USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

706

 

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi M. V. iz Z., kojeg zastupa K. V., odvjetnik iz Z., na sjednici održanoj dana 24. veljače 2005. godine, jednoglasno je donio

 

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom, pod poslovnim brojem: Pr-19764/04 (raniji broj: Pr-2903/96, Pr-5032/02) u najkraćemu mogućem roku, ali ne duljem od deset (10) mjeseci, računajući od prvoga idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe M. V. iz Z., P. 27, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 10.500,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, temeljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je dana 19. listopada 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Dana 7. studenoga 1996. godine podnositelj je Općinskom sudu u Zagrebu podnio tužbu radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa protiv tuženika U. – t. š. iz Z.

Do 5. studenoga 1997. godine održano je jedno ročište.

Nakon toga održano je ročište 4. prosinca 1997., te 3. ožujka 1998. godine na kojem je saslušan podnositelj.

Na ročištu održanom 18. lipnja 1998. godine saslušan je svjedok M. N., te je naloženo podnositelju da u spis dostavi sporazum zaključen između tuženika i Š. za m. i i. u m. s.

Ročište određeno za dan 5. listopada 1999. godine nije održano, jer stranke nisu pristupile.

Ročište određeno za dan 12. travnja 1999. godine odgođeno je jer je podnositelj predložio da tuženi dostavi podatke o tome temeljem kojeg natječaja je M. N. primljen u radni odnos.

Na ročištu održanom 9. lipnja 1999. godine podnositelj je predložio da tužena dostavi podatke o plaći podnositelja.

Podneskom od 17. siječnja 2000. godine podnositelj je požurio zakazivanje glavne rasprave.

Ročište zakazano za dan 2. svibnja 2000. i 1. lipnja 2000. godine odgođeno je zbog bolesti suca.

Na ročištu održanom 8. rujna 2000. godine glavna rasprava je zaključena i donijeta je presuda, kojom je odbijen tužbeni zahtjev podnositelja.

Podnositelj je protiv presude podnio žalbu 20. studenoga 2000. godine.

Predmet je otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu 12. siječnja 2001. godine.

Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, broj: Gž-279/01-2 od 12. ožujka 2002. godine, ukinuta je prvostupanjska presuda i pred­met vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Ročišta su održana 14. listopada 2002. te 25. ožujka 2003. godine na kojem je saslušan tuženi (ravnatelj škole), te je riješeno da se pribave podaci od H. t. š. o zasnivanju radnog odnosa M. N.

Na ročištu održanom 27. studenoga 2003. godine zaključena je glavna rasprava i donijeta presuda kojom je poništena odluka tužene o otkazu ugovora o radu podnositelju i naloženo tuženoj da podnositelju isplati neisplaćene plaće za razdoblje od 1. srpnja 1997. do 31. listopada 2003. godine.

Protiv presude tužena je podnijela žalbu 29. travnja 2004. godine.

Podnositelj je dao odgovor na žalbu dana 24. svibnja 2004. godine.

Predmet je otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu dana 31. svibnja 2004. godine.

Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, broj: Gžr-1462/04-2 od 15. lipnja 2004. godine, ukinuta je presuda prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu, te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu (15. srpnja 2004. godine) na ponovno suđenje.

Sljedeće ročište zakazano je za dan 15. ožujka 2005. godine.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske propisano je:

Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...).

Odredbom članka 63. Ustavnog zakona propisano je:

(1) Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).

(2) U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustav­nog suda u »Narodnim novinama«.

(3) U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.

 

Ustavna tužba je osnovana.

 

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 7. studenoga 1996. godine tužbom podnositelja Općinskom sudu u Zagrebu radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa.

Međutim, duljina postupka ne uzima se u razmatranje od tog dana već od 5. studenoga 1997. godine, kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola, broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je dana 19. listopada 2004. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno sedam (7) godina, jedanaest (11) mjeseci i jedanaest (11) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao šest (6) godina, jedanaest (11) mjeseci i trinaest (13) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

U razmatranom, pravno relevantnom razdoblju postupak se najprije vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu u trajanju od tri godine, dva mjeseca i šest dana. Nakon toga postupak se vodio pred Županijskim sudom u Zagrebu u trajanju od jedne godine, dva mjeseca i devet dana. Nakon što je taj sud ukinuo presudu suda prvog stupnja, postupak se ponovo vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu u trajanju od dvije godine, dva mjeseca i sedam dana, te ponovo pred Županijskim sudom u trajanju od jednog mjeseca i petnaest dana. U trenutku podnošenja ustavne tužbe predmet se je ponovo nalazio pred Općinskim sudom u Zagrebu.

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe kao tužitelj u parničnom postupku nije pridonio duljini postupka.

 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da je riječ o složenom predmetu u kojem je potrebno utvrditi da li je podnositelj opravdano bio otpušten s posla, te visinu zarade koju je izgubio.

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Parnični postupak po tužbi podnositelja, koji je vođen pred Općinskim sudom u Zagrebu, pod brojem: Pr-19764/04 (raniji broj: Pr-2903/96, Pr-5032/02), traje nepunih osam godina.

U postupanju sudova nije bilo značajnih razdoblja neaktivnosti. Međutim po ocjeni Ustavnog suda, u postupku se nije postupalo učinkovito.

Imajući u vidu ukupno trajanje postupka, Ustavni sud nalazi da vođenje postupka ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku. Pri tome posebno valja napomenuti da se radi o radnom sporu koji je žurne prirode.

Stoga Ustavni sud utvrđuje da je povrijeđeno ustavno pravo pod­nositelja da zakonom ustanovljeni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakoga pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumu donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njezine otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-3840/2004

Zagreb, 24. veljače 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.