USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

736

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odluči­vanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Agata Račan, Smiljko Sokol i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi D. H. iz G., na sjednici održanoj 10. veljače 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Vrgorcu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: P-205/04 (P-101/84) u najkraćemu mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvoga idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Us­tav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99, 29/02 i 49/02. – pročišćeni tekst) podnositelju ustavne tužbe D. (A.) H., S. G., Lj., B. i H., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iz­no­su od 7.900,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Ustavna tužba podnijeta je 27. listopada 2003. godine, temeljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) zbog nedonošenja odluke suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom u Vrgorcu, pod brojem: P-101/84.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustav­ne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Vrgorcu od 22. travnja 2004. godine te uvida u preslik spisa predmeta Općinskog suda u Vrgorcu, broj: P-101/84, utvrdio sljedeće činjenice koje su prav­­no relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Dana 10. rujna 1984. godine podnositelj, kao tužitelj podnio je Općinskom sudu u Vrgorcu tužbu protiv tuženika OOUR »V.« iz V. radi raskida ugovora i naknade štete. U istoj pravnoj stvari tuženik je ustao protutužbom radi naknade štete.

U razdoblju do 5. studenoga 1997. godine Općinski sud u Vrgorcu održao je više ročišta, saslušao veći broj svjedoka, sas­lušao je kao svjedok vještaka za poljoprivredu (nalaz i mišljenje dano je u postupku osiguranja dokaza broj: R.157/84 pred Općin­skim sudom u Ljubuškom), pribavljena je potrebna dokumentacija i određeno je provođenje novog vještačenja po vještaku za po­ljo­privredu.

Na ročištu 29. svibnja 1998. godine tužitelj je odustao od provođenja novog vještačenja i precizirao je tužbeni zahtjev sukladno nalazu provedenog vještačenja.

Odgođena su ročišta zakazana za 25. lipnja i 15. srpnja 1998. godine, a na ročištu održanom 6. studenoga 1998. godine rasprava je zaključena.

Dana 16. studenoga 1998. godine donijeta je presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja i protutužbeni zahtjev protutužitelja na koju je tužitelj uložio žalbu 17. svibnja 1999. godine.

Županijski sud u Splitu rješenjem broj: Gž-2748/99 od 20. siječnja 2000. godine odbacio je kao nepravovremenu žalbu tužitelja, na koje je tužitelj podnio reviziju 17. travnja 2000. godine.

Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj: Rev-1658/00-2 od 26. lipnja 2002. godine prihvatio je reviziju i ukinuo rješenje Županijskog suda u Splitu i predmet vratio tom sudu da odluči o žalbi tužitelja.

Županijski sud u Splitu rješenjem broj: Gž-2611/02 od 8. studenoga 2002. godine ukinuo je prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja i predmet vratio na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

Na ročištu 10. lipnja 2003. godine tužitelju je određen rok u kojem treba izvijestiti sud o postojanju tuženika, odnosno o njegovom pravnom sljedniku.

Ročište od 21. listopada 2003. godine odgođeno jer tužitelj nije dostavio podatke o pravnom sljedniku.

Podneskom od 9. prosinca 2003. godine tužitelj je naznačio tuženika.

Ročište zakazano za 10. prosinca 2003. godine je odgođeno jer nisu pristupili tužitelj i tuženik.

Na ročištu 12. siječnja 2004. godine donijeto je rješenje da se od Trgovačkog suda u Splitu zatraže podaci o tuženiku.

Na ročištu 25. ožujka konstatirano je da je Trgovački sud u Splitu dostavio tražene podatke iz kojih je vidljivo da tuženik nema pravnog sljednika.

Na ročištu 29. travnja 2004. godine donijeto je rješenje o obustavi postupka jer nije utvrđen pravni sljednik tuženika.

Tužitelj je na rješenje o obustavi postupka uložio žalbu o kojoj je odlučio Županijski sud u Splitu rješenjem broj: Gž-2734/04 od 16. srpnja 2004. godine, kojim je ukinuo rješenje o obustavi i predmet vratio na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu radi utvrđivanja pravnog sljednika.

Rješenje Županijskog suda u Splitu zaprimljeno je na prvostupanjski sud 24. rujna 2004. godine i predmet se sada vodi pod brojem: P-205/04.

Sljedeće ročište zakazano je za 22. veljače 2005. godine.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakoga pojedinog slučaja.

Razmatranjem razloga ustavne tužbe i dostavljenog očito­va­nja Općinskog suda u Vrgorcu, te uvida u preslik spisa predmeta, Ustavni sud je utvrdio da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za postupanje u smislu odredaba članka 63. Ustavnog zakona.

Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak započeo je pred Općinskim sudom u Vrgorcu 10. rujna 1984. godine. Ustavna tužba podnijeta je 27. listopada 2003. godine. Ustavni sud utvrđuje da je od dana pokretanja parničnog postupka do dana podnošenja ustavne tužbe proteklo ukupno devetnaest (19) godina i jedan (1) mjesec i sedamnaest (17) dana.

Ustavni sud je ocijenio da se pravno relevantnim razdobljem, s aspekta povrede prava na razumnu duljinu trajanja sudskog postupka, u konkretnom slučaju, smatra razdoblje od 5. studenoga 1997. godine, to jest od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđi­vanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Među­narodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije) do 27. listopada 2003. godine, to jest do dana podnošenja ustavne tužbe podnositelja, što ukupno iznosi pet (5) godina i jedanaest (11) mjeseci i dvanaest (12) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud je utvrdio da se u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, postupak najprije vodio pred Općinskim sudom u Vrgorcu u trajanju od oko dvije godine. Zatim se postupak vodio pred Županijskim sudom u Splitu u trajanju od oko šest mjeseci, a po reviziji postupak je vođen pred Vrhovnim sudom u trajanju od preko dvije godine. Zatim je postupak vođen ponovno pred Županijskim sudom u Splitu u trajanju od oko šest mjeseci, kada je taj sud ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio Općinskom sudu u Vrgorcu na ponovno odlučivanje. Postupak pred Općinskim sudom u Vrgorcu vodio se od 23. prosinca 2002. godine do 29. travnja 2004. godine kada je rješenjem tog suda postupak obustavljen. Zatim se postupak po žalbi tužitelja vodio pred Županijskim sudom u Splitu u trajanju od oko tri mjeseca. Postupak se od 24. rujna 2004. godine ponovno vodi pred Općin­skim sudom u Vrgorcu kao sudom prvog stupnja.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJA ODNOSNO PROTUTUŽENIKA U SUDSKOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u sudskom postupku, prema utvrđenju Ustavnog suda, pridonio je djelomično duljini postupka i to od 10. lipnja 2003. do 9. prosinca 2003. godine kada je dostavio podatke o tuženiku, a što iznosi šest mjeseci.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iako okolnosti konkretnog slučaja ukazuju da se radi o činjenično složenom predmetu u kojem je potrebno provesti određeno vještačenje i utvrditi pravnog sljednika tuženika, ocje­na je Ustavnog suda da navedene okolnosti ne mogu opravdati ukupno trajanje parničnog postupka.

5. Ustavni sud utvrđuje da postupak u predmetu koji se sada vodi pred Općinskim sudom u Vrgorcu pod brojem: P-205/04 traje gotovo dvadeset godine. Iako u postupku, osim razdoblja u kojem je Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučivao o reviziji preko dvije godine, nije bilo nekih većih zastoja, Ustavni sud nalazi da iznimna duljina cjelokupnog postupka nikako ne udovoljava zahtjevu učinkovitog suđenja u razumnom roku. Imajući u vidu navedene okolnosti kao i činjenicu da se postupak i nadalje vodi pred sudom prvog stupnja, Ustavni sud utvrđuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njenim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Iz tih razloga je, na temelju odredbi članka 63. stavaka 1. i 2. Ustavnog zakona, donesena odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Pri utvrđivanju visine naknade, temeljem članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-3359/2003
Zagreb, 10. veljače 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.