|
|
|
|
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
630
Ustavni sud Republike Hrvatske,
u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Agata Račan, Smiljko
Sokol i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi Đ.
P. iz S., koju zastupaju T. T. i I. U., odvjetnici u
Zajedničkom odvjetničkom uredu u Z., na sjednici održanoj 10. veljače 2005.
godine, jednoglasno je donio
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan
je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom, pod poslovnim
brojem: Pn-10394/97 (ranije: Pn-2654/91)
u najkraćemu mogućem roku, ali ne duljem od osam (8) mjeseci, računajući od
prvoga idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III.
Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom
sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02. – pročišćeni tekst),
podnositeljici ustavne tužbe Đ. P. iz S., određuje
se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1.
Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u
iznosu od 8.500,00 kuna.
IV.
Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna
u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu
financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V.
Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.
Obrazloženje
1. Podnositeljica ustavne tužbe,
temeljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske
(»Narodne novine«, broj 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni
zakon), podnijela je dana 30. srpnja 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine
parničnog postupka.
ČINJENICE VAŽNE ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Dana 24. svibnja 1991. godine
podnositeljica je podnijela tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženika »C.
osiguranja« d.d., radi naknade nematerijalne štete. Podneskom od 11. srpnja
1991. godine podnositeljica je proširila svoj tužbeni zahtjev i na naknadu
materijalne štete s naslova izgubljene zarade.
Do 5. studenoga 1997. godine
Općinski sud u Zagrebu nije održao niti jedno ročište.
Nakon 5. studenoga 1997. godine
održano je ročište 20. studenoga 1997. godine, na kojem je podnositeljica
povukla dio tužbenog zahtjeva za utužene iznose nakon 1. veljače 1992. godine,
jer joj je to isplaćeno u nagodbi. U odnosu na zahtjeve podnositeljice za
plaćanjem izgubljene zarade i rente s naslova izgubljene zarade sud je riješio da se razdvoje u poseban
postupak, te je umjesto dotadašnjeg broja: Pn-2654/91
predmet dobio novi broj: Pn-10394/97.
Sud je dopisima od 18. srpnja
1997., 19. siječnja 1998. i 19. lipnja 2000. godine zatražio od poslodavca
podnositeljice podatke o primanju podnositeljice za razdoblje od 1. veljače
1992. godine na dalje.
Dopisom suda od 5. srpnja 2000.
godine zatraženo je od podnositeljice da dostavi točnu adresu poslodavca.
Dopisom od 18. lipnja 2003.
godine sud je naložio podnositeljici da specificira tužbeni zahtjev u pogledu
rente s osnova izgubljene zarade, a što je ona i učinila podneskom od 16.
srpnja 2003. godine.
Ročišta zakazana za 13.
listopada 2003. i 17. listopada 2003. godine odgođena su zbog bolesti suca.
Podnescima od 9. prosinca 2003.
i 16. prosinca 2003. godine podnositeljica požuruje zakazivanje ročišta.
Na ročištu 20. svibnja 2004.
godine riješeno je da se provede medicinsko vještačenje, a potom i financijsko
vještačenje.
Sud je dopisom od 27. kolovoza
2004. godine zatražio spis od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, kako
bi vještak mogao pristupiti vještačenju, odnosno utvrditi iz kojeg razloga je
podnositeljica upućena u invalidsku mirovinu.
PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI
POSTUPAK
3. Pravo važno za ovaj
ustavnosudski postupak sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava
Republike Hrvatske i odredbi članka 63. Ustavnog zakona.
Ustavna tužba je osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni sud
obrazlaže sljedećim utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA
Prvostupanjski parnični postupak
započeo je 24. svibnja 1991. godine tužbom podnositeljice Općinskom sudu u
Zagrebu radi naknade štete.
Međutim, duljina postupka ne
uzima se u razmatranje od tog dana već od 5. studenoga 1997. godine kada je
stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i
temeljnih sloboda i Protokola, broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu
ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«,
broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu:
Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči,
između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 30.
srpnja 2004. godine, a do toga dana postupak nije pravomoćno okončan, pa
Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao
ukupno trinaest (13) godina, dva (2) mjeseca i šest (6) dana, a nakon stupanja
na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak
je trajao šest (6) godina, osam (8) mjeseci i dvadeset pet (25) dana.
4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA
Ustavni sud je utvrdio da je u
razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, Općinski sud u Zagrebu, od radnji
koje su relevantne za meritorno odlučivanje o tužbenom zahtjevu podnositeljice,
održao dva ročišta i naložio provođenje medicinskog vještačenja. Taj sud bio je
neaktivan od 5. srpnja 2000. do 18. lipnja 2003. godine (dvije godine,
jedanaest mjeseci i trinaest dana).
4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE
TUŽBE (TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)
Podnositeljica ustavne tužbe kao
tužitelj u parničnom postupku
nije pridonijela duljini postupka.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA
Imajući u vidu postupanje nadležnog
suda u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, Ustavni sud nije našao
okolnosti koje bi u dosadašnjem tijeku postupka ukazivale na složenost sudskog
predmeta, a koje bi opravdale dugotrajnost postupanja u tom predmetu.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. S obzirom da parnični
postupak traje preko trinaest godina, te okolnost da se postupak cijelo vrijeme
vodi pred sudom prvog stupnja, nužno je istaknuti i razdoblje potpune
neaktivnosti suda, koje većim dijelom obuhvaća razdoblje prije 5. studenoga
1997. godine, a koje je trajalo od 24. svibnja 1991. do 20. studenoga 1997.
godine kada je održana prva glavna rasprava pred Općinskim sudom u Zagrebu,
dakle u trajanju od šest (6) godina, pet (5) mjeseci i dvadeset šest (26) dana.
Ustavni sud utvrđuje da je nerazumno
dugim trajanjem sudskog postupka radi naknade štete,
koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu, pod brojem: Pn-10394/97,
povrijeđeno ustavno pravo podnositeljice da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku
odluči o njezinim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom
1. Ustava.
Stoga
je u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona donijeta odluka kao pod točkama
I. i II. izreke ove odluke.
6.
Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u
točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu
naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku,
Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakoga pojedinog predmeta uz
istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici
Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V.
izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u
Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja
i otpreme odluke osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8)
dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji
se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-2907/2004
Zagreb, 10. veljače 2005.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.
|
Link na brzi pregled poslovnih i internet usluga |