USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

705

 

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom M. Č. Š. B., J. Č. Š. S. i A. Č. Š., svi iz S., koje zastupa odvjetnica A. L. iz S., na sjednici održanoj 17. veljače 2005. godine, jednoglasno je donio

 

ODLUKU

I. Ustavna tužba se odbija.

II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Pravodobna i dopuštena ustavna tužba podnijeta je 7. trav­nja 2004. godine protiv presude Županijskog suda u Splitu broj: Gž-3078/02 od 20. veljače 2004. godine, kojom su prihvaćene žalbe umješača (Lj. K. i M. V.) na strani tuženika (Republika Hrvatska i Grad Split), kao osnovane pa je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj: P-751/99 od 14. svibnja 2002. godine, na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice A. Č. Š. iz S.

Tužbenim zahtjevom tužiteljica je tražila utvrđenje da su ona i njezin pok. suprug bili od 1. travnja 1947. do 9. kolovoza 1948. godine suvlasnici, svatko od njih za po 1/2 dijela predmetnog kata zgrade na kojemu se nalaze dva stana s pripadajućim zajedničkim dijelovima zgrade te u istom dijelu da su suvlasnici zemljišta, koje obuhvaća i neizgrađenu površinu sa svim pripatcima i služnostima na tom zemljištu i to na temelju kupoprodajne pogodbe tužiteljice i njezinog supruga i prodavatelja K. J., kojemu su ove nekretnine rješenjem Kotarskog suda u Splitu broj: I-233/48 oduzete 9. kolovoza 1948. godine.

2. Podnositelji smatraju da su osporenom presudom Županijskog suda u Splitu povrijeđena ustavna prava zajamčena člancima 14. stavkom 2., 26. i 48. stavkom 1. Ustava te odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 6/99 – pročišćeni tekst i 8/99 – ispravak, u daljnjem tekstu: Europska konvencija).

Podnositelji obrazlažu da su tužbu podnijeli Općinskom sudu u Splitu protiv Republike Hrvatske i Grada Splita, a da su se u sporu, kao umješači na strani tuženika, pojavili Lj. K. i M. V. Ističu da su rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu broj: O-400/03 proglašeni nasljednicima tužiteljice, A. Č. Š., koja je 28. siječnja 1997. godine podnijela zahtjev za povrat imovine oduzete konfiskacijom. Pokrenuti postupak je prekinut, a tužiteljica je upućena na parnicu radi utvrđenja prava vlasništva na nekretninama koje su predmet spora. Navode da je pozivanje na rješenje Kotarskog suda u Splitu broj: I-233/48 od 9. kolovoza 1948. neustavno te smatraju da im je osporenom presudom povrijeđeno pravo na zaštitu prava vlasništva, zajamčeno Ustavom.

Od Ustavnog suda traže ukidanje osporene presude.

 

Ustavna tužba nije osnovana.

 

3. Prema odredbi članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99, 29/02 i 49/02 – pročišćeni tekst), svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom (u daljnjem tekstu: ustavno pravo).

Ustavni sud u postupku u povodu ustavne tužbe, u granicama zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama pojedinca došlo do nedopuštenog posizanja u Ustavom zaštićena ljudska prava i temeljne slobode. Pritom se Ustavni sud, u pravilu, ne upušta u pitanje jesu li upravna tijela i sudovi pravilno i potpuno utvrdili činjenično stanje i ocijenili dokaze. Za Ustavni sud relevantne su samo one činjenice od čijeg postojanja ovisi ocjena o povredi ustavnog prava.

4. Ocjenjujući razloge ustavne tužbe sa stajališta članka 14. stavka 2. Ustava, Sud je utvrdio da u konkretnom slučaju ustavno pravo jednakosti pred zakonom nije povrijeđeno. Polazeći od utvrđenja u osporenim odlukama i primijenjenog materijalnog prava, ocjena je Ustavnog suda da su osporene odluke utemeljene na odgovarajućim zakonskim odredbama, a ujedno sadrže i valjane pravne razloge za činjenična utvrđenja i primjenu mjerodavnih zakonskih odredbi, za koja je nedvojbeno da nisu posljedica proizvoljnog tumačenja mjerodavnog materijalnog prava.

Odlučujući u žalbenom postupku, Županijski sud u Splitu je ocijenio pravilnim činjenice utvrđene od strane prvostupanjskog suda, ali je utvrdio osnovanim žalbeni prigovor pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, pravomoćnim rješenjem Kotarskog suda u Splitu broj: I-233/48 od 12. veljače 1948. godine, kupoprodajna pogodba od 1. travnja 1947. godine, sklopljena između tužiteljice (prednice podnositelja ustavne tužbe) i njenog supruga, kao kupaca, i K. J., kao prodavatelja, proglašena je ništavom. Ništavost je utvđena pozivom na članak 9. Zakona o konfiskaciji imovine jer je u tom postupku utvrđeno da je kupoprodaja spornih nekretnina učinjena s namjerom da se osujeti konfiskacija.

Utvrđenje je drugostupanjskog suda da se radi o apsolutnoj ništavosti, što znači da je kupoprodajna pogodba ništava od počet­ka, od onog trenutka kad je sklopljena te da ne proizvodi nikakve pravne učinke. Zbog toga, prema stajalištu drugostupanjskog suda, tužiteljica i njezin suprug nisu imali valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama.

5. Odredbom članka 26. Ustava propisano je da su svi držav­ljani Republike Hrvatske i stranci jednaki pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti te nije mjerodavna u ovom slučaju (stav Ustavnog suda izražen u odluci broj: U-III-884/2004, objavljenoj u »Narodnim novinama«, broj 2/05).

6. Odredbom članka 48. stavka 1. Ustava određeno je: »Jamči se pravo vlasništva«. Ustavni sud ocjenjuje da se osporena presuda temelji na mjerodavnim zakonskim odredbama te da podnositeljima nije povrijeđeno ovo ustavno pravo.

7. Budući da Ustavni sud nije utvrdio postojanje povrede ustav­nih prava, neosnovani su navodi podnositelja o povredi odredbi Europske konvencije.

8. Slijedom navedenog, temeljem odredbi članaka 73. i 75. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, odlučeno je kao u izreci.

9. Odluka o objavi ove odluke temelji se na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Broj: U-III-1337/2004

Zagreb, 17. veljače 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.