|
|
|
|
760
Na temelju članka 73. Zakona o mirovinskom
osiguranju (»Narodne novine«, broj 102/98., 127/00., 59/01., 109/01., 147/02.,
117/03., 30/04. i 177/04.), članka 19. točke 1. i članka 20. točke 3. Statuta
Hrvatskog zavoda za mirovinskog osiguranje (»Narodne novine«, broj 163/98. i
86/03.), Upravno vijeće Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, na sjednici
održanoj 16. ožujka 2005., donosi
Članak 1.
Naknada
putnih troškova koja pripada osiguranim osobama i pratitelju obuhvaća:
–
naknadu za troškove prijevoza u odlasku i povratku
–
naknadu za troškove prehrane i smještaja za vrijeme putovanja i boravka u
drugom mjestu.
Članak 2.
Naknada za troškove prijevoza pripada po
najnižoj cijeni za redovita prijevozna sredstva javnog prometa i prema
najkraćoj relaciji. Ako osigurana osoba upotrebljava vlastito prijevozno sredstvo,
naknada za troškove prijevoza pripada u visini cijene vozne karte javnog
prijevoznog sredstva.
Članak 3.
1) U hitnim i medicinski opravdanim slučajevima
može se odobriti uporaba i skupljeg, odnosno posebnoga prijevoznog sredstva
(brzi ili ekspresni vlak, spavaća kola, viši razred u vlaku, automobil,
zrakoplov i dr.), ako je to potrebno s obzirom na
zdravstveno stanje osigurane osobe ili na dužinu puta.
2) Korištenje skupljeg, odnosno posebnog
prijevoznog sredstva, odobrava ovlašteno tijelo Zavoda, na prijedlog nadležnog
liječnika zdravstvenog osiguranja ili stručnog tijela vještačenja. Osigurana
osobna kojoj je odobrena uporaba prijevoznog sredstva iz stavka 1. ovoga
članka, dužna je za obračun naknade prijevoznih troškova podnijeti dokaz o
korištenju toga prijevoznog sredstva.
3) Naknada za troškove prijevoza skupljim
prijevoznim sredstvom javnog prometa pripada, osim u slučajevima iz članka 1.
ove odluke, i u slučaju kada su ukupni putni troškovi (članak 1.) manji od
troškova koji bi nastali da se osigurana osoba koristila jeftinijim prijevoznim
sredstvom.
Članak 4.
1) Naknada za troškove prehrane i izbivanja
izvan mjesta prebivališta pripada u punoj ili smanjenoj svoti, ovisno o
trajanju putovanja i izbivanja i iznosi 70% od dnevnice za službeno putovanje u
zemlji za korisnike koji se financiranju iz sredstava državnog proračuna.
2) Naknada iz stavka 1. ovoga članka pripada u
punoj svoti, ako je putovanje i izbivanje trajalo neprikladno najmanje 12 sati.
3) Ako putovanje i izbivanje traje manje od 12,
a najmanje 8 sati, naknada iz stavka 2. ovoga članka pripada u smanjenoj svoti,
i to u visini od 50% od pune svote, a ako je trajalo manje od 8 sati osigurana
osoba nema pravo na naknadu.
4) Ako putovanje i izbivanje traje neprekidno
duže od 24 sata, naknada iz stavka 2. ovoga članka pripada za svaka 24 sata,
kao i za ostatak vremena dužeg od 12 sati u punoj svoti, a za ostatak vremena
većeg od 12, a dužeg od 8 sati, u smanjenoj svoti.
Članak 5.
1) Vrijeme za koje pripada naknada iz članka 4.
stavka 1. ove odluke računa se od polaska korištenoga prijevoznog sredstva iz
mjesta prebivališta, odnosno boravišta, do povratka u to mjesto.
2) Polazak i povratak korištenoga prijevoznog
sredstva u javnom prometu utvrđuje se prema propisanom voznom redu, uzimajući u
obzir mogućnost korištenja prvoga redovitog prijevoznog sredstva pri povratku.
3) U vrijeme iz stavka 1. ovoga članka ne računa
se vrijeme koje je osigurana osobna provela radi određenog pregleda u
zdravstvenoj ili drugoj ustanovi u kojoj je imala osiguran smještaj i prehranu.
Članak 6.
Troškovi noćenja priznaju se prema računu
hotelsko-ugostiteljskog poduzeća, najviše do svote za jednokrevetnu sobu, osim
najskuplje kategorije.
Članak 7.
Pri obračunu naknade putnih troškova osigurana
osoba podnosi dokaze o danu i satu odlaska na putovanje, o vremenu izbivanja i
o danu i satu povratka s putovanja.
Članak 8.
Ova odluka stupa na snagu osmoga dana od dana
objave u »Narodnim novinama«, a primjenjuje se od 1. siječnja 2005.
Klasa:
041-01-05-02/2
Urbroj: 341-99-01/01-05/6
Zagreb,
16. ožujka 2005.
Predsjednik
Upravnog vijeća Hrvatskog zavoda
za mirovinsko osiguranje
mr. sc. Niko Raič, v. r.
|
Link na brzi pregled poslovnih i internet usluga |