USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

672

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlu­čivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, pred­sjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlu­čujući o ustavnoj tužbi M. Š. iz T., na sjednici održanoj 24. veljače 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Trogiru dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: P-203/03 (raniji brojevi: P-541/96, P-246/90, P-495/85 i P-85/75) u najkraćemu mogućem roku, ali ne duljem od deset (10) mjeseci, računajući od prvoga idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst) podnositelju ustavne tužbe M. Š. iz T., P. D. 2, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 11.160,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, temeljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je 15. listopada 2002. godine ustav­nu tužbu radi duljine parničnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Dana 15. travnja 1975. godine podnositelj i I. Š. podnijeli su tužbu Općinskom sudu u Trogiru protiv tuženika B. i B. H. radi utvrđenja i uspostave prijašnjeg stanja na dijelu čest. zem. 1940 k. o. T.:

– predmet je zaprimljen pod brojem: P-85/75;

– podneskom od 21. travnja 1975. godine podnositelj je proširio tužbeni zahtjev;

– dana 28. svibnja 1975. godine održano je ročište, a 2. srpnja 1975. godine sud je rješenjem spisu broj: P-85/75, pripojio spis broj: P-105/75;

– rješenjem suda od 2. srpnja 1975. godine prekinut je postupak do pravomoćnog okončanja postupka u predmetu toga suda, broj: P-32/69;

– dana 4. lipnja 1984. godine zaprimljen je podnesak podnositelja kojim je izvršio subjektivnu preinaku tužbe na strani tužitelja;

– sud je održao ročišta 5. lipnja i 10. rujna 1984. godine, a na ročištu od 24. listopada 1984. godine sud je zaključio glavnu raspravu i donio presudu;

– u povodu žalbe podnositelja Okružni sud u Splitu, rje­še­njem broj: Gž-5/85 od 5. travnja 1985. godine, ukinuo je prvostupanjsku presudu i predmet vratio na ponovno suđenje;

– sud je nastavio postupak pod brojem: P-495/85;

– podneskom od 31. siječnja 1986. godine tuženici su istakli protutužbeni zahtjev;

– dana 1. lipnja 1987. godine održano je ročište;

– dana 23. svibnja 1989. godine sud je donio novu presudu;

– rješenjem Okružnog suda u Splitu, broj: Gž-2593/89 od 2. veljače 1990. godine, ukinuta je prvostupanjska presuda;

– tuženici su izjavili reviziju Vrhovnom sudu Republike Hrvatske;

– dana 16. travnja 1991. godine Vrhovni sud Republike Hrvatske, odlukom broj: Rev-811/1991 od 16. travnja 1991. godine, odbacio je reviziju kao nedopuštenu;

– dana 25. siječnja 1996. godine sud je donio presudu, pod brojem: P-246/90;

– rješenjem Županijskog suda u Splitu, broj: Gž-910/96 od 9. listopada 1996. godine, ukinuta je prvostupanjska presuda i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje;

– dana 9. rujna 1997. godine održano je ročište u predmetu pod novim brojem: P-541/96, na kojem je odlučeno, zbog izmjene raspravnog suca, da glavna rasprava počinje iznova;

– zatraženi su podaci iz zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Trogiru;

– dana 11. ožujka 1998. godine sud je zaključio glavnu raspravu i donio presudu;

– dana 30. prosinca 1998. godine tuženici – protutužitelji su izjavili žalbu, a 1. veljače 1999. godine podnositelj je dostavio odgovor na žalbu;

– 15. veljače 1999. godine spis je proslijeđen Županijskom sudu u Splitu na odlučivanje;

– dana 13. ožujka 2003. godine Županijski sud u Splitu, rješenjem broj: Gž-555/99, ukinuo je prvostupanjsku odluku i predmet vratio na ponovno odlučivanje;

– dana 7. listopada 2003. godine tuženici su uputili požurnicu sudu, što je učinio i podnositelj 21. lipnja 2004. godine;

– dana 19. listopada, pod brojem: P-203/03, sud je održao ročište na kojem su se nazočne stranke očitovale na međusobne podneske, a sud je podnositelju ostavio i daljnji rok za pisano očitovanje i odredio ročište za 2. prosinca 2004. godine.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvat­ske propisano je:

Članak 29.

Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...).

Odredbom članka 63. Ustavnog zakona propisano je:

Članak 63.

(1) Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).

(2) U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.

(3) U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđe­njima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Tužba je Općinskom sudu u Trogiru podnijeta 15. trav­nja 1975. godine.

Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola, broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je 15. listopada 2002. godine, a do toga dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno dvadeset sedam (27) godina i šest (6) mjeseci, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao četiri (4) godine, jedanaest (11) mjeseci i dvadeset (20) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, od 5. studenoga 1997. godine do podnošenja ustavne tužbe, najprije vodio pred Općinskim sudom u Trogiru, do 15. veljače 1999. godine kada je spis po žalbi na odluku prvostupanjskog suda od 11. ožujka 1998. godine proslijeđen Županijskom sudu u Splitu na odlučivanje.

Županijski sud u Splitu odluku u parničnom spisu donosi 13. ožujka 2003. godine, dakle, nakon više od četiri godine od preuzimanja spisa, a u vremenskom razdoblju nakon podnesene ustav­ne tužbe.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE
(TUŽITELJA – PROTUTUŽENIKA U PARNIČNOM
POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe kao tužitelj-protutuženik u parni­č­nom postupku nije pridonio duljini postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se radi o pravno složenom predmetu vlasničkopravne naravi, gdje sud raspravlja u istom postupku o tužbi i protutužbi, gdje odluka u tom predmetu ovisi o utvr­đenjima iz drugih sudskih postupaka.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da je u razdoblju nakon 5. studenoga 1997. godine Županijski sud bio izrazito neaktivan i neučinkovit pa bez obzira na činjenicu da se radi o pravno složenom predmetu, i činjenicu da su sudovi tijekom trajanja postupka donijeli nekoliko odluka, imajući u vidu ukupno trajanje postupka, koje do podnošenja ustavne tužbe iznosi više od dvadeset sedam godina, te izrazito neučinkovito postupanje sudova i okolnost da postupak još traje, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno pravo podnositelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Trogiru dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustav­nog zakona.

Broj: U-IIIA-2358/2002
Zagreb, 24. veljače 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.