USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

742

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odluči­vanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi »M.« d.o.o. iz P., kojeg zastupa direktor G. Č., G. Č. iz P. i B. Č. iz A., koje zastupa I. Ž., odvjetnik u S. B., na sjednici održanoj 3. ožujka 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Požegi dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom, pod poslovnim brojem: P-822/97 u najkraćemu mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, a odluku u predmetu koji se vodi pod poslovnim brojem: P-779/97 u najkraćemu mogućem roku, ali ne duljem od deset (10) mjeseci, računajući, za oba predmeta, od prvoga idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. »M.« d.o.o. iz P., zastupano od G. Č. i sam G. Č. iz P., te B. Č. iz A., koje zastupa I. Ž., odvjetnik u S. B., podnijeli su Ustavnom sudu Republike Hrvatske ustavnu tužbu temeljem član­ka 59. stavka 4. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99.), radi nedonošenja presuda u predmetima, broj: P-878/94, P-880/94 i P-779/97, koji se vode u Općinskom sudu u Požegi, temeljem članka 63. Ustav­nog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), smatrajući da im je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku, čime je povrijeđena odredba članka 29. stavka 1. Ustava.

Isti podnositelji podnijeli su ustavnu tužbu, temeljem članka 59. stavka 4. Ustavnog zakona, 30. prosinca 1999. godine, u odnosu na iste parnične postupke, koju je Ustavni sud odbio odlukom, broj: U-III-1198/99 od 4. svibnja 2000. godine.

Podnesena ustavna tužba u ovom predmetu, odnosi se na iste predmete i odnosi se na cjelokupno razdoblje vođenja parnica u tim predmetima, od trenutka podnošenja tužbe Općinskom sudu u Požegi do podnošenja ustavne tužbe Ustavnom sudu.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, uvidom u spise predmeta Općinskog suda u Požegi, broj: P-878/94, P-880/94 – sada broj: P-822/97, P-779/97, utvrdio činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajam­če­nog člankom 29. stavkom 1. Ustava.

2.1. U odnosu na predmet broj: P-878/94

– tužba tužitelja »M.« d.o.o. iz P., zastupanog od direktora G. Č. (tužitelj u sva tri parnična predmeta), svi po opuno­moće­nicima F. M. i I. Ž., odvjetnicima iz S. B., protiv tužene Županije požeško-slavonske, Ured za gospodarstvo Županije požeš­ko-sla­von­ske, koju je zastupalo Javno pravobraniteljstvo Županije, radi naknade štete u iznosu od 1,562.583 DEM (5. 626.268,00 kn) zaprimljena je kod Općinskog suda 14. studenoga 1994. godine;

– knjigovodstveno vještačenje provedeno je 1996. godine kada je i tužitelj smanjio tužbeni zahtjev na 1,601.765,00 kn;

– 31. listopada 1997. godine održano je ročište na kojem je zaključeno da će se na sljedeće pozvati knjigovodstveni vještak;

– 7. svibnja 1999. godine saslušan je knjigovodstveni vještak uz nalog za nadopunu nalaza i mišljenja uz prethodnu pribavu podataka od Porezne uprave, koji su zaprimljeni u sudu 17. siječnja 2000. godine;

– tuženica je predložila novo vještačenje koje je i određeno 29. studenoga 2001. godine;

– 26. studenoga 2001. godine tužitelji su podnijeli ustavnu tužbu.

Parnični predmet, broj: P-878/94, prema izvješću Općinskog suda u Požegi od 20. svibnja 2004. godine, pravomoćno je okon­čan presudom Županijskog suda u Požegi, broj: Gž-576/02 od 16. siječnja 2003. godine, kojom presudom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi, broj: P-878/94-59 od 9. rujna 2002. godine. Protiv presude Županijskog suda u Požegi tužitelj je pod­nio reviziju, koja je odbijena presudom Vrhovnog suda Repub­like Hrvatske od 12. veljače 2004. godine, broj: Rev-485/03.

2.2. U odnosu na predmet broj: P-880/94, sada broj: P-822/97

Ovaj parnični predmet se vodi radi naknade štete istih tužitelja protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske i Ministarstva financija Repub­like Hrvatske.

– tužba je zaprimljena 14. studenoga 1994. godine;

– 14. kolovoza 1996. godine donesena je prvostupanjska presuda;

– 19. studenoga 1997. godine Županijski sud u Požegi donio je rješenje, broj: Gž-889/96 od 19. studenoga 1997., uvažio žalbu tuženice i ukinuo prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu u cijelosti, i u tom dijelu predmet vratio sudu na ponovno suđenje;

– tužitelji predlažu dopisom od 6. travnja 1998. Državnom pravobraniteljstvu nagodbu u ovoj pravnoj stvari;

– glavna rasprava održana je 16. lipnja 1998. i 4. lipnja 1999. godine ali dokazni postupak nije dovršen jer financijsko-knjigovodstveni vještak nije pristupio niti na jedno od zakazanih ročišta;

– Zakon o dopunama Zakona o obveznim odnosima (»Na­rod­ne novine«, broj 112/99.), odredio je da se prekidaju postupci koji se protiv Republike Hrvatske vode radi naknade štete koju su uzrokovali pripadnici hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga u vojnoj ili redarstvenoj službi ili u svezi s obavljanjem vojne ili redarstvene službe tijekom Domovinskog rata od 17. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. godine;

– ustavna tužba podnesena je 26. studenoga 2001. godine;

– rješenje o prekidu postupka doneseno je 22. siječnja 2002. godine, znači nakon podnošenja ustavne tužbe, pa na ovu odluku Ustavnog suda nema utjecaja;

– Zakon o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tije­kom Domovinskog rata donesen je 14. srpnja 2003. godine i ob­jav­ljen u »Narodnim novinama«, broj 117/03 od 23. srpnja 2003. godine te stupio na snagu osmog dana od objave;

– dana 4. studenoga 2003. godine nastavljen je postupak u ovom predmetu rješenjem broj: III-P-822/97-47;

– glavna rasprava održana je 28. studenoga 2003. godine, nakon čega su pribavljani dokazi pismenim putem krajem 2003. godine kao i u 2004. godini i postupak je stavljen u mirovanje po prijedlogu predlagatelja do 30. listopada 2004. godine, te je zad­nje ročište zakazano za 22. prosinca 2004. godine.

Podnositelj je zbog promjene opunomoćenika zatražio dva puta odgodu ročišta, te je sljedeće održano 11. veljače 2005. godine, kada je zaključena glavna rasprava i donesena odluka o odbijanju tužbenog zahtjeva. U tijeku je rok za izradu pismenog otpravka presude.

2. 3. U odnosu na predmet broj: P-779/97

– tužba je podnesena protiv Republike Hrvatske 19. studenoga 1997. godine radi naknade štete zbog izgubljene dobiti radi blokade računa pravne osobe zbog neplaćenog poreza, koji je obračunat u pogrešnom iznosu duga;

– 29. listopada 1998. godine održana je glavna rasprava, na kojoj je predloženo financijsko vještačenje te je tužitelju poslan nalog za plaćanje pristojbe 25. listopada 1999. godine koju nije platio do podnošenja ustavne tužbe;

– ustavna tužba podnesena je 26. studenoga 2001. godine;

– vještačenje je provedeno 2004. godine, nakon čega je prei­načen tužbeni zahtjev, a predmet je dostavljen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske 29. studenoga 2003. godine radi do­nošenja odluke povodom prijedloga tužene za svrsishodnu delegaciju, koji je odbijen odlukom Vrhovnog suda od 18. studenoga 2003. godine;

– glavna rasprava održana je 12. veljače 2004. godine;

– na ročištu od 30. prosinca 2004. godine saslušani su vješ­taci.

Podnositelj je tražio odgodu ročišta zbog promjene opuno­moć­enika, jer je podnio kaznenu prijavu protiv vještakinje u pred­metu, te je zbog toga Državno odvjetništvo zatražilo predmet na uvid.

OČITOVANJE OPĆINSKOG SUDA U POŽEGI

3. Na temelju članka 69. alineje 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud je zatražio od Općinskog suda u Požegi da se izjasni o navodima ustavne tužbe.

U nizu očitovanja od 29. siječnja 2002. godine do 6. prosinca 2004. godine, koji su bili potrebni zbog podataka o stanju tri spisa koji su se nalazili na vještačenjima ili u žalbenim postupcima, Općinski sud u Požegi navodi kronologiju postupanja u tim pred­metima, te posebno ukazuje na doprinos tužitelja u neplaćanju pristojbi ili predujma vještačenja, te odugovlačenje postupka zbog mogućnosti izvansudske nagodbe s Republikom Hrvatskom.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

4. Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvat­ske, propisano je:

»Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...).«.

Odredbama članka 63. Ustavnog zakona propisano je:

»(1) Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).

(2) U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.

(3) U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.«.

Ustavna tužba je osnovana.

5. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđe­njima:

5.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 1994. godine u predmetu koji je sada označen poslovnim brojem: P-822/97 i 1997. godine u predmetu broj: P-779/97, tužbama podnositelja protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova i Ministarstva financija radi naknade štete.

Ustavna tužba je podnesena 26. studenoga 2001. godine, a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u predmetima, broj: P-822/97 (P-880/94) i broj: P-878/94 traje ukupno sedam (7) godina, dvanaest (12) dana, a u predmetu, broj: P-779/97 četiri (4) godine i pet (5) dana.

Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđi­vanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola, broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Među­narodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavni sud je ocijenio da se u ovom slučaju pravno relevantnim razdobljem, s aspekta povrede prava na donošenje sud­ske odluke u razumnom roku, smatra razdoblje od 5. studenoga 1997. godine (to jest od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije) do 26. studenoga 2001. godine (to jest do dana podnošenja ustavne tužbe), što ukupno iznosi za predmete, broj: P-878/94 i P-822/97 četiri (4) godine i pet (5) dana, dok za predmet, broj: P-779/97, podatak ostaje isti.

5.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud je utvrdio da je u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, u postupku pred Općinskim sudom u Požegi bilo u odnosu na predmete, broj: P-878/94 i P-822/97 vremenskog razdoblja potpune neaktivnosti po godinu dana u pojedinačnom slučaju, kao i duljih odgoda rasprave zbog nedolaska vještaka, bez opravdanja takvih postupaka.

5.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU)

Podnositelji ustavne tužbe neplaćanjem pristojbi, pridonijeli su trajanju parničnog postupka.

5.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Predmeti, broj: P-878/94 i P-822/97 složeni su predmeti jer je njihovo rješavanje vezano za financijsko-knjigovodstveno vješ­ta­čenje i dobivanje podataka od   nadležnih državnih tijela Porezne uprave.

OCJENA USTAVNOG SUDA

6. Ustavni sud utvrđuje da je povrijeđeno ustavno pravo pod­nositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njenim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava, unatoč doprinosu podnositelja, jer se predmeti broj: P-822/97 i broj: P-779/97 još nalaze pred prvostupanjskim sudom.

Međutim, presudom od 19. prosinca 2002. godine Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu utvrdio je u pogledu postupaka, koji su predmet ove ustavne tužbe, povredu prava na suđe­nje u razumnom roku, zajamčenog člankom 6. stavkom 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te podnositeljima ove ustavne tužbe, dosudio pravednu naknadu od 4.500,00 eura i 2.000,00 eura na ime troškova postupka i izdataka.

Ustavna tužba je podnesena prije nego je Europski sud za ljudska prava donio presudu 28. studenoga 2002. godine i podnositeljima dosudio pravednu naknadu.

Ustavni sud utvrđuje da presuda Europskog suda za ljudska prava obuhvaća isto razdoblje nepostupanja suda u naznačenim predmetima koji su obuhvaćeni i ovom ustavnom tužbom, te se dosuđena naknada odnosi upravo na to razdoblje.

Ustavni sud napominje da odredba članka 63. Ustavnog zakona ne propisuje pretpostavke za određivanje primjerene naknade na teret državnog proračuna dva puta po istoj osnovi.

Stoga nakon što je određena pravedna naknada u presudi Europskog suda za ljudska prava, za povredu prava na suđenje u razumnom roku kao što je to u slučaju podnositelja ustavne tužbe, Ustavni sud ocjenjuje da je, (u okviru nadležnosti Ustavnog suda) postupljeno temeljem članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona.

7. Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

8. Odluka o objavi odluke (točka III. izreke) temelji se na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.

9. Predsjednik Općinskog suda u Požegi dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluka najkasnije osam (8) dana od dana njihove otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-2313/2001
Zagreb, 3. ožujka 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.