USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

746

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlu­či­vanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, pred­sjed­nik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrko­njić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi I. D. iz Z., na sjednici održanoj 24. veljače 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u pred­metu koji se vodi pred tim sudom povodom žalbe protiv presude Općinskog suda u Zagrebu Pn-2042/88 (raniji broj: P-3319/82) od 16. travnja 2004. godine, u najkraćemu mogućem roku, ali ne duljem od tri (3) mjeseca, računajući od prvoga idućeg dana od dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Us­tav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe I. D. iz Z., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Na­rod­ne novine«, broj 56/90., 135/97., 8/98., pročišćeni tekst, 113/00., 124/00., 28/01. i 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 9.600,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, temeljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je 10. veljače 2003. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Dana 4. studenoga 1982. godine podnositelj je Općinskom sudu u Zagrebu podnio tužbu radi naknade štete protiv tuženika »V. S.« d.d. iz Z.

Do 5. studenoga 1985. godine sud je održao niz ročišta i očevida na licu mjesta, te izvršio potrebna vještačenja, te je 7. rujna 1987. godine donio prvostupanjsku presudu pod brojem: Pn-3319/82.

Dana 24. svibnja 1988. godine rješenjem Okružnog suda u Zagrebu, broj: Gž-2301/88 ukinuta je prvostupanjska presuda i predmet vraćen na ponovno suđenje koje se sada vodi pod brojem: Pn-2042/88.

U međuvremenu je rješavan zahtjev tuženoga za izuzeće, koji je pravomoćno odbijen 25. travnja 1989. godine.

Nadalje je održano niz ročišta, ponovno odlučivano o prijed­logu tuženika za izuzeće vještaka, provedeno više vještačenja (građevinska i arhitektonska, te pribavljene razne isprave oko statusnih promjena na strani tuženika, oko stečaja i pravnog sljednika tužene. Nadalje, 9. lipnja 1997. godine određeno je provo­đenje vještačenja na okolnosti postojanja štetnih imisija u Zavodu za zaštitu zdravlja Grada Zagreba, što je 9. rujna 1997. godine i zatraženo.

Nakon 5. studenoga 1997. godine spis se još nalazio u kalendaru jer zatraženo vještačenje nije izvršeno.

Rješenjem od 13. ožujka i 28. listopada 1998. godine, ponov­no je sud zatražio podatke od Zavoda za zaštitu zdravlja.

Ročište glavne rasprave održano je 12. svibnja 1999. godine.

Između dva održana ročišta proteklo je skoro dvije godine, u kojem vremenu su zatraženi podaci od Zavoda za zaštitu zdravlja, koje traženje je u te dvije godine dva puta sud požurivao.

Sud je naložio ekološko vještačenje 29. veljače 2000. godine, te odredio očevid na licu mjesta 5. srpnja 2000. godine, koje je uspješno održano tek 23. listopada 2000. godine.

Nalaz i mišljenje vještaka dostavljeno je sudu 7. prosinca 2000. godine, dok je sud strankama isti dostavio 29. siječnja 2001. godine, na koji se tužitelj očitovao 12. veljače 2001. godine.

Sljedeća ročišta zakazana su za 4. srpnja i 5. studenoga 2001. godine.

Dana 25. ožujka 2002. godine sud je pozvao vještaka (eko­loš­ko vještačenje), da dostavi detaljno pismeno očitovanje za sud i stranke na prigovore tužene istaknute na njegov nalaz i miš­ljenje.

Dana 8. srpnja 2002. godine sud je zaprimio podnesak tužitelja u kojem se navode nasljednici pokojne tužiteljice K. D., te koji nastavljaju postupak, a jedan od sljednika je I. D., podnositelj ustavne tužbe.

Dana 6. veljače 2003. godine održano je ročište, koje je odgođeno zbog tuženikovog propusta, koji po više puta istaknutom prigovoru tužitelja, namjerno odugovlači postupak.

Ustavna tužba podnesena je 10. veljače 2003. godine.

Sljedeća ročišta su održana 9. lipnja, 7. studenoga i 12. prosinca 2003. godine, na kojem je predloženo provođenje daljnjega građevinskog vještačenja od kojeg je stranka odustala podneskom 16. veljače 2004. godine.

Nakon toga ročište glavne rasprave održano je 1. travnja 2004. godine. Sud je na tom ročištu zaključio glavnu raspravu, a na ročištu 16. travnja 2004. godine objavio je presudu, na koju je izjavljena žalba 14. lipnja 2004. godine, te je predmet dostavljen   Županijskom sudu u Zagrebu na odlučivanje 16. studenoga 2004. godine, gdje se i sada nalazi.

3. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske propisano je:

»Članak 29.

Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...)«.

Odredbom članka 63. Ustavnog zakona propisano je:

»Članak 63.

(1) Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).

(2) U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.

(3) U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.«.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđe­njima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 4. studenoga 1982. godine tužbom supruge podnositelja, pokojne K. D., Općinskom sudu u Zagrebu radi naknade štete.

Međutim, duljina postupka ne uzima se u razmatranje od tog dana već od 5. studenoga 1997. godine, kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je 10. veljače 2003. godine, a do toga dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne   tužbe postupak trajao ukupno dvadeset (20) godina, tri (3) mjeseca i šest (6) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije, pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao pet (5) godina, tri (3) mjeseca i pet (5) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u razmatranom, pravno relevantom razdoblju cije­lo vrijeme vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu kao su­dom prvog stupnja. U cijelom razdoblju vođenja postupka poja­čana aktivnost na radu u ovom predmetu bila je do 1997. godine. Nakon toga ročišta se znatno prorjeđuju, tako da od 9. lipnja 1997. do 12. svibnja 1999. godine nije održano niti jedno ročište (skoro dvije godine), a izvanraspravna aktivnost suda (dva puta požurivana zatražena dostava mišljenja od Zavoda za zaštitu zdrav­­lja) nije bila značajna niti učinkovita.

Nakon ukidbenog rješenja Okružnog suda u Zagrebu, i vraćanja predmeta na ponovni postupak, 24. svibnja 1988. godine, do donošenja presude u tom ponovnom postupku 16. travnja 2004. godine, proteklo je gotovo petnaest godina.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe kao tužitelj u parničnom postupku nije pridonio duljini postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da je riječ o složenom predmetu, s obzirom na potrebu da se utvrđuju činjenice provođenjem vješta­čenja tri struke. Međutim ta složenost nije takvog značaja da bi i djelomično opravdavala da se sporne činjenice utvrđuju u raz­doblju od preko dvadeset godina, te da se od ukidnog rješenja ponovno suđenje vodi gotovo petnaest godina.

Posebno valja napomenuti da Ustavni sud razmatra razumnost duljine odlučivanja o pravima i obvezama stranaka kao jedinstvenu cjelinu, te stoga činjenica da se predmet na Županijskom sudu nalazi radi odluke o žalbi tek nekoliko mjeseci, ne otklanja povredu ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava, jer sveukupno sudski postupak traje od 1982. godine, a ustavna tužba je podnijeta u 2003. godini u vrijeme kada postupak pred sudom prvog stupnja još nije bio okončan.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se predmet vodi u trajanju od dvadeset godina, te da je Općinski sud u Zagrebu postupao izrazito neučinkovito. Imajući u vidu ukupnu duljinu postupka, neučinkovito postupanje suda, te okolnost da se postupak nakon ukidnog rješenja ponovno pred prvostupanjskim sudom vodio skoro petnaest godina, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno pravo podnositelju na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakoga pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Županijskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-429/2003
Zagreb, 24. veljače 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.