|
|
|
|
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
636
Ustavni sud Republike Hrvatske,
u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda te suci Marijan Hranjski, Mario Kos,
Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan,
Emilija Rajić, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, rješavajući o
prijedlogu za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom, na
sjednici održanoj 9. veljače 2005., donio je
RJEŠENJE
I. Ne prihvaćaju se prijedlozi
za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 3. stavka 1.
točke 2. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (»Narodne
novine«, broj 27/91., 33/92., 43/92. – pročišćeni tekst, 69/92., 25/93.,
48/93., 2/94., 44/94., 58/95., 11/96., 11/97. 68/98., 96/99., 120/00., 94/01. i
78/02.).
II. Ovo rješenje objavit
će se u »Narodnim novinama«.
Obrazloženje
1. Predlagatelji 1) Kata
Đorđevski iz Dubrovnika, 2) Katica Capursi iz Dubrovnika, 3) Marija Kralj iz
Dubrovnika, 4) Ivan Kulundžić iz Zagreba, 5) Tomislav Wyroubal iz Zagreba, 6)
Mileva Veselić iz Zagreba, 7) Vlaho Moretti iz Dubrovnika, 8) Slavica Dravoj iz
Zagreba, 9) Ivan Halec iz Zagreba, 10) Stjepan Stanić iz Zagreba, 11) Nada
Orsag iz Zagreba, 12) Marija Kovačić iz Zagreba, 13) Paula Knežević iz Zagreba,
14) Marija Stojanac iz Zagreba, 15) Bosiljka Di Leo iz Dubrovnika, 16) Marija
Štiglić iz Zagreba, 17) Ružica Markač iz Zagreba, 18) Ksenija Pleša-Auguštin iz
Zagreba, 19) Nada Živalj iz Dubrovnika, 20) Zvonko Vlahek iz Zagreba, 21) Vinka
Žuvela iz Dubrovnika, 22) Mira Tartaglia Kelemen iz Zagreba, 23) Adam Benović
iz Dubrovnika, 24) Đurđa Sopčić iz Zagreba, 25) Dimitris, Aleksandar, Nevenka i
Rosa Stefanov iz Zagreba, 26) Renata Pećnjak iz Zagreba, 27) Hamza Kreso iz Dubrovnika,
28) Josip Bačić iz Dubrovnika, 29) Mirjana Zec iz Dubrovnika, 30) Zdenka
Talijić iz Dubrovnika, 31) Marija Knego iz Dubrovnika, 32) Desanka Marković iz
Zagreba, 33) Ratimir Volarić iz Zagreba, 34) Nives Kovačić iz Zagreba, 35)
Natalija Kovačević iz Zagreba, 36) Branko Sorić iz Zagreba, 37) Vlaho i Marija
Bonić iz Dubrovnika, 38) Jakica Konjhodžić iz Dubrovnika, 39) Nirvana Taslaman
iz Dubrovnika, 40) Hristijana Krstić-Strika iz Dubrovnika, 41) Marija
Pavličević iz Dubrovnika, 42) Franjo Ruso iz Dubrovnika, 43) Barbara Schneider
iz Zagreba, 44) Branka Müller iz Zagreba, 45) Elizabeta, Zvonimir, Vjekoslav i
Doroteja Gregurić iz Zagreba, 46) Baldo Čupić iz Dubrovnika, 47) Lovro Manestar
iz Zagreba, 48) Žarko Grego iz Dubrovnika, 49) Marija Roko iz Dubrovnika, 50)
Nikola Mirošević iz Dubrovnika, 51) Antica Stupin iz Dubrovnika, 52) Mladen
Ercegović iz Dubrovnika, 53) Miljenko Vikić iz Dubrovnika, 54) Miše Milovčević
iz Dubrovnika, 55) Marija Škrgatić iz Zagreba, 56) Miro Tomasović iz
Dubrovnika, 57) Katarina Goić iz Dubrovnika, 58) Tito Saletto iz Zagreba, 59)
Ignata Muhoberac iz Dubrovnika, 60) Zdenko Jakovina iz Zagreba, 61) Stanka
Brešan iz Dubrovnika, 62) Mladen Bušelić iz Dubrovnika, 63) Marija Napica iz
Dubrovnika, 64) Josip Butković iz Dubrovnika, 65) Ivo Brajević iz Dubrovnika,
66) Dora Fiorenini iz Dubrovnika, 67) Marija Vicić iz Dubrovnika, 68) Ivanka
Bašić iz Zagreba, 69) Božica Sinković iz Dubrovnika, 70) Refija Bakšić iz
Dubrovnika, 71) Viktorija Pešić iz Dubrovnika, 72) Marija Beno iz Dubrovnika,
73) Vedran Matić iz Dubrovnika, 74) Vera Matušić iz Dubrovnika, 75) Draga
Udović iz Dubrovnika, 76) Pavo Kalinić iz Dubrovnika, 77) Milorad Salata iz
Dubrovnika, 78) Marija Gjuraš iz Dubrovnika, 79) Marija Staničić iz Dubrovnika,
80) Dubravka Cvjetković iz Dubrovnika, 81) Bosiljka Vujević iz Dubrovnika, 82)
Aleksandar Novaković iz Dubrovnika, 83) Dušanka Čubrilo iz Dubrovnika, 84) Igor
Milošević iz Dubrovnika, 85) Darko Glanz iz Dubrovnika, 86) Davor Šolić iz
Zagreba, 87) Frano Kisić iz Dubrovnika, 88) Anđelka Maslić iz Zagreba, 89)
Đurđica Bratičević iz Dubrovnika, 90) Ana Mozara iz Dubrovnika, 91) Goran
Pećarević iz Dubrovnika, 92) Samostalna udruga stanara, Zagreb i Savez stanara
Dalmacije Split, koje zastupa opunomoćenica Dafinka Večerina, odvjetnica iz
Zagreba, 93) Valerija Seko iz Dubrovnika, 94) Rajka Vrhovnik iz Zagreba, 95)
Nada Renko iz Dubrovnika, 96) Tomo Kuljiš iz Dubrovnika, 97) Kristo Paskojević
iz Dubrovnika, 98) Vinka Lujak iz Dubrovnika, 99) Šuhreta Strinić iz
Dubrovnika, 100) Ajnija Salman iz Dubrovnika, 101) Nediljka Jeić iz Dubrovnika,
102) Darinka Šoć-Novačić iz Zagreba, 103) Berislav Veršić iz Dubrovnika i 104)
Kate Muhoberac iz Dubrovnika, podnijeli su prijedloge za pokretanje postupka za
ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 3. stavka 1. točke 2. Zakona o prodaji
stanova na kojima postoji stanarsko pravo (»Narodne novine«, broj 27/91.,
33/92., 43/92. – pročišćeni tekst, 69/92., 25/93., 48/93., 2/94., 44/94.,
58/95., 11/96., 11/97. /Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-697/1995/,
68/98., 96/99./Uredba/, 120/00. /Uredba/, 94/01. /Uredba/ i 78/02. /Uredba/ –
u daljnjem tekstu: Zakon o prodaji).
2. Osporena odredba članka 3.
stavka 1. točke 2. sadržana je u tekstu Zakona o prodaji od njegova donošenja
1991. godine (»Narodne novine«, broj 27 od 11. lipnja 1991.) i do danas nije
mijenjana niti dopunjavana. Ona glasi:
»Članak 3. stavak 1. točka 2.
Odredbe ovoga Zakona ne odnose
se na prodaju stanova:
2. u pravu vlasništva na kojima
je stečeno stanarsko pravo ako nije obuhvaćeno odredbom članka 2. ovoga
Zakona;«
3. Predlagatelji pod 92) opisuju
povijest i načine stjecanja stanarskog prava, a navode da je jedno od osnovnih
obilježja tog prava njegova trajnost čije je značenje i važnost razvidno iz
činjenice da je ono bilo ustavno pravo. Ističu da su prema ranijim propisima
osobe koje su stekle stanarsko pravo na stanu u vlasništvu građana imale ista
prava i dužnosti kao i osobe koje su to pravo stekle na stanu u društvenom
vlasništvu, a u prilog toj tvrdnji ukazuju i na obrazloženje odluke Ustavnog
suda, broj U-I-697/1995 od 29. siječnja 1997. Također navode da zbog svojstva
nositelja stanarskog prava na stanu na kojem postoji pravo vlasništva nisu
mogli sudjelovati u natječajima za stjecanje stanarskog prava na stanovima u društvenom
vlasništvu, ni za dodjelu stambenih kredita u radnoj organizaciji. Ukazuju da
je u postupku pretvorbe stanarskog prava u vlasništvo oko 97% nositelja toga
prava dobilo pravo i mogućnost otkupa stana, a samo oko 3% nije dobilo to pravo
i mogućnost, jer su im oni uskraćeni osporavanim odredbama Zakona, pa su stekli
samo pravni položaj kandidata za zaštićenog najmoprimca.
Dalje
ukazuju na odluku Ustavnog suda broj: U-I-762/1996 i dr. od 31. ožujka 1998.,
kojom nije prihvaćen prijedlog za ocjenu iste osporene odredbe, za koju
smatraju da nije uvjerljiva niti prihvatljiva, posebno u odnosu na odredbu
članka 3. stavka 2. Zakona o stambenim odnosima (»Narodne novine«, broj 51/85.,
42/86., 22/92. i 70/93.), prema kojoj prava i dužnosti iz stavka 1. toga članka
(prava i dužnosti nositelja stanarskog prava na stanu u društvenom vlasništvu)
ima i osoba koja je po ranijim propisima stekla stanarsko pravo na stanu u
vlasništvu građana. Smatraju, dakle, da sadržaj stanarskog prava i pravni
položaj nositelja stanarskog prava nije ovisio o davatelju stana na korištenje,
a ipak nositeljima stanarskog prava na stanu u vlasništvu građana nije na
jednak način uređen stambeni položaj kao onima na stanu u društvenom
vlasništvu, čime su utvrđene dvije kategorije nositelja stanarskog prava koje
nisu u ravnopravnom položaju i prvima se čak oduzima, odnosno ukida zakonom
stečeno stanarsko pravo.
Smatraju
da osporena odredba nije u suglasnosti s odredbama članka 3. u dijelu koji se
odnosi na jednakost kao najvišu vrednotu ustavnog poretka Republike Hrvatske,
članka 14. stavka 2., članka 30., članka 35. i članka 61. stavka 1. Ustava, pa
predlažu ukinuti osporenu odredbu Zakona.
Predlagatelji
od 1) do 91) i od 93) do 104) navode da su oni ugovorima sklopljenim prije 31.
prosinca 1990. godine stekli stanarsko pravo na stanovima u vlasništvu građana,
te ukazuju na odredbe članka 2. i članka 6. Aneksa G Ugovora o pitanjima
sukcesije, smatrajući osporenu odredbu Zakona s njima nesuglasnom.
Ističu
da su osporenom odredbom Zakona stavljeni u neravnopravan, nepovoljniji položaj
u odnosu na stanare koji su dobili pravo otkupa ne samo društvenih,
nacionaliziranih i još nekih stanova, nego i privatnih stanova po članku 48.
Zakona o najmu stanova. Smatraju da je radi poštivanja načela socijalne pravde
jedino ispravno, bezuvjetno potrebno i neophodno dati im pravo otkupa tzv.
privatnih neuseljivih stanova na kojima su nositelji stanarskog prava, a
nominalnim vlasnicima dati pravednu naknadu.
Smatraju
da je osporena odredba Zakona protivna odredbi članka 3. Ustava u dijelu koji
se odnosi na jednakost i socijalnu pravdu, te odredbi članka 14. stavka 2.
Ustava. Predlažu ukinuti osporenu odredbu Zakona.
Prijedlozi nisu osnovani.
4.
Ustavni sud već je ocjenjivao suglasnost osporene odredbe članka 3. stavka 1.
točke 2. Zakona o prodaji s člankom 3. Ustava u dijelu koji se odnosi na
jednakost i vladavinu prava kao temeljne vrednote ustavnog poretka Republike
Hrvatske, te s člancima 14. stavkom 2., 35. i 61. stavkom 1. Ustava.
Rješenjem
broj: U-I-762/1996 i dr. od 31. ožujka 1998., objavljenim u »Narodnim novinama«
broj 48/98., nije prihvaćen prijedlog za ocjenu suglasnosti osporene odredbe
Zakona s navedenim člancima Ustava.
Prema
članku 54. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«,
broj 99/99., 29/02., 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni
zakon), Ustavni sud može ocjenjivati suglasnost zakona s Ustavom i u slučaju
kada je određeni zakon već ranije bio predmetom ustavnosudske ocjene.
Od
donošenja navedenih rješenja do odlučivanja o prijedlozima koji su predmet ovog
ustavnosudskog postupka, međutim, Ustavni sud nije u pogledu osporene odredbe
Zakona utvrdio nove okolnosti koje bi dovele do promjene njegova pravnog
stajališta izraženog u navedenim rješenjima, niti su predlagatelji, s druge
strane, naveli nove ustavnopravno relevantne razloge zbog kojih bi Ustavni sud
utvrdio osnovanim pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti osporene odredbe
Zakona s člancima 3., 14. stavkom 2., 35. i 61. stavkom 1. Ustava.
5. Podnositelji osporavaju
suglasnost članka 3. stavka 1. točke 2. Zakona o prodaji i s člankom 30.
Ustava.
Prema odredbi članka 30. Ustava,
kaznena osuda za teška i osobito nečasna kaznena djela može, u skladu sa
zakonom, imati za posljedicu gubitak stečenih ili zabranu stjecanja na određeno
vrijeme nekih prava na obavljanje određenih poslova, ako to zahtijeva zaštita
pravnog poretka.
Ustavni sud nije utvrdio po
kojoj bi se osnovi mogla ocjenjivati suglasnost osporenih odredbi članka 3.
stavka 1. točke 2. Zakona o prodaji s člankom 30. Ustava, jer je očito da ta
ustavna odredba za konkretan slučaj nije mjerodavna.
6. Konačno, podnositelji ističu
kako su osporenom odredbom Zakona o prodaji diskriminirani suprotno odredbama
članaka 2. stavka 2. i 6. Aneksa G Ugovora o pitanjima sukcesije (u daljnjem
tekstu: Aneks G Ugovora).
Hrvatski sabor je Ugovor o
pitanjima sukcesije, potpisan u Beču 29. lipnja 2001., potvrdio Zakonom o
potvrđivanju Ugovora o pitanjima sukcesije, koji je objavljen u »Narodnim
novinama – Međunarodni ugovori«, broj 2/2004. Ugovor je stupio na snagu 2.
lipnja 2004. godine (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 5/2004.).
Članci 2., 6. i 8. Aneksa G
Ugovora glase:
Aneks G
Privatna imovina i stečena
prava
Članak 2.
(1) (a) Prava na pokretnu i nepokretnu imovinu
koja se nalazi u nekoj državi sljednici na koju su građani ili druge pravne
osobe SFRJ imali pravo na dan 31. prosinca 1990. priznat će se, te će biti
zaštićena i vraćena od te države u skladu s utvrđenim standardima i normama
međunarodnog prava bez obzira na nacionalnost, državljanstvo, mjesto boravka
ili prebivalište tih osoba. To uključuje osobe koje su, nakon 31. prosinca
1990. stekle državljanstvo ili mjesto boravka ili prebivalište u nekoj drugoj
državi, a ne u državi sljednici. Osobe koje ne mogu ostvariti ova prava imaju
pravo na naknadu u skladu s normama građanskog i međunarodnog prava.
(b) Bilo kakav navodni prijenos prava na
pokretnu i nepokretnu imovinu učinjen nakon 31. prosinca 1990. i zaključen pod
prisilom ili protivno pododjeljku (a) ovoga članka, bit će ništav.
(2) Svi ugovori sklopljeni od strane građana
ili drugih pravnih osoba SFRJ do 31. prosinca 1990., uključujući one
sklopljene s javnim poduzećima, poštovat će se bez diskriminacije. Države
sljednice omogućit će izvršavanje obveza na temelju takvih ugovora tamo gdje je
izvršenje takvih ugovora bilo spriječeno raspadom SFRJ.
Članak 6.
Domaće zakonodavstvo svake države sljednice
glede stanarskog prava primjenjivat će se podjednako na osobe koje su bile
državljani SFRJ i koje su imale to pravo, bez diskriminacije na bilo kojoj
osnovi kao što je spol, rasa, boja kože, jezik, vjera, političko ili drugo
uvjerenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, pripadnost nacionalnoj manjini,
imovinsko stanje, rođenje ili drugi položaj.
Članak 8.
Gore
navedene odredbe ovoga Aneksa ne dovode u pitanje bilo koja jamstva
nediskriminacije povezana s privatnom imovinom i stečenim pravima koja postoje
u domaćem zakonodavstvu država sljednica.
Članak
2. Aneksa G Ugovora nije mjerodavan u konkretnom slučaju. Odredba članka 2.
stavka 2. Aneksa G Ugovora, na koju se podnositelji osobito pozivaju, obvezuje
države sljednice da sve ugovore sklopljene od strane građana ili drugih pravnih
osoba SFRJ do 31. prosinca 1990., uključujući one sklopljene s javnim poduzećima,
poštuju bez diskriminacije. Ta obveza, međutim, nikako ne pretpostavlja i
obvezu država sljednica da zadrže u nacionalnom zakonodavstvu pravne institute
socijalističkog uređenja bivše SFRJ koji su suprotni temeljnim jamstvima
sloboda i prava čovjeka i građanina zajamčenim Ustavom Republike Hrvatske, među
koje institute pripada i stanarsko pravo, uključujući i ugovore na temelju
kojih se ono stjecalo.
Ustavni sud u tom smislu
podsjeća da je dotadašnji pravni položaj svih nositelja stanarskih prava
preveden u položaj zaštićenih najmoprimaca po sili Zakona o najmu stanova, bez
diskriminacije bilo koga od njih po bilo kojoj osnovi, čime su i svi ugovori o
davanju stanova na korištenje i stjecanju stanarskih prava prestali važiti ex
lege, što je u skladu s člancima 6. i 8. Aneksa G Ugovora.
Aneks G Ugovora može biti
mjerodavan u konkretnom slučaju samo u pitanju ima li osporena odredba Zakona o
prodaji, kao dio domaćeg zakonodavstva, neposredne ili posredne diskriminacijske
učinke po osnovi spola, rase, boje kože, jezika, vjere, političkog ili drugog
uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, pripadnosti nacionalnoj
manjini, imovinskom stanju, rođenju ili drugom položaju prema bilo kojoj osobi
koja je bila državljanin SFRJ i koja je imala stanarsko pravo, u kojem bi
slučaju bila suprotna članku 6. Aneksa G Ugovora. Budući da osporena odredba
Zakona nema nikakve neposredne ili posredne diskriminacijske učinke u smislu
članka 6. Aneksa G Ugovora, Ustavni sud taj dio prijedloga podnositelja
ocjenjuje očito neutemeljenim.
Potrebno
je napomenuti da su eventualni diskriminacijski učinci osporene odredbe Zakona
već bili predmetom ispitivanja pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske i pred
Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu i prije no što je Ugovor o
pitanjima sukcesije stupio na snagu u Republici Hrvatskoj. Za razliku od opće
zabrane diskriminacije bilo kojeg državljanina bivše SFRJ u položaju nositelja
stanarskog prava po bilo kojoj osnovi, propisanoj Aneksom G Ugovora,
ispitivanje diskriminacijskih učinaka osporene odredbe Zakona pred navedenim
sudovima obuhvatilo je pitanje eventualne međusobne nejednakosti dviju
kategorija nositelja stanarskih prava (onih na stanovima u privatnom i onih na
stanovima u društvenom vlasništvu), koje pitanje izlazi izvan okvira Aneksa G
Ugovora.
Ustavni
sud u tom smislu podsjeća da je Europski sud za ljudska prava u Odluci o
dopuštenosti zahtjeva broj 43447/98. od 16. ožujka 2000., kojom je kao očito
neutemeljen odbačen zahtjev B. S. iz Z, iznio svoje stajalište o suglasnosti
osporene odredbe Zakona s člankom 14. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i
temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. –
pročišćeni tekst, 9/99. – ispravak, 14/02.) kojom se propisuje zabrana
diskriminacije po bilo kojoj osnovi, a koje se stajalište odnosi na različit
pravni položaj osoba koje su imale stanarsko pravo na stanovima u vlasništvu
građana i onih koje su imale stanarsko pravo na stanovima u društvenom vlasništvu.
Ustavni sud napominje da su stajališta Europskog suda za ljudska prava u
cijelosti sukladna pravnim stajalištima Ustavnog suda izraženim u rješenju,
broj: U-I-762/1996 i dr. od 31. ožujka 1998. godine. U obrazloženju navedene
odluke Europskog suda za ljudska prava istaknuto je sljedeće:
»Sud
primjećuje da je podnositelj zahtjeva uvijek bio u položaju značajno različitom
od položaja osoba čije je pravo na kupnju stana na kojemu su prije imali
stanarsko pravo priznato Zakonom o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko
pravo. Dok su te osobe bile nositelji stanarskog prava na stanovima u
društvenom vlasništvu (bez obzira jesu li ti stanovi uvijek bili u društvenom
vlasništvu ili su aktima eksproprijacije, nacionalizacije, konfiskacije ili
sličnim aktima pretvoreni iz privatnog u društveno vlasništvo), podnositelj
zahtjeva je ab initio bio najmoprimac stana u privatnom vlasništvu,
(...).
Nadalje, budući da podnositelj
zahtjeva stanuje u stanu u privatnom vlasništvu, može se primijetiti da postoji
legitimni interes vlasnika da im se zaštiti njihovo vlasništvo. Kad bi osobe u
položaju podnositelja zahtjeva imale pravo kupiti stanove u privatnom
vlasništvu u kojima stanuju, vlasnici bi bili izloženi prinudnoj obvezi prodati
svoje stanove. Suprotno tome, osobe koje stanuju u stanovima u društvenom
vlasništvu koje imaju pravo kupiti te stanove, ne ugrožavaju vlasnička prava
drugih osoba, jer vlasništvo tih stanova nije privatno. Razlika između bivših
nositelja stanarskog prava na stanovima u društvenom vlasništvu, koja potječe
od njihovog prava kupiti te stanove, i osobe u položaju podnositelja zahtjeva
nije diskriminirajuća, jer postoji objektivno i razumno opravdanje da se
zaniječe to pravo bivšim nositeljima stanarskog prava na stanovima u privatnom
vlasništvu kako bi se zaštitilo pravo vlasnika tih stanova. Stoga razlika u
postupanju koja potječe od isključenja osoba u položaju podnositelja zahtjeva
iz kategorije stanara koji imaju pravo kupiti stanove u kojima stanuju ne
predstavlja diskriminaciju u smislu članka 14. Konvencije«.
7. Sukladno navedenom, temeljem
odredbe članka 43. stavka 1. Ustavnog zakona, riješeno je kao u izreci.
Objava ovog rješenja temelji se
na članku 29. stavku 1. Ustavnog zakona.
Broj:
U-I-3254/2004, U-I-3273/2004, U-I-3275/2004, U-I-3291/2004, U-I-3299/2004,
U-I-3301/2004,
U-I-3305/2004, U-I-3307/2004, U-I-3322/2004, U-I-3324/2004, U-I-3339/2004,
U-I-3341/2004, U-I-3345/2004, U-I-3353/2004, U-I-3357/2004, U-I-3361/2004,
U-I-3366/2004, U-I-3387/2004, U-I-3400/2004, U-I-3414/2004, U-I-3435/2004,
U-I-3437/2004, U-I-3465/2004, U-I-3480/2004, U-I-3483/2004, U-I-3486/2004,
U-I-3494/2004, U-I-3514/2004, U-I-3517/2004, U-I-3519/2004, U-I-3521/2004,
U-I-3523/2004, U-I-3527/2004, U-I-3530/2004, U-I-3533/2004, U-I-3537/2004,
U-I-3540/2004, U-I-3569/2004, U-I-3571/2004, U-I-3576/2004, U-I-3581/2004,
U-I-3588/2004, U-I-3607/2004, U-I-3609/2004, U-I-3619/2004, U-I-3623/2004,
U-I-3630/2004, U-I-3648/2004, U-I-3650/2004, U-I-3656/2004, U-I-3681/2004,
U-I-3697/2004, U-I-3736/2004, U-I-3771/2004, U-I-3788/2004, U-I-3800/2004,
U-I-3845/2004, U-I-3860/2004, U-I-3865/2004, U-I-3869/2004, U-I-3881/2004,
U-I-3883/2004, U-I-3887/2004, U-I-3909/2004, U-I-3914/2004, U-I-3916/2004,
U-I-3926/2004, U-I-3931/2004, U-I-3946/2004, U-I-3978/2004, U-I-3980/2004,
U-I-3982/2004, U-I-3999/2004, U-I-4001/2004, U-I-4003/2004, U-I-4031/2004,
U-I-4034/2004, U-I-4091/2004, U-I-4160/2004, U-I-4162/2004, U-I-4178/2004,
U-I-4188/2004, U-I-4190/2004, U-I-4195/2004, U-I-4198/2004, U-I-4211/2004,
U-I-4213/2004, U-I-4217/2004, U-I-4224/2004, U-I-4236/2004, U-I-4239/2004,
U-I-4313/2004, U-I-4339/2004, U-I-4357/2004, U-I-4414/2004, U-I-4444/2004,
U-I-4525/2004, U-I-4593/2004, U-I-4674/2004, U-I-4687/2004, U-I-4714/2004,
U-I-4740/2004, U-I-4801/2004, U-I-4875/2004
Zagreb, 9. veljače 2005.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Suda
dr. sc. Petar Klarić, v. r.
|
Link na brzi pregled poslovnih i internet usluga |