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno pravo podnositelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakoga pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-2551/2004
Zagreb, 14. veljače 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.