USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

749

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlu­čivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom F. T. iz K. J., koga zastupa odvjetnik A. N. iz M., na sjednici održanoj dana 3. ožujka 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se odbija.

II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Ustavna tužba je podnijeta protiv presude Županijskog suda u Splitu, broj: Gž-2463/01 od 18. lipnja 2004. godine, kojom je usvojena žalba tuženika (Općine Podgora i Republike Hrvat­ske), i preinačena presuda Općinskog suda u Makarskoj, broj: P-58/97 od 16. veljače 2001. godine, na način da je odbijen tužbeni zahtjev podnositelja kojim je tražio da sud utvrdi da je pogrešna uknjižba na ime Općenarodne imovine s pravom upravljanja u korist Narodnog odbora Kotara Makarska, na suvlasničkim dije­lo­­vima nekretnina upisanih u k.o. Podgora pobliže naznačenim u izreci te presude, te da je podnositelj na temelju presude ovlašten zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na tim nekretninama na svoje ime, uz istodobno brisanje prava vlasništva dotadašnjega vlasnika, odnosno njegovih pravnih sljednika.

2. Podnositelj smatra da su mu osporenom odlukom povrijeđena ustavna prava zajamčena odredbama članaka 19. stav­­ka 1., 29. stavka 1. i 48. stavaka 1. i 4. Ustava Republike Hr­vat­ske, te odredba članka 3. Ustava.

U ustavnoj tužbi navodi da je Županijski sud u Splitu zauzeo pogrešno pravno stajalište kada je odbio njegov tužbeni zahtjev, budući da smatra da je imovina njegovog pok. ujaka konfiscirana bez pravne osnove, te da ima pravo tražiti brisanje nezakonite uknjižbe prava vlasništva na njegovoj imovini, čiji je on jedini nasljednik. Smatra da, podredno, kao dugogodišnji posjednik tih nekretnina, ima pravo stjecanja prava vlasništva dosjelošću.

Za potrebe ustavnosudskog postupka pribavljen je spis Općinskog suda u Makarskoj, broj: P-58/97.

Ustavna tužba nije osnovana.

3. Prema odredbi članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst, dalje u tekstu: Ustavni zakon), svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom.

Ustavni sud, u postupku u povodu ustavne tužbe, u granicama zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama podnositelja, povrijeđeno podnositelju ustavno pravo, pri čemu se, u pravilu, ne upušta u pitanje jesu li sudovi pravilno i potpuno utvrdili činjenično stanje i ocijenili dokaze. Za Ustavni sud relevantne su samo one činjenice od čijeg postojanja ovisi ocjena o povredi ustavnog prava.

4. Županijski sud u Splitu preinačio je prvostupanjsku presudu kojom je usvojen tužbeni zahtjev podnositelja u cijelosti, utvrdivši da je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

U postupku je utvrđeno da je pravnom predniku podnositelja izvršena konfiskacija predmetnih nekretnina 1949. godine, te da je na temelju odluke o konfiskaciji koja je donesena na temelju odredbi Zakona o konfiskaciji (»Sl. list FNRJ«, broj 61/46.) uknjiženo pravo vlasništva na ime općenarodne imovine. Supruga prednika podnositelja nije u roku propisanom člancima 20. i 21. Zakona o konfiskaciji podnijela izlučni zahtjev, odnosno izlučnu tužbu, tako da su sve nekretnine konfiscirane.

U svezi stjecanja prava vlasništva dosjelošću, drugostupanjski sud zauzima pravno stajalište prema kome u konkretnom slučaju nije mogla biti primijenjena odredba članka 388. stavka 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (»Narodne novine«, broj 91/96., 68/98., odluka Ustavnog suda Republike Hrvat­ske, broj: U-I-58/1997 i dr. od 17. studenoga 1999. u 137/99., 22/00. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-I-1094/1999 od 9. veljače 2000. i 73/00.), koja je određivala da se rok za stjecanje nekretnina dosjelošću, koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, kao i stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, jer je ta odredba ukinuta kao neustavna odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske 17. studenoga 1999. godine (»Narodne novine«, broj 137/99.).

Sukladno tome, na nekretninama u društvenom vlasništvu nije se moglo stjecati pravo vlasništva dosjelošću, te se posjedovanje tih nekretnina u razdoblju od 1941. do 8. listopada 1991. godine ne može računati u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

5. Tijekom ustavnosudskog postupka, ovaj Sud nije utvrdio postojanje činjenica ili okolnosti koje bi ukazivale na povredu ustavnog prava na pravično suđenje. U spornoj pravnoj situaciji presuđivali su zakonom ustanovljeni sudovi unutar svoje nadležnosti utvrđene zakonom, dok je osporena presuda valjano obrazložena te donesena sukladno mjerodavnim zakonskim propisima. Iz navedenog je utvrđeno kako osporavanom odlukom podnositelju nije povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava.

6. Odredbe članka 48. stavaka 1. i 4. Ustava glase:

Jamči se pravo vlasništva.

Jamči se pravo nasljeđivanja.

Tijekom ustavnosudskog postupka, uvidom u osporenu presudu, Ustavni sud je utvrdio da je ista donesena primjenom mjerodavnoga materijalnog prava, a pravna stajališta drugostupanjskoga suda su valjano obrazložena, te stoga podnositelju nije povrijeđeno ustavno jamstvo prava vlasništva i prava naslje­đivanja.

7. Podnositelj u ustavnoj tužbi ističe i povredu odredbi članka 19. stavka 1. Ustava, kojim se jamči utemeljenost na zakonu akata državne uprave i tijela koja imaju javne ovlasti.

U konkretnom slučaju osporene presude donijela su tijela sudbene vlasti na koje se obveza iz članka 19. stavka 1. Ustava ne odnosi. Iz navedenoga proizlazi da se osporenim presudama podnositelju nisu niti mogle povrijediti ustavne odredbe sadržane u članku 19. stavku 1. Ustava.

8. Odredba članka 3. Ustava ne sadrži ljudska prava i temeljne slobode na kojima se temelji ustavna tužba u smislu odredbe članka 62. Ustavnog zakona.

9. Slijedom svega iznijetog, Ustavni sud je, na temelju odred­bi članaka 73. i 75. Ustavnog zakona, odlučio kao u izreci. Odluka o objavi temelji se na članku 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-III-3242/2004

Zagreb, 3. ožujka 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.