USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

669

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, pred­sjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vu­ko­jević i Milan Vuković, odlučujući o ustavnoj tužbi D. Z. iz R., na sjednici održanoj 15. veljače 2005. godine, donio je

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Županijski sud u Rijeci dužan je donijeti odluku o žalbi protiv presude Općinskog suda u Rijeci, broj: P-1762/04 (raniji broj: P-1983/94) od 26. listopada 2004. godine u najkraćemu mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvoga idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe D. Z. iz R., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 7.800,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, temeljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je 26. ožujka 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Dana 1. lipnja 1994. godine podnositelj je Općinskom sudu u Rijeci podnio tužbu radi naknade štete protiv N. V.

Do 5. studenoga 1997. godine održana su tri ročišta, od kojih zadnje 24. siječnja 1995. godine.

Nakon 5. studenoga 1997. godine Općinski sud u Rijeci održao je ročišta 15. srpnja, 7. listopada i 21. prosinca 1998. godine, te 19. veljače i 19. travnja 1999. godine.

Rješenjem od 1. rujna 1999. godine određeno je provesti dokaz liječničkim vještačenjem.

Vještački nalaz i mišljenje zaprimljeni su 8. listopada 1999. godine.

Ročišta su zatim održana 18. listopada 1999. godine, 1. veljače 2001. godine, 25. veljače, 10. travnja, 17. svibnja, te 20. lipnja 2002. godine, kada je glavna rasprava zaključena i donijeta presuda suda prvog stupnja. Dana 19. kolovoza 2002. godine na presudu je žalbu uložio tužitelj, a 12. rujna 2002. godine tuženik.

Predmet je 16. listopada 2002. godine otpremljen Županijskom sudu u Rijeci, koji je 18. veljače 2004. godine presudu ukinuo i predmet vratio Općinskom sudu u Rijeci na ponovno suđenje.

Pred Općinskim sudom u Rijeci ročišta su zatim održana 5. svibnja i 14. listopada 2004. godine, kada je glavna rasprava zaključena, a presuda je objavljena i uručena strankama 26. listopada 2004. godine.

Dana 12. studenoga 2004. godine na presudu je uložena žalba, te je predmet 22. prosinca 2004. godine otpremljen Županijskom sudu u Rijeci.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvat­ske propisano je:

»Članak 29.

Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...).«.

Odredbom članka 63. Ustavnog zakona propisano je:

»Članak 63.

(1) Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).

(2) U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.

(3) U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.«

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđe­­njima­:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Podnositelj je 1. lipnja 1994. godine podnio tužbu radi naknade štete Općinskom sudu u Rijeci.

Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. stude­noga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola, broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je 26. ožujka 2004. godine, a do toga dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno devet (9) godina, devet (9) mjeseci i dvadeset šest (26) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao šest (6) godina, četiri (4) mjeseca i dvadeset jedan (21) dan.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju od 5. studenoga 1997. godine do podnošenja ustavne tužbe, najprije vodio pred Općinskim sudom u Rijeci kao sudom prvog stupnja u trajanju od četiri godine, jedanaest mjeseci i jedanaest dana. Taj sud nije održao ročište od 24. siječnja 1995. do 15. srp­nja 1998. godine (tri godine, pet mjeseci i dvadeset jedan dan), potom od 18. listopada 1999. do 1. veljače 2001. godine (jedna godina, tri mjeseca i dvanaest dana), te zatim do 25. veljače 2002. godine (jedna godina i dvadest pet dana). Nakon toga postupak se vodio pred Županijskim sudom u Rijeci u trajanju od jedne godine, četiri mjeseca i dva dana, te nakon toga ponovo pred Općinskim sudom u Rijeci do 22. prosinca 2004. godine, od kada se postupak ponovo vodi pred Županijskim sudom u Rijeci.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE
(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe kao tužitelj u parničnom postupku pridonio je duljini postupka jer nije odmah dostavio svoj zdravstveni karton.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da nije riječ o složenom predmetu.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se predmet vodi u trajanju duljem od devet godina, te da su nakon 5. studenoga 1997. godine bila dva dulja razdoblja neaktivnosti suda. Imajući u vidu ukupnu duljinu postupka, neučinkovito postupanje suda, te okolnost da postupak nije pravomoćno dovršen, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno pravo podnositelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Predsjednik Županijskog suda u Rijeci dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke iz točke II. izreke ove odluke u roku osam (8) dana od dana njezine otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-1070/2004
Zagreb, 15. veljače 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Suda
dr. sc. Petar Klarić, v. r.