USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

731

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, pred­sjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vuko­je­vić i Milan Vuković, odlučujući o ustavnoj tužbi D. M. iz N., kojeg zastupa opunomoćenica B. P., odvjetnica u O., na sjednici održanoj 15. veljače 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Županijski sud u Čakovcu dužan je donijeti odluku o žalbi protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovnog broja: P-559/97 od 25. studenoga 2003. godine u najkraćemu mogućem roku, ali ne duljem od deset (10) mjeseci, računajući od prvoga idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Us­tav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe D. M. iz N., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narod­ne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 7.800,00 kuna. 

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, temeljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je 31. kolovoza 2004. godine us­tav­nu tužbu radi duljine parničnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Dana 19. kolovoza 1997. godine podnositelj je pred Općin­skom sudu u Čakovcu, pod brojem: P-559/97 pokrenuo parnični postupak protiv Republike Hrvatske – Ministarstva obrane, radi naknade materijalne štete pretrpljene u prometnoj nesreći, koja se dogodila 28. rujna 1996. godine;

– dana 19. rujna 1997. godine podnositelj je dostavio potvrdu o imovnom stanju, te podnesak kojim moli oslobađanje od plaćanja sudske pristojbe;

– podneskom od 2. listopada 1998. godine podnositelj požuruje zakazivanje glavne rasprave;

– dana 18. veljače 1999. godine održana je glavna rasprava, na koju nije pristupio tuženik iako je uredno pozvan, te je na prijedlog tuženika sud donio presudu zbog izostanka;

– dana 25. veljače 1999. godine podnositelj je saslušan na okolnost oslobađanja od sudskih troškova, o čemu je sud sačinio zapisnik;

– rješenjem suda od 25. veljače 1999. godine podnositelj je odbijen sa svojim prijedlogom za oslobađanje od sudskih troš­kova;

– dopisom od 26. veljače 1999. godine Ministarstvo obrane Zagreb, Uprava za pravne poslove vratilo je sudu poziv za glavnu raspravu zakazanu za 18. veljače 1999. godine, jer da isti nije dostavljen u skladu sa Zakonom o državnom pravobraniteljstvu;

– dana 25. ožujka 1999. godine Državno pravobraniteljstvo Republike Hrvatske podnijelo je prijedlog za povrat u prijašnje stanje protiv presude zbog izostanka od 18. veljače 1999. godine;

– podneskom od 1. srpnja 1999. godine tuženi je podnio odgovor na tužbu u kojem je istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije, te obavijestio sud da na ročište zakazano za dan 13. srpnja 1999. godine nije u mogućnosti pristupiti;

– na ročištu održanom 13. srpnja 1999. godine podnositelj je predložio da sud provede prometno vještačenje, dok je sud obvezao tuženika da dostavi detaljniji odgovor na tužbu;

– dana 15. rujna 1999. godine tuženik je dostavio podnesak sukladno raspravnom rješenju suda od 13. srpnja 1999. godine;

– podneskom od 20. ožujka 2003. godine tužitelj je predložio sudu da pribavi spis br. 4-3269/96 od Prekršajnog suda u Čakov­cu, te da provede vještačenje po vještaku automehaničarske struke;

– na ročištu održanom 27. ožujka 2003. godine saslušan je svjedok B. T. koji je kritičnog dana prema podacima iz zapisnika Vojne policije upravljao osobnim vozilom u vlasništvu V.P. 3112 Varaždin:

– podneskom od 5. lipnja 2003. godine podnositelj požuruje zakazivanje ročišta, te traži od suda da odredi provođenje vještačenja;

– dopisom od 9. lipnja 2003. godine sud je zatražio od Općinskoga državnog odvjetništva u Čakovcu da se u roku od 30 dana očituje na navode svjedoka da kritičnog dana nije upravljao osobnim automobilom u vlasništvu V. P. 3112 Varaždin, već sasvim druga osoba, te da dostavi broj spisa koji se vodi kod Općinskog suda u Varaždinu po tužbi tužitelja B. T. protiv Re­pub­like Hrvatske;

– dana 18. rujna 2003. godine Općinsko državno odvjet­ništvo u Čakovcu dostavilo je traženo očitovanje, iz kojeg proizlazi da je B. T. kritičnog dana upravljao osobnim automobilom;

– dana 24. rujna 2003. godine sud je zatražio od Prekršajnog suda u Čakovcu da mu dostavi spis broj: 4-3269/96, a kako se je isti nalazio kod Općinskog suda u Varaždinu, podneskom od 11. studenoga 2003. godine zatražio je njegovu dostavu;

– podneskom od 14. listopada 2003. godine podnositelj ističe da vođenje parnice  tuženika protiv treće osobe, odnosno B. T. nije prethodno pitanje u ovoj pravnoj stvari, jer da je nesporna odgovornost tuženika;

– na ročištu održanom 25. studenoga 2003. godine zaklju­če­na je glavna rasprava;

– presuda Općinskog suda u Čakovcu, broj: P-559/97 od 25. studenoga 2003. godine podnositelju je otpremljena 24. studenoga 2004. godine.

– dana 13. prosinca 2004. godine, podnositelj i tuženi podnijeli su žalbu protiv presude;

– dana 10. veljače 2005. predmet je otpremljen Županijskom sudu u Čakovcu.

3. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske propisano je:

Članak 29.

Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...).

Odredbom članka 63. Ustavnog zakona propisano je:

Članak 63.

(1) Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).

(2) U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.

(3) U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđe­njima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 19. kolovoza 1997. godine tužbom podnositelja Općinskom sudu u Čakovcu radi naknade štete.

Međutim, duljina postupka ne uzima se u razmatranje od tog dana već od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine –Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostaloga, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je 31. kolovoza 2004. godine, a do toga dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao sedam (7) godina i dvadeset jedan (21) dan, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao šest (6) godina, devet (9) mjeseci i dvadeset i pet (25) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju cijelo vrijeme vodio pred Općinskim sudom u Čakovcu kao sudom prvog stupnja. Taj sud bio je neaktivan od 19. kolovoza 1997. do 18. veljače 1999. godine (jedna godina, pet mjeseci i dvadeset tri dana), zatim od 15. rujna 1999. do 27. ožujka 2003. godine (3 godine, 5 mjeseci i 18 dana) i u razdoblju od 25. studenoga 2003. do 24. studenoga 2004. godine (jedna godina).

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe kao tužitelj u parničnom postupku nije pridonio duljini postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da nije riječ o složenom predmetu.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se predmet vodi u trajanju duljem od sedam godina, te da su u razdoblju nakon 5. studenoga 1997. godine bila tri dulja razdoblja neaktivnosti suda. Imajući u vidu ukupnu duljinu postupka, neučinkovito postupanje suda, te okolnost da se postupak cijelo vrijeme vodi pred sudom prvog stupnja, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno pravo podnositelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, donijeta odluka kao pod točkom I. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbama članka 63. stavka 1. i 3. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao u izreci.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakoga pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Županijskog suda u Čakovcu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-3142/2004
Zagreb, 15. veljače 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik
dr. sc. Petar Klarić, v. r.